Knjigoskop

Anatomija zla

Petak 16.Rujan 2011.

Klasik marksističke kritike dokazuje da je zlo najopipljivija snaga suvremenog svijeta

Izdanje

Broj 1, 16.09.2011

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Ako netko još kojim slučajem ili zabunom, i nakon dvadesetak prijevoda na hrvatski njegovih knjiga, nije upoznat s radom književnog teoretičara i esejista Terryja Eagletona može komotno krenuti od njegova najnovijeg objavljenog prijevoda. Knjiga “O zlu” problematizira pojavnost zla u književnim, psihoanalitičkim i religijskim izvorima. Tiskala ju je zagrebačka “Naklada Ljevak” u prijevodu Tončija Valentića. Ironično, autor je ovu knjigu posvetio Henryju Kissingeru, čuvenom američkom diplomatu, povjesničaru diplomacije i državnom tajniku u vrijeme Vijetnamskog rata, koji je, u skladu s crnohumornim paradoksima suvremena svijeta i dobitnik Nobela za mir, upravo za završetak Vijetnamskog rata! Eagleton je nastavnik engleske književnosti na sveučilištu Lancaster u Engleskoj i Notre Dame u SAD-u. A usput budi rečeno, iako je jedan je od temeljnih klasičnih likova suvremene marksističke književne kritike, na svoj je način i nastavljač čuvene škole Nove kritike. Eagleton u ovoj knjizi “puca” odmah u glavu. Počinje primjerom od prije petnaest godina kada su dvojica desetogodišnjaka na sjeveru Engleske ubili tek prohodalo dijete. Autor se pak čudi zašto je javnost smatrala taj čin posebno zgražavajućim kad je zapravo pravo iznenađenje da se u suvremenom svijetu ovakvi slučajevi ne događaju češće. Potom navodi poznati motiv Wiliama Goldinga iz romana “Gospodar muha” koji vjeruje da bi se grupa nenadziranih školaraca na pustom otoku poubijala za mjesec dana. I tu je jedna od temeljnih motivskih i tematskih strategija knjige. Autor želi pokazati i dokazati da zlo nije nikakva moralistička srednjovjekovna izmišljotina već stvarna i najopipljivija snaga suvremenog svijeta. U našim krajevim, a napose u medijskim odjecima zla i previše opipljiva. Eagletonovo uzimanje primjera od svetog Augustina do alkoholizma, Tome Akvinskog i Manna do Shakespearea i holokausta, postavlja raspravu pred niz ključnih pitanja. Najosnovnija se baš danas odnose na glamuroznost i zavodljivost zla. Dobrota je u današnjem svijetu medijski nezanimljiva i definitvno out roba, predmet podsmijeha, a poslenici zla, najčešće zla radi zla, okupirali su većinu naslovnica i udarnih stranica svih medija svih država svakoga dana. Provokativni Eagleton nipošto nije neutralni relativist koji će esejistički bravurozno elaborirati svoje teze već i angažirani autor, štoviše deklarirani marksist, jasno ne po cijenu vulgarnog zračenja ideološkog angažmana u njegovim esejima. A, eto, kako je Naklada Ljevak od njegovih četrdesetak knjiga u godinu dana prevela čak tri, spomenimo i ovodišnji naslov “Zašto je Marx bio u pravu”. A i u povodu ove knjige Eagletonovih rasprava iz bogata Marxova opusa a propos zla čovjek se nekako ponajprije domišlja, a koje druge, Marxove jedanaeste teze o Feuerbachu – “Filozofi su svijet samo različito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni”. Majstor Marx, a majstor i Eagleton!