Miroslav Radman

Djecu ne odgajamo da budu kao Steve Jobs

fotografija

Ivo Čagalj/Pixsell
Petak 14.Listopad 2011.

Posljednjih četiri-pet godina prof. dr. Miroslav Radman u svojim se istraživanjima osobito posvetio potragom za, uvjetno rečeno, ‘eliksirom mladosti’. Duboko je uvjeren da će znanost otkriti put za duži i zdravi život. U usporavanju starenja Radman se fokusirao na blokiranje oksidacije proteina čemu se dio znanstvenika otvoreno suprotstavio. No, hrvatski znanstvenik, član Francuske akademije znanosti i umjetnosti, ravnatelj Mediteranskog instituta za istraživanje života u Splitu, 20. listopada govorit će javnosti o antioksidansu nove generacije koji se ispitivao u MedILS-u.

Više iz izdanja

Više od autora

Social

f: Po čemu se ADR razlikuje od brojnih drugih dodataka prehrani koje već imamo na tržištu? ADR sadrži aktivne supstancije, antioksidanse iz crnoga vina, rajčice, zelenoga čaja i koštica grožđa. S obzirom na to da je u organizmu najvažnije zaštititi funkcije stanice od oksidacije, što znači zaštititi proteine, dr. Anita Kriško je u MedILS-u, na stanicama u kulturi, mjerila koliko ovaj antioksidans štiti proteine. Koliko štiti jedan, pa drugi, zajedno i u različitim kombinacijama. Empirijski smo s dr. Ivkovićem slagali kombinaciju različitih antioksidansa da vidimo pomažu li i koliko u zaštiti proteina od oksidacijskog oštećenja. Tražili smo i mislim da smo, i uz malo sreće, za sada dobili najučinkovitiju kombinaciju četiri antioksidansa u različitim kombinacijama. A upravo je toliko i glavnih radikala kisika u stanicama organizma i vjerujem da ADR blokira djelovanje sva četiri radikala kisika. To je, pak, jako važno jer se korozivni radikali kisika pretvaraju jedan u drugi, pa blokiranje samo jednog ne pomaže. U usporedbi s najpoznatijim i najčešće korištenim antioksidansom, vitaminom E topivim u vodi koji se zove Trolox, zaštita od oksidacije ADR-om više je tisuća puta efikasnija. Trolox je jako kvalitetan antioksidans, ali blokira samo samo jedan jedini radikal kisika.

f: Koliko bismo trebali popiti vina i zelenoga čaja, pojesti grožđa i rajčica da bismo dobili količinu antioksidansa iz jedne kapsule ADR-a? Ne znam točno, ali sigurno nekoliko litara vina ili nekoliko kilograma rajčice, što naravno ne bi bilo ni praktično ni zdravo. Jer, primjerice, rajčica ne sadrži samo aktivnu tvar likopen, pa bi golema količina pojedene rajčice sigurno otrovala naš organizam i uzrokovala bubrežni kamenac. I neusporedivo je bolje izolirati dobre molekule.

f: Kako se osjećate s obzirom na to da uzimate pilule? Osjećam se dobro, nisam slab ni bolestan. Ali, kako da znam kako bih se osjećao da ne uzimam kapsulu? Pravi bi eksperiment i tvrda znanost bila da imam svoga klona, svoju kopiju, koji ne uzima kapsulu. Alternativa tome je istraživanje, na recimo, tisuću ljudi iste dobi, sličnog zdravstvenog stanja, od kojih 500 uzima, a 500 ne uzima kapsule, i koji bi se određeno vrijeme klinički pratili.

f: Planirate li takve pokuse? Da, ali za to treba imati 20-tak milijuna eura.

f: Vaš je stav i bit cijele ove priče da čuvanje proteina od oksidacije podrazumijeva prevenciju bolesti, usporavanje starenja i produžetak zdravog života? Točno. Danas se smatra revolucionarnim da se pomoću matičnih stanica popravlja cirozna jetra ili oštećeno srce. Ljudima je lako zamisliti ovu medicinsku proceduru pa se u ova istraživanja bez problema ulažu milijarde. Ali, na ovaj se način popravlja samo jedan organ, dok ostatak organizma i dalje stari i propada. Ono čemu težim i što pokušavam također je popravljanje, ali fundamentalno, na razini stanica i molekula. I, umjesto da popravljamo oštećeni organ, da popravljamo oštećene ključne molekule, proteine koji će inače uzrokovati štetu u organizmu. Dakle, koktelom antioksidansa želim popraviti oštećenja na samom izvoru prije nego što se pokrene lavina koja će na kraju oštetiti srce, jetru, bubrege itd. Bitno je konstantno sprečavati oštećenja tako da se nikada ne dogodi lavina koja će dovesti do raka, dijabetesa, infarkta...

