Politika

Cirkus je gotov. HDZ-ovci će dobiti novog šefa

Četvrtak 17.Svibanj 2012.

Najjača oporbena stranka potrošila je vrijeme i energiju za izbor lidera koji će imati ograničeni rok trajanja. Nakon nedjelje kreće nova kampanja

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Hrvatska demokratska zajednica izgleda kao neko mitsko biće s pet glava. Ova neobična kreatura na unutarstranačkim izborima pretvorila se u pravo čudovište, jer svaka glava vodi svoju politiku i riga vatru prema ostala četiri protukandidata. Kako to u praksi izgleda najbolje se vidjelo prije nekoliko dana kod spomenika Franji Tuđmanu pored njegove rodne kuće u Velikom Trgovišću. Kandidati za novog predsjednika HDZ-a dolazili su položiti vijenac jedni za drugima, napadno izbjegavajući “bliske susrete”. Tako je, na kraju se ispostavilo, bilo i najbolje jer se najmučnija situacija dogodila nekoliko sati ranije na Tuđmanovom grobu u Zagrebu na koji su zajedno došli predsjednica Jadranka Kosor i zamjenik Darko Milinović. Nelagoda se mogla mjeriti u zraku. A tako je bilo gotovo svih ovih šest mjeseci otkako traju unutarstranačke borbe. – Izbori u HDZ-u su potpuno i beznadno prazni. To je za mene veliko iznenađenje, pogotovo s obzirom na to da stranka prolazi kroz teška vremena i golemu dezorijentaciju nakon bujice korupcijskih afera i izbornog poraza – kaže kolumnistica Novog lista Sanja Modrić. Ona smatra da ni jedan kandidat za predsjednika ne iznosi pred članstvo i delegate nikakvu stvarnu političku supstancu.

Nisu rijetki oni koji smatraju da su nedjeljni izbori tek uvertira za prave demokratske izbore koji bi se trebali održati tek sljedeće godine, odmah nakon lokalnih izbora. Ima dosta argumenata za nove stranačke izbore koje uostalom najavljuju i neki izborni kandidati. Kujundžić, Milinović i Milošević su od samih početaka kampanje tvrdili da su ovo samo privremeni izbori i da će, ako pobijede, nakon lokalnih izbora ponovo održati nove izbore, ali ovaj put po načelu jedan čovjek jedan glas. Čak je i Jadranka Kosor u posljednje vrijeme prihvatila tu ideju, dok se o tome napadno izbjegavao izjasniti Tomislav Karamarko koji je, barem za sada, najveći favorit.

Legitimitet za djelovanje

S. Modrić prognozira da će HDZ s novim liderom propadati i da je osuđen na nove izbore za predsjednika stranke. – U raskol ne vjerujem, ali čini mi se da je HDZ još neko vrijeme osuđen čekati svog novog lidera, nekoga tko sada, na ovim izborima, uopće nije u igri – kaže Modrić s čijim se mišljenjem ne slaže Romano Bolković koji je u jednom programatskom tekstu prije mjesec dana najavio trijumf svog favorita Tomislava Karamarka. Bolković uopće ne krije da je Karamarko u svojoj kampanji preuzeo neke teze iz njegova članka. – Tomislav Karamarko neće biti prijelazno rješenje i neće biti raskola u stranci. HDZ će se konsolidirati prije nego što se misli. Novo vodstvo imat će neophodan legitimitet za djelovanje – uvjeren je Bolković, a njegovu viziju postizbornog razvoja HDZ-a dijeli i Denis Kuljiš iz Večernjeg lista. On je uvjeren da Karamarko, naravno ako bude izabran, ne samo da neće uvesti sustav jedan čovjek jedan glas, nego će “podaviti” po kratkom postupku sve one koji se zalažu za tu, za HDZ, ipak revolucionarnu ideju. – Nema ništa od toga. Čak ni oni sami ne vjeruju svojoj smionosti – ističe Kuljiš. Ovo je jedna od najdužih predizbornih kampanja u kratkoj demokratskoj povijesti Hrvatske, ali, kojeg li paradoksa, o vodećim kandidatima nikada nismo manje saznali. Glavni favorit Karamarko napadno je izbjegavao sučeljavanja s drugim kandidatima. Nije dao nijedan pravi televizijski intervju, a i ono malo vremena koje je odvojio za medije više je bio stilizirani PR-ovski nastup nego neka ozbiljna prezentacija programa i osobe. Problem je u tome što je Karamarko cijelu svoju karijeru proveo u policiji i tajnim službama tako da o njemu ne znamo gotovo ništa.

