Politika

Čačić krivi SDP-ovce za neuspjehe, a oni poručuju: Počni raditi!

Četvrtak 31.Svibanj 2012.

Predsjednik HNS-a obećao je ostavku ako do rujna ne dođe do ekonomskog zamaha. Ništa od najavljenoga nije uspio ni pokrenuti, a kako je izgubio povjerenje i u suradnike koje je sam birao, ostavka je sve bliže...

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić ostao je sam. Projekti koje je samouvjereno najavio preuzevši nepostojeću funkciju prvoga među drugima u izvršnoj vlasti jednako su daleko kako od realizacije, tako i od početka provedbe. Ne samo da Čačić ima problema s ostalim ministrima koji korak po korak ipak postižu nekakve rezultate, nego je izgubio i povjerenje u kadrove koje je osobno izabrao poput predsjednika Uprave HEP-a Zlatka Koračevića ili Ante Tonija Ramljaka, nesuđenog šefa Čačićevog Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicije. - Čačić sve više nalikuje na košarkaša koji se s loptom našao u kutu terena okružen suparničkim igračima i više nema kome dodati loptu čak i da to poželi, a vrijeme za napad ističe - objašnjava jedan od njegovih suradnika. Problem je zapravo suštinski: u nepostojanju konkretne Vladine ekonomske strategije Čačić je ostao na čistini poput slobodnog strijelca koji nije u stanju igrati u timu, budući da se njegov ritam i način shvaćanja vođenja države nikako ne uklapaju u postojeću političku strukturu. Čačić je jednostavno brži od drugih, pa i od zakona i propisa. Ne želi robovati uobičajenim procesima i, za razliku od SDP-ovaca, prezire proceduru koja mu znatno produžuje realizaciju projekata.

PRORAČUN IZNAD PLANA

Kako je svakim medijskim nastupom stjecao nove neprijatelje i time dodatno narušavao ionako nagrižen autoritet ključne osobe za gospodarstvo u Vladi, odlučio se povući dok i on ne bude mogao “zamahati” pred novinarima nekim uspjehom. Tako je u srijedu, umjesto da s ministrima Slavkom Linićem i Gordanom Marasom predstavi program kreditiranja vrijedan osam milijardi kuna, radije otišao na Političku akademiju HNS-a gdje ipak nije izdržao nego je komentirao probleme ulagača Danka Končara s konzervatorima: - Ne postoje svete krave, konzervatori su elitisti i koče razvoj umjesto da budu u službi društvene koristi! - rekao je i dodao da su konzervatori jednako potkupljivi kao i investitori. Dok Linić i Maras, Čačićevi ekonomski sudruzi iz predizbornih vremena, ostavljaju sve bolji dojam budući da se proračun puni izvan svih očekivanja, a obrtnicima i malim poduzetnicima svakodnevno se nude nove kreditne linije, on ima problema realizirati i najmanji projekt iz svog resora. Na koju god stranu da krene dočeka ga blokada. Zadnji primjer je tzv. fasadizacija koja je tehnički najmanje zahtjevna tako da je Čačić očekivao da će do kraja godine biti izvedeno najmanje 500 radova na obnovi objekata s ciljem poboljšanja energetske učinkovitosti. Umjesto velebno zamišljenog programa u koji se trebalo uložiti dvije milijarde kuna, u prvih pola godine nove vlasti uspjelo se raspisati natječaje za tek dvije obnove, a ni idućih mjeseci ne očekuje se bitan pomak, posebno poslije kada dođe lošije vrijeme. Program obnove, kako doznajemo, četiri puta je vraćan na dorađivanje s ciljem otklanjanja formalnih zapreka, poput certificiranja izvođača. Za takav scenarij Čačićevi bliski krugovi najviše zamjeraju Marasu i ostalim SDPovcima koji u ovakvoj igri ispadaju čisti Čačićev antipod. Maras je čovjek koji - iz Čačićeve vizure - inzistiranjem na formalnostima koči realiziranje projekata i time dodatno pogoršava situaciju u građevinskom sektoru kojem pripada i tvrtka Coning, čije je vlasništvo - preuzimajući javne funkcije - Čačić prebacio na odvjetnike. Unatoč povlačenju s te pozicije, Čačića itekako boli činjenica da “njegov” Coning mjesecima ne isplaćuje plaće zaposlenicima zbog čega ga se svako malo i “potkači” u medijima.