f: Što kažete na oponente dijela znanstvene zajednice, koji vašu potragu za svojevrsnim eliksirom podcjenjuju, ponekad i ismijavaju, i tvrde da se usporavanje starenja ne može svesti na blokiranje oksidacije proteina. Jer, proces starenja nije tako jednostavan. Dobro mi je poznat taj argument zbog kojega za projekt koji to zaslužuje nisam dobio neke novce od Europske unije. I to zato što te kolege griješe u logici. Prvo, nisam nikada mislio, ni rekao da je proces starenja jednostavan kao ni ijedna bolest. Ali ako je naš organizam vrlo složen, pa je i njegovo starenje i svaka bolest komplicirana, zašto bi bilo logično da je i uzrok starenja ili bolesti kompliciran? Dakle, kompleksnost procesa starenja ili bilo koje ljudske bolesti dijagnosticira kompleksnost našega organizma. Ali ne kaže ništa o kompleksnosti uzroka oštećenja koje dovodi do bolesti i starenja. Uzrok oštećenja može biti običan čekić. Posljedice rušenja aviona su jako komplicirane, ali uzrok rušenja može biti tek obična iskra ili primitivna bomba.

f: Ipak je dojam da se dio vaših kolega razočarao u vas kao znanstvenika upravo zbog toga što tako strasno vjerujete u usporavanje starosti. Priznajem da zbog jeftine kritike malo gubim strpljenje. Svaka kritika koja će mi pokazati da sam na krivom putu najveći mi je poklon, jer će me spriječiti da trošim vrijeme i novac. Svjesni ili ne, ali na mene se neki nabacuju jeftinim štosevima, a ne referiraju se specifično i fokusirano na ono što kažem. Floskule prolaze kao mudrost, a ja uživam raščlaniti i dijagnosticirati floskule kao floskule, a naći ono što zlata vrijedi. Ne tvrdim da ću uspjeti u istraživanju produžetka zdravog života i prevencije bolesti. Trebalo bi učiniti eksperimente za što nam treba priličan budžet, ali siguran sam da ćemo ga dobiti. Jer, vjerujem da projekt ADR trenutačno pruža najbolje pragmatično rješenje i puno obećava.

f: Želite li možda imenovati osobe koji su se, kako kažete, pokazale jeftinim kritičarima? To bi požutilo vaš Forum, a i nije zanimljivo jer bi bilo osobno. Samo primitivci se poistovjećuju s idejama s kojima nisu rođeni, jer svi smo ideje pokupili na svom životnom putu. Pa valjda nešto znače i nečemu služe moje 44 godine otkada sam prvi puta ušao u laboratorij. Imam mana, ali, vjerujte, u mojoj me profesiji i radu nikada nije zanimalo da dokažem kako sam pametan ili da idem za profitom. Moj je cilj pokušavati i ponovo pokušavati, a pri tome se nadati i sreći. I idem za tim da budem jako iznenađen rezultatom svog rada, što podrazumijeva veliko otkriće kao što se dogodilo veliko iznenađenje u otkriću radioaktivnosti ili antibiotika. Druga bi mi nagrada bila rješenje nekog značajnog problema današnjice, kao što je, na primjer, javno zdravlje. Pa svatko, kada se već rodio kao produkt sastanka jednog spermija i jedne jajne stanice, želi živjeti dugo i imati dovoljno vremena da puno toga doživi. Uostalom, sve dulji život imamo na djelu u posljednjih 150 godina. I ne sumnjam da će se taj put nastaviti.

f: Ali baš tako da se blokira oksidacija staničnih proteina? Baš tako. To su nam pokazala istraživanja s vrlo robusnim organizmima.

f: Ima li čovjek doista potencijal da živi 120 godina? Da, ako se ne promijeni ritam starenja, ako se ne promijeni brzina izgaranja, oksidacije. Ali ako to budemo mogli mijenjati, onda nema granice!

f: Kakvog bi smisla imao tako dugi život kada su mirovine sve manje, a svjetski poredak se razvija isključivo za bogatu manjinu? Zašto bi mladi starci bili umirovljenici? Mladi stogodišnjaci bili bi daleko produktivniji od mladih 25-godišnjaka. Imali bi prednost i privilegiju koju daje dugo školovanje i ogromno životno iskustvo, a bili bi fiziološki mladi. Mladi starci stvorili bi puno više radnih mjesta nego što bi ih okupirali. Jako se dobro sjećam kada sam bio mlad. Osim naivnosti i energije mladi ljudi moraju za početak učiti i naučiti. No, našu djecu više ne podučavamo tome da ništa ne dolazi lako i jednostavno, da iskustvo i učenje nečemu služi i da je to ogroman kapital. Izbjegavamo im reći da je život kompeticija, da je život ‘taf’. Djeci moramo reći da će im se možda dogoditi uspjeh ali samo ako rade s puno strasti i da samo tamo gdje ima veliki broj promašaja, ima ponekad i uspjeha. Steve Jobs nije slučajno postao Steve Jobs. On je bio entuzijasta i manijački opsjednut radom. To nisu banalne stvari. Današnje čudno vrijeme upropaštava živote mladih ljudi. Politika im se udvara zato što glasuju, a mogu se nadati jedino tome da će, ako budu imali sreće, postati starci. Mladi starci bi sigurno bili daleko produktivniji nego mladi mladi. To je koncept prave revolucije u ljudskom društvu.

