Izdanje:
Punih 20 godina podnosila sam pravi pakao. Suprug me psihički, fizički i seksualno zlostavljao, a zlostavljanja nisu bile pošteđene ni naše tri kćeri. Tukao me i dok sam bila trudna, bacao je na mene hranu, namještaj, bacao me po cijeloj kući, grizao me, silovao, gušio, gazio i šutao nogama. Čak i pred djecom. Nema riječi koje mi nije izgovorio. Užas! Pijan bi nas sve maltretirao. Bio je branitelj od prvog dana, a onda se zaposlio u vojsci. U to je vrijeme jako puno pio. Kada je otišao u vojnu mirovinu, prestao je piti, ali je onda postao još gori. Sve mu je smetalo. Vikao bi da sam glupa, tupa, da nemam ni školu, ponižavao me i vrijeđao kad god bi stigao. Nekoliko je puta nožem nasrtao na mene. Prijetio mi je i pištoljem. Bojala sam se da će me ubiti.
A kada bi htio seks, samo bi pucnuo prstima i ja sam morala doći u krevet i nisam se smjela pomaknuti ni milimetar. Sve je moralo biti po njegovoj volji. Ako bih se slučajno pomaknula počeo bi me šamarati, bacati po sobi... Tako mi je jednom slomio nos. I danas se užasavam kad netko u mojoj blizini pucne prstima. Sva se ukočim. Ni djecu nije štedio. Tukao bi ih, gazio nogama, bacao. Najviše je nastradala najstarija kćer, a ja bih tada uvijek pokušavala stati između njih i spasiti djecu. No za svih tih 20 godina užasnog zlostavljanja niti jednom ga nisam prijavila policiji. Bila sam nezaposlena i zato sam ispaštala.
Znala sam otići svojim roditeljima, ali uvijek bih mu se vraćala jer je obećavao da će se popraviti. Majku nisam smjela otići posjetiti godinu i pol dana, a onda me nije pustio na njen sprovod – očiju punih suza, samo koji dan prije obilježavanja Dana žena, o svojoj nam je preteškoj sudbini govorila sitna, krhka, tamnokosa gospođa Sandra koja je u vrijeme bračnog pakla živjela u jednom manjem hrvatskom gradu. Sada je na sigurnom. U Zagrebu. Tu je stigla prije točno godinu dana nakon još jednog suprugovog iživljavanja.
Tog lanjskog jutra u veljači opet joj je naredio da mora doći u krevet, a onda ju je počeo divljački tući, gristi, bacati po podu, da bi je na kraju nabio u vrata i survao niz stepenice. Onda je, priča nam sva u grču, otišao kćerima u sobu i nogama ih izbacio iz kreveta. Tad je odlučila da nešto mora napraviti. Čekala je da se dvije mlađe kćeri vrate iz škole. Htjela ih je vidjeti prije nego što pobjegne. Taj sam dan odlučila da moram otići pa makar morala ostaviti djecu. S njima nisam mogla pobjeći. Odmah bi nas skužio. Zato sam odlučila otići sama. Bilo je 22 sata, muž je gledao televiziju, a ja sam preko voćnjaka pobjegla susjedi. Idući dan došla sam k rođakinji u Zagreb i odmah ga prijavila policiji. Pola sata kasnije on je priveden.
Originalni članak objavljen je u tiskanom izdanju