Reportaža

Ako Vlada proda Petrokemiju, izbit će velika kutinska buna

Četvrtak 05.Travanj 2012.

Zašto sve što imamo moramo prodati? Zašto nam uvijek netko mora govoriti što moramo raditi? Zašto nešto ne bi ostalo naše”, pitaju se Kutinjani

Izdanje

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Ljubav između Kutinjana i Petrokemije nije prigodničarska nego stvarna i strastvena. To što je tvornica gnojiva pritom i zagađivač okoliša, koji ponekad ispušta smrdljive sastojke, samo potvrđuje pravilo da prava ljubav neke nedostatke partnera može pretvoriti u prednost. Odnos između stanovnika Kutine i njihove Petrokemije može se bez pretjerivanja usporediti s odnosom Dubrovčana prema njihovom Gradu. Nisu za tvornicu vezani samo oni koji rade u njoj, nego čak i oni koji se brinu za okoliš i koji bi zbog prirode svog poslanja trebali rogoboriti protiv zagađivača. Kutinjani znaju da bez Petrokemije ne bi bilo današnje Kutine koja je kao veliko industrijsko središte bila pravi mamac za doseljenika ne samo iz Hrvatske nego iz čitave bivše Jugoslavije.

I zato su vrlo ljuti što je prvi potpredsjednik vlade Radimir Čačić najavio prodaju Petrokemije bez ikakvog dogovora i suradnje s Kutinjanima. Ovakva “daj što daš” prodaja jedne od najznačajnijih hrvatskih proizvodnih tvrtki podsjeća ih na torbarenje s dionicama kakvo je bilo aktualno tijekom devedesetih, u vremenu divlje privatizacije koja je poput tsunamija opustošila hrvatsku proizvodnju, a nekad velebna tvornička postrojenja pretvorila u staro željezo. -Ako se bude torbarilo s prodajom Petrokemije, onda ja i moji sugrađani izlazimo na ulice - kaže ambiciozni i popularni gradonačelnik Kutine liberal Davor Žmegač koji već dva mandata vodi grad. Ističe da Petrokemija nije značajna samo za Kutinu nego za cijelu Hrvatsku. Iznosi podatke da je ovaj kemijski div jedan od najvećih korisnika teretnog transporta Hrvatskih željeznica te jedan od najboljih klijenata šibenske i vukovarske luke. U posljednjih dvadesetak godina Petrokemija je imala uspone i padove.

Međutim, za loše poslovanje često je bila kriva i država koja je preko Petrokemije vodila “socijalnu” politiku. Kada je trebalo udobrovoljiti seljake koji su traktorima blokirali ceste, “uskakala” je država s povoljnijom cijenom gnojiva. - Ako je država vlasnik tvrtke na tržištu, onda se i država mora tako ponašati. Ne smije se preko tvrtke voditi socijalna politika - kaže gradonačelnik. Kutina godišnje raspolaže s proračunom od 80-ak milijuna kuna, a Petrokemija izravno u njega putem komunalnih i drugih doprinosa uplaćuje najmanje 15 milijuna. Kada se tome pridodaju i plaće 2300 radnika, koje se uglavnom troše u Kutini, onda je Petrokemijin doprinos još i veći. Zahvaljujući izvozu gnojiva, Kutina je jedan od najvećih izvoznika.

Originalni članak objavljen je u tisku