Cinici kažu da više znamo o šefu izraelskog Mossada, koji je sinonim za tajnovitost i skrivanje identiteta, nego o kandidatu za šefa najjače oporbene stranke. – Mislim da Karamarko najviše odgovara dosadašnjem HDZ-u. On je autoritaran, tajanstven, strog, mrk, i izgleda kao netko tko može pobijediti SDP u nekoj perspektivi. No, kakvu budućnost on nudi stranci i zemlji? On je cijelo vrijeme policajac, javni ili tajni. Danas su teme solarna ili vjetroenergija, štednja ili investicije, i slično, a ne Bleiburg ili Jasenovac, a ne vidim da se on od tih tema može maknuti – kaže Boris Rašeta, komentator 24 sata. Zanimljivo je da je Karamarko tek neki dan priznao da je rastavljen već više od godinu dana i to tek nakon što su ga novinari to upitali. E sad, ovdje može biti riječ samo o tome da budući šef svjesno ignorira legitiman interes javnosti, što je nedopustivo, ili jednostavno smatra da to nije bitno, što je teško za povjerovati.

Rastava i konzervatizam

Pogrešni su zaključci iz njegova stožera da će mu, s obzirom na to da je HDZ konzervativna stranka, zamjeriti što je rastavljen. Iako to HDZ-ovcima neće biti drago, Karamarku je puno veći problem što je to pokušao zataškati. Kako Karamarko skriva ono što nikako ne bi smio, postaje tragikomično kada otkriva nešto što je doista njegova privatna stvar. Nedavno su njemu sklone novine objavile fotografiju “ponosnog i brižnog oca” koji odlazi na misu kako bi bio prisutan na krizmi svoga sina. Pa kada je već to javni podatak, onda recimo i to da su bili u pravu oni koji su komentirali da nije najprikladnije doći na sinovljevu prvu pričest u trapericama. Karamarko također nije odgovorio na pitanja u kakvim je odnosima s nekima od najutjecajnijih ljudi iz hrvatskog gospodarstva, biznisa i medija. Dok je u američkim stranačkim izborima jedna od najbitnijih stvari upoznavanje kandidata i ocjena njegove vjerodostojnosti, jer Amerikanci ne podnose prevrtljivce, HDZ-ovci su kampanju shvatili uglavnom kao školu za izbjegavanja odgovora. – Ništa osim pokoje floskule do sada nismo čuli niti o tome što se sve u stranci mora promijeniti, ni kamo stranka treba ići, a niti o tome čime bi koji od novih lidera sutra pokušao pridobiti opću javnost i kako bi taj vodio državu. Kandidati, i to svi, ponašaju se kao zaluđeni amateri kojima je na umu samo to kako će preuzeti HDZ, ali što bi s njime napravili, o tome nisu kadri reći ništa – kaže Sanja Modrić, dok Kuljiš ističe da smo od HDZ-a dobili uglavnom ono što smo i mogli očekivati. – Mislim da je riječ o potpuno uobičajenoj retorici HDZ-a.

Ovo je svojevrsna repriza izbora na kojima je izabran Sanader ali uz neke modifikacije. Tada je Sanader imao Šeksa, a sada je Karamarko sam svoj majstor – kaže Kuljiš. Romano Bolković ističe da je kampanja bila prilično isprazna s uobičajenim elementima HDZovskog folklora. Po njemu HDZ ima problem jer nikako ne može napraviti prijelaz iz pokreta u stranku. Uvjeren je da se HDZ-ovci pozivaju na Tuđmana prije svega zato jer i dalje traže autoritarnog vođu. Boris Rašeta zajedljivo kaže da su unutarstranački izbori ad hoc sklepani, navrat nanos i na svoju ruku, kako glasi naslov nekog starog rock hita. – HDZ se, ipak, pokazuje kao stranka ljudi posebnog kova. Puno manje afere u Italiji otpuhale su puno veće i dugovječnije stranke, no HDZ se ne da, to je hrvatski Hezbollah, stranka karizmatske legitimacije koju samo još to, karizma oca domovine, utemeljitelja države, održava jedinstvenom. Inače su kandidati heterogeni, jedni u kupe, drugi u špade; svi koji imaju šanse gledaju u retrovizor - ističe Rašeta. Za razliku od njega, Josip Jović sadašnju stanje u HDZ-u ne doživljava alarmantno. – Ne dijelim ocjene koje govore o kaosu u stranci, nego su naprosto otvorena sva vrata i prozori, kandidati slobodno nastupaju sa svojim ambicijama i idejama, otvoreno se govori o temama i o ljudima, o kojima se s obzirom na dugačko razdoblje autoritarnog vođenja godinama moralo šutjeti. Istina, demokratizacija ne dolazi nečijom dobrom voljom, nastupom slobode misli, naglim osvještenjem ili porastom kulture dijaloga i slično, nego je ona rezultat spleta okolnosti. Izgubljeni su izbori, autoritet vodstva je poljuljan, nitko čvrsto ne drži konce u svojim rukama – kaže Jović, dodajući da je sličan slučaj bio i s demokratskim izborima u SDP-u nakon odlaska Ivice Račana. Jović smatra da je HDZ-ovih pet kandidata posve različitih biografija, političkih pa i kulturno-psiholoških profila. Uvjeren je kako će do promjene na čelu stranke svakako doći. Karamarko ima najbolju logistiku ili lobistiku, ma što to značilo, dok je dr. Kujundžić najbliži “izvornom HDZ-u”, kao demokršćanskoj i narodnoj stranci. Prvi je hladan, drugi emotivan. Jadranka Kosor vodi HDZ već skoro tri godine i nije nepoznata kao Karamarko. Ali u ovoj kampanji je i ona izbjegavala sučeljavanja s ostalim kandidatima.