f: Što je MedILS do danas pridonio društvu? Prvo, naš stil rada nije bič nego intelektualna stimulacija. Publikacije, radovi naših dvadesetak znanstvenika neusporedivo su kvalitetniji po razvikanom ‘impakt faktoru’ nego sve što je producirano u domeni bioloških znanosti na području cijele jugoistočne Europe. Nisam veliki fan brojčanih estimacija, jer ne može se brojčano ocijeniti koliko je glazba Mozarta bolja ili gora od Beethovenove. Neugodno mi je da o tome moram govoriti, ali nitko ne želi spomenuti broj naših članaka objavljenim u vrhunskim časopisima. Mi smo od samoga početka izvrsnost, čista izvrsnost.

f: Vraća li vam se to u financijskom smislu? Ne. Na nas se stvara takav pritisak kao da smo neprijatelji ili paraziti. U MedILS je upravo stigao čuveni američki molekularni biolog prof. dr. Errol Friedberg za pomoćnika ravnatelja. Pitajte njega što misli o ljudima i funkcioniranju MedILS-a. Čak ni čuveni Rockeffelerov institut u New Yorku, sa ogromnom Rockefellorovom donacijom, u prvih deset godina nije postigao ništa značajno. Od Vlade, od Ministarstva, mi ne dobivamo ništa, smatraju nas tumorom koji smeta. Zašto? Zato što smo privatni institut, a da smo i neprofitni je prešućeno. U MedILS-u nitko nema dionica, njegovi osnivači Alačević i Radman ne dobivaju ništa, a to što smo neprofitni, što, primjerice, ne uzimam niti refundaciju troškova, to nije žrtva nego moja odluka. Želim iskoristiti sve svoje iskustvo iz Amerike, iz Pariza, iz Bruxellesa da učinimo nešto još bolje. A ostavljeni smo na suhom. Dvadeset i pet donatora jako nam je pomoglo, ali skoro su svi dezertirali, uglavnom zbog medijskog efekta ljudi koji su htjeli preuzeti Institut. Teško je dobiti novac od onih kojih ga imaju, jer su skeptični i uplašeni. Nitko nema povjerenja u nikoga, nema ni traga duha avanture. To ima svoju cijenu i rezultat.

f: Kakve emocije danas u vama budi bivši premijer Sanader kojemu ste bili savjetnik za znanost? Kada sam prihvatio titulu da mu budem savjetnik, učinio sam to da bih demonstrirao koliko ignoriram politiku, a koliko pozornosti obraćam zemlji i znanosti. Niti želim, niti mogu nijekati da je vrijeme koje smo bivši premijer Sanader i ja zajedno proveli, nekada petnaestak minuta, drugi puta sat vremena, bilo jako zanimljivo i kvalitetno potrošeno vrijeme. Nisam od onih koji će o Sanaderu govoriti ružno u okolnostima kada je on slab. Radije bih mu se suprotstavljao da je na vrhuncu moći. Sanader je jaka i vrlo inteligentna osoba, a što tko radi kada padne noć, ne mogu znati. Žao mi je da je takav kapacitet na taj način izgubljen. A javni moralizatori su mi vrlo sumnjive osobe.

 

3 važna pitanja 3 kratka odgovora

1.Što zapravo znači ADR/HPE?
ADR je na početku bio oznaka za Artificijelni Deinococcus Radiodurans, za projekt o tome možemo li život robusne bakterije oponašati uz pomoć antioksidansa, uz uvjet da ‘složimo’ koktel antioksidansa sličan onima iz ove bakterije. HPE je Health Protector, zaštita zdravlja, E energija. Dakle, imamo proizvod koji bi trebao štititi zdravlje i povećati energiju.

2. U čemu je originalnost?
Naša je originalnost u tome što ovim proizvodom oponašamo funkcioniranje bakterije Deinococcus radiodurans, koja sadrži koktel možda i desetak različitih molekula antioksidansa, a za koju znamo da preživljava za život najgore moguće uvjete, od zračenja do ekstremnih dehidracija.

3. Želite li postati stalni član HAZU-a? 
Ne, nemam vremena biti članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ozbiljno!