Problem je i što se predviđena ulaganja u postizanje energetske učinkovitosti bilježe kao javni dug, što će dodatno usporiti projekt jer se Linić mjesecima bori za smanjenje njegovog rasta. Tim povodom je održan i sastanak između njih dvojice koji je trebao donijeti rezultat kojim bi se ta prepreka zaobišla. Premda se u prvu ruku složio, naši izvori tvrde da je Linić - čim je prešao prag ureda - kazao da nema drugog rješenja. Čačiću ne ide u prilog ni činjenica što je izvrijeđao (doduše, bez spominjanja imena) jednog od Linićevih pomoćnika na HUP-ovom ručku prije mjesec dana kada je kazao da se “jedan pomoćnik ministra usudio misliti”, jer on, veli Čačić, nije tu da misli nego da radi. Slično se odnosi i prema suradnicima u svom Ministarstvu gospodarstva. Ništa bolje nije prošao niti s fondovima za gospodarsku suradnju. Za svaki ulazak privatno-državnog kapitala tih fondova u pojedine tvrtke po njemu bi trebao tek koji tjedan. Maras - u čijem resoru se i nalaze FGS-ovi - traži detaljnu analizu svakog projekta što odugovlači zacrtani proces. Tako je Alternative Private Equityju za preuzimanje vlasništva u Centar banci trebalo duže od pola godine. S radošću je Čačić dočekao Končara koji je želio kupiti škverove, ali ga je Linić otjerao kao neozbiljnog ulagača. Na pomisao da, zajedno s Linićem, uđe u Nadzorni odbor Ine, odmah je dobio crveni karton iz Bruxellesa. Ostali Čačićevi projekti su također zapeli negdje u proceduri i ne nazire im se skori kraj. Ulaganja u energetiku su toliko velika (Plomin 3 težak je 800 milijuna eura) da će početak njihove realizacije trebati čekati nekoliko godina, posebno ako dođe i do problema sa zaštitarima okoliša, poput HE Ombla. Za gradnju nizinske pruge od Rijeke do mađarske granice trebat će još više vremena. Svakako duže nego da se konačno okonča sudski proces za prometnu nesreću u toj državi čiji ishod prvi potpredsjednik iščekuje s velikom zebnjom budući da mu ta presuda može odrediti političku karijeru. Sve zajedno, Čačićeva obećanja nakon izbora bila su teška milijardu eura. Kako sada stvari stoje, u ovoj godini realizirat će se tek mrvice.

PRESTIGAO SAM SEBE

S druge strane, Linić kao državni računovođa “prebacio” je plan punjenja proračuna za 2,5 posto. Uz to je za isti iznos smanjio pad rashoda zbog čega će na skorom rebalansu predložiti smanjenje deficita. Blagajna je, dakle, puna i država ima razloga biti zadovoljna. Problem su, međutim, kolateralne žrtve, odnosno 83 tisuće ljudi koji rade, a ne primaju plaću, gospodarstvo koje stenje pod novim naletom krize i sve veća nervoza koja se valja ulicama i može vrlo lako dovesti do pada ove Vlade i prije nego što je Čačić napusti. On je nedugo nakon preuzimanja mandata obećao da će u rujnu ove godine dati ostavku ako ne dođe do ekonomskog zamaha. Umjesto toga Hrvatska je suočena s novim padom industrijske proizvodnje od gotovo deset posto i predviđenim padom BDP-a u prvom tromjesečju od dva posto. A projekata, posebno privatnih i velikih, nigdje. I to unatoč činjenici da je praktički sav teret izlaska iz krize Vlada prebacila na građane pokušavajući održati na životu preživjeli dio gospodarstva. I ne samo to. U SDP-u oštro osuđuju njegov pristup otežavanju ulaganja u obnovljive izvore energije, poput solarnih ćelija, kojim je otjerao i ono malo investicija kojih je bilo u tom sektoru. - Čačić mora početi raditi svoj posao. Neće ga raditi nitko drugi umjesto njega. Problem je što se predimenzionirao i pomalo megalomanski krenuo rješavati probleme. Postao je žrtva vlastite samouvjerenosti, ali to ne znači da do kraja neće uspjeti - kaže Forumov sugovornik iz SDP-a. Nakon što je na kraju ipak uspio formirati famozni Centar za praćenje investicija, koji je trebao poslužiti kao “prečac” za zaobilaženje formalnih prepreka za ulaganje, čemu se usprotivio dio SDP-a, Čačić je gotovo proročanski rekao: - Situacija kada se nađete pred zidom je da nemate izlaza. Tako je i sada.