U početku kampanje dok je bila izložena napadima “četveročlane bande” još je i mogla naći neko opravdanje za to jer nije ugodno biti pod baražnom vatrom ostalih protukandidata. No, bježanje od sučeljavanja u posljednjoj fazi kampanje je bespredmetno. Kako je Karamarko postajao medijski favorit, tako se kritika okretala prema njemu. Izbjegavanje javnih nastupa i sučeljavanja s ostalim kandidatima potpuno je neprihvatljivo. Prije svega to na neki način govori o bahatosti kandidata koji ne žele položiti račune pred javnosti i njihovom stavu da su bolji od ostalih. Drugo, stvara se dojam u javnosti da se boje medija i da nešto skrivaju. Iako su Jadranki Kosor predviđali potpuno potonuće, ona je kraj kampanje dočekala prilično stabilno. Nije više favoritkinja, a to zapravo nije bila ni od početka, ali još uvijek ima dobre izglede da uđe u drugi krug. U svojim javnim nastupima uglavnom je sebe stilizirala kao žrtvu izdaje svojih dojučerašnjih drugova. Simptomatičan je bio njezin odlazak u Zadar i susret s Kalmetom koji je u međuvremenu podržao Karamarka. Ta slika je možda najbolje pokazala koliko povjerenje i riječ u HDZ-u u posljednje vrijeme malo znače. Slično je postupio i Andrija Hebrang koji je na početku stajao iza Kujundžića, a onda mu odjednom okrenuo leđa i priklonio se Karamarku.

Jedina snažna oporba

Dirljive su ispovijedi Kosorice o odlasku Jandrokovića i Stiera ili pak kritike na račun stranačkih patrijarha. Unatoč tome, Josip Jović smatra da u HDZ-u neće biti raskola nakon izbora. – Moguće su frakcije ili različitosti, koje mora trpjeti svaka jaka organizacija, inače dolazi do raskola. Raskol zaista ne očekujem, jer iskustva pokazuju da od formiranja novih stranaka nema ništa. HDZ, bez obzira na to kakav dojam ostavlja sada, ostaje potencijalno jedina snažna oporba, a sve drugo na tom tzv. desnom krilu je čisti ekshibicionizam koji ne služi ničemu. Puno toga će ovisiti i o osobi novog predsjednika, hoće li htjeti i znati u tim uključiti i protukandidate, hoće li se moći prijeći preko eventualnih međusobnih uvreda – kaže Jović Možda je Kosorica prekritična jer je za nju i bolje što je nisu podržali neki prevrtljivci i rashodovani političari.

Što znači podrška Jandrokovića Karamarku kada znamo da je bivši ministar vanjskih poslova ne tako davno bio jedan od glavnih poslušnika Ive Sanadera i da je za njega, nogometnim rječnikom kazano, postavljao glavu tamo gdje se neki nisu usudili postaviti nogu? A onda, prije nego što je triput kukuriknuo pijetao, prešao je pod skute Jadranke Kosor. A evo ga sada, nakon što je ruža vjetrova pokazala da se pobjeda smiješi bivšem ministru unutarnjih poslova, izjavljuje da mu se Karamarko sviđa kao čovjek i političar.

