Komentar dana

Biramo između prilike za razvoj i izvjesne bijede

fotografija

Sanjin Strukić / Pixsell
Petak 20.Siječanj 2012.

Dug više nećemo moći vraćati tako da se zadužujemo na novčarskim tržištima jer su nam kamate, odnosno, prinosi na državne obveznice, već danas neizdrživo visoki; ostanemo li izvan EU, kreditni rating još će nam pasti, odnosno kamate / prinosi porasti. Morat ćemo dakle rasprodati ostatke ostataka, a pitanje je hoće li i to biti dovoljno

Upravo je nevjerojatan autizam hrvatske "političke elite"! Ona se navali opasnih promidžbenih laži i poluistina, kojima oni koji bi da i dalje love u mutnom zbunjuju birače ne bi li ih nagovorili da glasuju protiv članstva Hrvatske u Europskoj Uniju, suprotstavljaju porukama na načelnoj razini, koje u ovoj zajapurenoj dernjavi teško da ikome išta govore.

Nitko se iz te "elite" nije građanima sjetio predstaviti kakva nas budućnost očekuje ako većina birača na nedjeljnome referendumu zaokruži "ne". A riječ je o toliko strašnoj slici da bi oni zbunjeni - a takvi su u većini, navijače se ionako ne može ni u što uvjeriti, baš kao što se navijača Dinama ne može nikakvim razumnim argumentima uvjeriti da navija za Hajduk, i obratno - odmah pohitali dati svoj glas "za".

Ukratko, čekaju nas mnogi naraštaji bijede i propadanja. Ovo su činjenice: hrvatski dug dosegao je 50 milijarda eura, plus kamate, a nezaposlenih je već 315.000, oboje s trendom rasta. Svaki cent duga moramo vratiti, prije no što bismo mogli početi štedjeti ne bismo li jednoga dana skupili dovoljno novca da ga ulažemo u razvoj i otvaranje novih radnih mjesta. Dug više nećemo moći vraćati tako da se zadužujemo na novčarskim tržištima jer su nam kamate, odnosno, prinosi na državne obveznice, već danas neizdrživo visoki; ostanemo li izvan EU, kreditni rating još će nam pasti, odnosno kamate / prinosi porasti. Morat ćemo dakle rasprodati ostatke ostataka, a pitanje je hoće li i to biti dovoljno.

Novac za nova radna mjesta mogao bi doći od stranih ulagača, kada se svijet oporavi od krize. Da uđemo u EU, povoljan zemljopisni položaj Hrvatske bio bi dodatan argument za privlačenje zdravoga, svježega novca. No, odlučimo li ostati izvan, Hrvatska više neće biti zemlja u postupku proširenja pa će nam EU ne samo zatvoriti predpristupne fondove, nego i ponovno uvesti carine i ostale upravne prepreke ukinute Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju.

Mala, ksenofobna, izolirana zemlja teško da će ikakvoga ulagača privući. Ni Kinezi neće više biti zainteresirani za ulaganje u riječku luku i prugu, koja će nakon nekoliko kilometara naletjeti na granicu i carinu, kada s jednakim zemljopisnim položajem imaju dobro povezane luke u Kopru i Trstu. Čak ni špekulantski kapital neće imati interes ulagati u Hrvatsku jer se i on želi oploditi.

Ostat će nam samo perači novca, mafijaški kapital, kojekakvi mogiljeviči, ali ni toga novca neće biti dovoljno za razvoj jer su takva ulaganja skrovita, ne smije ih se "vidjeti iz aviona".

Jedina prednost koja nam ostaje ljepota je zemlje, dakle turizam. No, on danas donosi manje od 20 posto BDP-a. A novca za ulaganja u njegov razvoj, kao i u razvoj njegove sinergije s poljoprivredom - još jednom našom mogućom prednosti - neće biti. Bilo bi ga da uđemo u EU, imali bismo priliku povući milijardu i pol do dvije eura iz strukturnih i kohezijskih fondova, pa socijalnih i globalizacijskih, uključujuči novac za prilagodbu. Ali izaberemo li ostati izvan EU, i te se prilike odričemo. Nećemo biti ni politički zanimljivi, kao oslonac za stabilizaciju istočnoga susjedstva, jer će i sama Hrvatska, kako bijeda bude rasla, postajati sve nestabilnijom, rasti će zločin, populistički pokreti, a sve ono što može znanjem svojoj djeci osigurati bolju budućnost, otići će iz zemlje.

EU, naravno, nije Kraljevstvo Nebesko, ali za ulazak u Kraljevstvo Nebesko kriterij koji treba ispuniti je - smrt. Nije ni savršeno društvo, čak je tijekom prvoga Barrosova mandata na čelu Europske komisije EU koketirao s neoliberalizmom. Ali ipak je, trenutačnoj krizi unatoč - a ona nije europskoga podrijetla nego se prelila preko Atlantika; samo je Grčka prije toga bila nesolventna dok su irski, talijanski i španjolski državni proračuni čak bili u plusu - ipak najsocijalniji kapitalizam i najprosperitetniji prostor na svijetu. Konačno, papa Ivan Pavao II. pozvao nas je da uđemo u EU i pomognemo u njegovu razvoju u još pravednije društvo; to nam je poručio i papa Benedikt XVI. Nešto uvijenije - valjda pomalo ustrašeni eurofobnim bukačima - učinili su to u utorak i hrvatski biskupi. Dalaj lama je, pak, na tiskovnoj konferenciji s Barrosom pred koju godinu, rekao da je "EU za manje sretne narode na svijetu svjetlo između dvaju okrutnih materijalizama: američkoga i kineskoga".

Imamo izbor: pomoći da to svjetlo sjajnije sjaji, ili upaliti mrak.