EU

Europa: EU se ipak neće raspasti, a euro neće propasti

fotografija

Reuters
Petak 23.Prosinac 2011.

Novi ugovor trebao bi postaviti euro na čvrste temelje; upravo na one koje su Francuzi i Nijemci u proteklome desetljeću sebično i kratkovidno sami pomogli urušiti

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Spašavanje zajedničke valute i usklađivanje gospodarskih politika bit će i dogodine glavna tema u Europskoj Uniji - ili barem u prvoj polovici godine, u kojoj će Unijom predsjedati Danska; u drugoj polovici naslijedit će je Cipar. Možda ne baš cijeli EU; kako sada stoji, s vanjske će strane ostati Ujedinjeno Kraljevstvo, a možda i još tko. Ono što jest sigurno, da će ugovoru pristupiti svih 17 članica Euroskupine, koje čine tzv. eurozonu, prostor na kojemu se koristi zajednička valuta euro, te da su mu sve ostale članice EU osim UK izrazile namjeru pristupiti. S time da će Česi i Mađari u domaćim parlamentima tražiti “neka razjašnjenja”, a Irci bi možda morali na referendum; potonje još nije s pravne strane posve jasno jer nije riječ o promjeni niti zamjeni za Lisabonski ugovor, temeljni Unijin spis, nego o ugovoru između pojedinih vlada.

Novi ugovor najkasnije do ožujka

Cilj je novome ugovoru, u nacrtu nazvanome “Međunarodnim sporazumom o pojačanoj gospodarskoj uniji”, staviti euro na čvrste temelje. One koje je bio postavio Pakt postojanosti i rasta (SGP), a koji propisuju da ni jedna zemlja eurozone ne smije imati proračunski manjak veći od tri, a državni dug od 60 posto brutto domaćega proizvoda u prethodnoj godini, uzdrmali su sredinom protekloga desetljeća Francuzi i Nijemci kada su te granice prvi prekršili. Sada obje zemlje zahtijevaju da se te odredbe osnaže globama kojima bi se zemlje prekršiteljice automatski kaznilo. Za razliku od temeljnoga spisa EU, koji pada ako ga jedna od država članica ne usvoji, novi će ugovor stupiti na snagu čim ga ratificira devet potpisnica, a druge mu se mogu kasnije pridružiti. Nije još posve jasno mogu li u takvu međuvladinu ugovoru ikakvu ulogu imati zajedničke ustanove EU, poput Europske komisije i Europskoga parlamenta, ili će za njega trebati uspostaviti usporedne ustanove. EK-ova i EP-ova pravna služba, kao i ona Vijeća EU već žustro traže za to pragmatičan a zakonit izlaz. U Bruxellesu se okuplja forum od stotinjak izaslanika, u kojemu bi se iz svake zemlje što novome ugovoru namjerava pristupiti okupila po tri izaslanika - po pravnik, ekonomist i političar - te po tri izaslanika Europskoga parlamenta (EP), Europske komisije (EK) i Europske središnje banke (ECB). Za sada se zna da će EP predstavljati belgijski liberal Guy Verhofstadt, njemački pučanin Elmar Brock i talijanski socijalist Roberto Gualtieri, a kao zamjenski izaslanik francusko-njemački zeleni Daniel Cohn Bendit. Forumu bi trebao predsjedati dužnosnik austrijskoga ministarstva novčarstva Thomas Wieser. Forumaši bi se do 20. siječnja, kako je najavio predsjednik Europskoga vijeća Herman van Rompuy, trebali usuglasiti o nacrtu novoga ugovora o kojemu bi se krajem siječnja ili najkasnije početkom veljače raspravljalo na izvanrednome summitu EU, a šefovi država ili vlada potpisali bi ga bilo odmah, bilo na redovnome proljetnome summitu 1. i 2. ožujka. Zemlje koje novome ugovoru pristupe ratificirale bi ga najkasnije do kraja 2012.