Koga vole “Mali HDZ-ovci”

Pitanje je koliko bodova donose i HDZ-ovi patrijarsi poput Hebranga, Jarnjaka i Kalmete. S obzirom na to da većina delegata pripada nižem i srednjem stranačkom kadru, koje je ogorčeno na vođenje HDZ-a u posljednjih desetak godina i koji ga na neki način želi kazniti, možda se izostanak potpore nekadašnjih uglednika može na kraju ispostaviti kao dobitna kombinacija. A upravo na to igra Kujundžić i kandidat za njegova zamjenika Prgomet. Iako razni analitičari ali i stanje na terenu daju prednost Jadranki Kosor i pogotovo Tomislavu Karamarku, Kujundžić bi mogao biti možda najveće iznenađenje ovih izbora. Ne zato što ga podržava nekad svemoćni Ivić Pašalić, nego zbog podrške obitelji Tuđman. Ne treba zaboraviti ni podršku starog HDZovog ideologa Ivana Aralice koji je prije mjesec dana velikim programatskim intervjuom lansirao Kujundžića među izgledne kandidate. Međutim, iako je podrška tako bitnih “sastavnica“ HDZ-a jako bitna, Kujundžić je svoju šansu ipak zaslužio vlastitim angažmanom. U njegovim istupima se možda najbolje mogu identificirati razmišljanja “malog HDZ-ovog” delegata koji je frustriran i ljutit na stranački establišment za sve ono što je učinio stranci.

A sadašnje vodstvo je u zadnjih deset godina zajedno sa Sanaderom radilo na detuđmanizaciji, stranku je dovelo na optuženičku klupu zbog korupcije, što je sve rezultiralo i gubitkom izbora ali i ugleda u javnosti. Dobre šanse Kujundžiću daje i Josip Jović, a s njime se slaže i Boris Rašeta koji također predviđa da će u drugi krug ući Karamarko i Kujundžić. Darko Milinović prvi je izazvao aktualnu predsjednicu i dugo vremena bio papirnati favorit. I dok je tako figurirao, govorio je vrlo uopćeno i bio gotovo neprepoznatljiv. Bježao je od imidža žestokog Ličanina i HDZ-ovca koji se zbog uhićenja Norca vezao lancima. Postao je, kako je duhovito primijetio netko iz protivničkih tabora, prilično svilen. Međutim, kada je Karamarko svojom žestokom medijskom ofenzivom u koju su se uključilo raznoliko društvo od rashodovanih komentatora, bivših policajaca i obavještajaca i pripadnika gospodarskog establišmenta, preuzeo vodstvo, Milinović je krenuo žestoko. Zapravo, toliko je žestoko ušao u sukob s Tomislavom Karamarkom da su se pojavile već špekulacije kako obavlja “prljavi posao“ za Jadranku Kosor. Iako su ga mediji i dobar dio članstva već otpisali, Milinovića sigurno nije rekao posljednju riječ. Bilo bi iznenađenje da uđe u drugi krug, ali to nikako ne bi bila senzacija. Zapravo, jedina će prava senzacija nastati ako se Ivan Domagoj Milošević progura u drugi krug. Vjerojatno i on sam intimno ne očekuje da će proći, ali to ne znači da je ovaj mlađahni biznismen i bogataš uludo potratio kampanju. Postao je nacionalno prepoznatljiv političar i vjerojatnu je u svim kombinacijama za neku buduću HDZ-ovu nomenklaturu. Vodio je dobru kampanju u kojoj se predstavio kao ideološki profiliran, pravi moderni konzervativac, znao je opaliti po suparnicima, ali nije prešao onu finu liniju koja bi mu bila zapreka za suradnju s pobjednikom.

Ukratko, pokazao je klasično preživljavanju u HDZovom hranidbenom lancu. HDZ-ovci su zaista potrošili dosta energije za izbor svog lidera koji će imati ograničeni rok trajanja. Nakon nedjeljnih izbora započet će kampanja za nove izbore koji će se održati za godinu dana i na kojima će svaki član imati jedan glas. To će, kako sada stvari stoje, morati prihvatiti i Tomislav Karamarko, iako je zasad prilično suzdržan kada je riječ o toj ideji. Možemo samo zamisliti kakva će se borba tek tada voditi. Naime, na tim će se izborima birati predsjednik na četiri godine, ali i kandidat za budućeg premijera koji bi trebao na parlamentarnim izborima pobijediti Zorana Milanovića. Nije isključeno da će novi predsjednik za godinu dana postati onaj kandidat koji pobijedi u nedjelju, ali je moguće da se pojave i neka sasvim nova “djeca” iz HDZ-ova kadrovskog inkubatora. Andrej Plenković već je sada kandidat za zamjenika Jadranke Kosor, spominje se i Kolinda Grabar Kitarović, a možda se za godinu dana pojavi neko novo lice.