Bez anestezije

Da poštuje birače HDZ za slogan ne bi uzeo ‘čuvajmo Hrvatsku’

Petak 28.Listopad 2011.

Svatko može raditi izbornu kampanju kakvu želi. netko kukavičku, poput Kukuriku koalicije, u kojoj nemaju petlje narod suočiti s istinom, netko agresivnu i bezobraznu za kakvu se odlučio HDZ

Izdanje

Broj 7, 28.10.2011

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Jadno da ne može jadnije biti. Mjesec dana prošlo je - u ništa, što bi rekla premijerka. Ni pjevanje s Indirom iz Colonije, ni beskrajni niz režiranih skupova podrške, ni sve poruke s raznih pozornica i govornica nisu pomogle ni HDZ-u ni Jadranki Kosor da se odlijepe s dna svoje popularnosti. Jadnih 20 posto za HDZ i 26 posto za Jadranku Kosor. Nikad niži rejting, nikad neuspješnija kampanja. Pa zar tako malo ljudi diše hrvatski, kako to Kosorova voli poetizirati. Zar ih je tako puno koji su odlučili disati drugačije? Potrošena je gomila para i još će se toliko potrošiti za vrijeme službene kampanje, a rezultati više nego mizerni. Kampanja im je ljigava i vulgarna, poruke neuvjerljive i iritantne, no to je stvar izbora i svatko može raditi kampanju kakvu želi. Netko kukavičku, poput Kukuriku koalicije, u kojoj nemaju petlje suočiti narod s istinom ni kada su se uvjerili da imaju 20 posto prednosti pred HDZ-om, netko agresivnu i bezobraznu za kakvu se odlučio HDZ. No igranje ‘va banque’, za koje se odlučila Kosorova, računajući na slabost opozicije ne daje rezultate. Neodlučni su i dalje neodlučni, ona ih ne može uvjeriti u ništa, a oni odlučni da je podrže tope se iz mjeseca u mjesec. I što sad? Dobro, postoji tračak svjetlosti u cijeloj priči. Neće možda baš svi hadezeovci do izbora završiti u zatvoru. Ipak, Bajić nije čovjek koji bi im do kraja zapaprio, svjestan je on da ga je HDZ ipak donekle zadužio, a treba ponešto ostaviti i za poslije izbora. Možda će se i šampanjac u izbornoj noći moći otvoriti u još nezatvorenoj zgradi središnjice. Možda 5. prosinac i dočekaju na nogama i 40-ak zastupnika proglase povijesnim uspjehom. Možda se razlika od 20 posto u korist Kukuriku koalicije do kraja nešto i smanji i otvori prostor za trgovanje s Bandićevom ‘Stijenom’ ili Jurčićevim umirovljenicima, koji idu neovisno, a u stvari rade za HDZ, nadajući se da će na kraju ipak povoljno trgovati. No sve je to mršavo. Nije se za sada isplatilo ni histerično pljuvanje po protivnicima, ni zazivanje crvenih opasnosti, neće se isplatiti niti jadan igrokaz u Saboru, koji se odvija posljednjih dana i u kojem hadezeovci jedni druge komično oslovljavaju s ‘uvaženi zastupniče’, razmjenjujući unaprijed dogovorene dijaloge protiv opozicije. Ne pomaže ni Popijačeva bahata ocjena Kukuriku koalicije ‘da ne znaju što hoće’, jer on se doista nije kvalificirao za davanje takvih ocjena ni kada su istinite. Jadno je i ulagivanje radnicima Đakovštine, za koje se odjednom našlo pravno (!) rješenje, koje je Čobanković od početka negirao, iako bi poštenije bilo da se HDZ pokrio po ušima, odustao od izbora i tih 15 milijuna kuna - koliko je odvojio za agenciju koja vodi kampanju - poklonio tim prevarenim i izmučenim ljudima te tako barem nekome platilo minimalno iskupljenje zbog učinjenog. Ne koriste ni jumbo plakati s potpisom ‘Čuvajmo Hrvatsku’, koje im je netko očito podvalio. Da imalo poštuje birače HDZ nikada ne bi izabrao takav slogan. Gdje se baš oni nađoše nuditi za čuvare? Što je uopće ostalo za čuvanje? I zar bi na to što je ostalo doista trebali paziti isti koji su omogućili pljačku ili i osobno u tome sudjelovali? Tko će se sjetiti vrednovati završetak pregovora s EU i hapšenje Ive Sanadera, nakon što baci pogled na jadne ostatke Hrvatske, preostale nakon haranja i harača kojima su i zemlja i građani bili bez milosti podvrgnuti? No, kako god hadezeovci ove izbore preživjeli i koliko ih god ostane na ruševinama nekada moćne stranke u svijesti bi im zauvijek morao ostati revolt građana zbog zadnjih osam godina vladavine HDZ-a. U san bi i Kalmeti i Čobankoviću, i Milinoviću i Jarnjaku, i Jadranki Kosor i Popijaču, i Mačeku i Barišiću, trebala dolaziti lica svih koji su zbog nesposobnosti ili nezajažljivosti vlasti pretvoreni u bijednike i nesretnike. Trebali bi se buditi iz košmara konačno uplašeni rezultatom svoje zavjere protiv naroda, zbrajajući štetu koju su učinili. A građani nikada ne bi smjeli zaboraviti što im je učinjeno. Lica vodećih hadezeovaca morala bi biti sastavni dio njihovih noćnih mora, opomena na sve što politika bez kontrole može napraviti onima koji su je birali. Jer ne radi se o malim korupcijama, ne radi se o sitnom kriminalu, radi se u sustavnom uništavanju imovine, o temeljitom rastakanju društva, o namjernoj destrukciji povjerenja u demokraciju. Iza HDZ-a uoči ovih izbora ostaje nepovjerenje u institucije, od suda do parlamenta, ispražnjena blagajna, očajni ljudi, destruirano gospodarstvo. Kazna za to bi trebala biti kraj HDZ-a. Ne kraj zbog pravnih tumačenja o grijesima stranke kao pravne osobe, već kraj kao posljedica nečuvanja Hrvatske i njezinih građana, kraj zbog uništavanja budućnosti. Kraj u kojem Hrvatska demokratska zajednica ne bi mogla računati niti na dvadeset posto vjernih glasača. Jer nakon svega HDZ ne bi smio prijeći ni izborni prag. Ne samo zbog sebe već i kao pouka svima koji će doći nakon njih. Što bi rekao narod: da se nikad ne ponovi.

Povezani članci