Film

Američka je demokracija po volji svih pravih diktatora

Četvrtak 24.Svibanj 2012.

Uz sve medijske slobode i pomaknute granice dozvoljenog u načinu iskazivanja nezadovoljstva stanjem u današnjem društvu, samo dvije ekipe globalno važnih satiričara usuđuju se ići džonom do kraja, bez obzira na svetost krava koje gaze.

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Uz sve medijske slobode i pomaknute granice dozvoljenog u načinu iskazivanja nezadovoljstva stanjem u današnjem društvu, samo dvije ekipe globalno važnih satiričara usuđuju se ići džonom do kraja, bez obzira na svetost krava koje gaze. Na tjednoj TV bazi to u “South Parku“ rade Trey Parker i Matt Stone, a na velikom platnu u ritmu jednom u tri godine Sacha Baron Cohen i Larry Charles. Nakon što je prokazao primitivizam, šovinizam, rasizam i još pokoji “izam” prosječnih Amerikanaca u improviziranim mockumentaryjima “Borat“ i “Bruno“, Cohen se vratio klasičnoj filmskoj formi koja uključuje scenarij i glumce. “Diktator“ je u osnovi ljubavno pismo Charlie Chaplinu i njegovom “Velikom diktatoru“, “obučeno“ u ruho političke nekorektnosti i klozetskog humora, neke vrste slapsticka današnjeg doba.

U filmu Cohen glumi Admirala Generala Aladeena, vladara izmišljene sjevernoafričke zemlje Wadiye koji je kombinacija Gaddafija, Saddama Husseina i Kim Jong Ila. On će nakon diverzije svoga suradnika završiti među “običnim Amerikancima“ i zaljubiti se u liberalnu Annu Farris. No, sama radnja filma važna je koliko i u anarhičnijim filmovima braće Marx. Ono što je bitno je koga će i na kakav način sa svojim gegovima “zahvatiti“ Cohen. Tako se osim očitih meta, poput Bin Ladena, Dicka Chaneya i antiglobalista očešao i o Berlusconija (briljantna replika Megan Fox u ulozi kurve koja “ne može prenoćiti kod Aladeena jer žuri na ‘dejt’ s “talijanskim premijerom“), Turkmenbašija (inače, film je zabranjen u Turkmenistanu), Oprah i Švarcija, a nije štedio ni Židove, što je posebno veselo budući da je i sam Židov.

Kao parafrazu Chaplinovog (ne baš uspjelog) monologa na kraju “Velikog diktatora“ u kojem poziva na svjetski mir, Cohen je na kraju “Diktatora“ servirao monolog o “blagodatima“ američke demokracije. I tako savršeno poantirao svoju novu uspjelu provokaciju.