Zamašnjak proširenja EU ponovno će se stidljivo pokrenuti: Srbija će, ako ponovno nešto ne zabrlja i ispuni uvjete u svezi Kosova, u ožujku postati kandidatkinja za članstvo, sa Crnom Gorom pregovori će se otvoriti, a s Islandom vjerojatno dovršiti

 

 

 

Prijedlog nacrta novoga ugovora ističe da mu je svrha pojačati proračunsku stegu te usklađivanje i upravljanje gospodarskim politikama zemalja potpisnica, u skladu s Ugovorom o Europskoj Uniji i s pravnom stečevinom EU. U njemu se zahtijeva da “prihodi i troškovi općih vladinih proračuna budu uravnoteženi ili u plusu”, odnosno da “godišnji ustrojni manjak ne smije presizati 0,5 posto nominalnoga BDP-a”. Dopušta se da “ugovorne strane mogu privremeno ući u veći manjak (do spomenutih tri odnosno 60 posto, op. a.) samo uzimajući u obzir gospodarski ciklus, a osim toga u slučaju izuzetnih gospodarskih okolnosti, ili u razdobljima teške gospodarske krize, ali da to ne ugrozi srednjoročnu proračunsku održivost”. Te obvezujuće odredbe moraju se ugraditi u nacionalne ustave ili u “odgovarajuće” nacionalne zakone. One moraju sadržavati i “popravni ustroj koji će se automatski pokrenuti u slučaju znatnih odstupanja od referentne vrijednosti”. Popravni ustroj uspostavit će za svaku pojedinu potpisnicu njezin nacionalni parlament, ali “na temelju zajednički određenih načela”. Podroban popis ustrojnih preobrazba “nužnih za učinkovit i trajan popravak prevelikoga manjka” zemlja potpisnica morat će predstaviti EK-u i Vijeću EU, a također će im, prije usvajanja u vlastitome parlamentu, morati poslati na uvid i “plan ulaska u proračunski manjak”, tj. nacrt državnoga proračuna. Prema prijedlogu nacrta novoga ugovora kakav je procurio do novinara, čini se da EK ne bi imala ovlast zabraniti zemlji potpisnici da usvoji “neuravnotežen” proračun, niti bi ju Europski sud pravde (ECJ) mogao automatski globiti. Umjesto toga, zemlju za koju EK ustanovi da je ušla u nedopustivo velik manjak, a koju Vijeće EU kvalificiranom većinom glasova ne oslobodi krivnje, ECJ-u bi “mogla tužiti” bilo koja zemlja potpisnica. Dok se prijedlogu u koji je njemačka savezna kancelarka Angela Merkel uvjerila francuskoga predsjednika Nicolasa Sarkozyja zamjera što u vrijeme krize zagovara stezanje pojasa, a ne bavi se poticanjem gospodarskoga rasta i otvaranjem novih radnih mjesta, pa tako gura Europu u još dublju krizu, u prijedlogu nacrta novoga ugovora ipak se stidljivo, u dijelu jedne rečenice, kaže da će zemlje potpisnice “zajedno raditi na gospodarskoj politici koja potiče rast kroz pojačanu konvergenciju i konkurentnost, te poboljšavajući djelovanje Europske monetarne unije”. Također će međusobno, ali i s ustanovama EU, “raspraviti i uskladiti sve velike preobrazbe gospodarske politike koje namjeravaju poduzeti”.

Cameron će na referendum

U srpnju će, godinu dana ranije no što se to bilo izvorno predviđalo, na snagu stupiti i Europski ustroj za postojanost (ESM), trajni fond za izvlačenje iz gliba zemalja u platnim teškoćama, koji će zamijeniti sadašnji privremeni Europski fond za novčarsku postojanost (EFSF). Za odobrenje za korištenje novca iz ESM-a, u slučaju da i EK i ECB to proglase nužnim, neće više trebati jednoglasje nego 85 posto glasova. Novi ugovor i ESM imat će, međutim, srednjoročni stabilizirajući učinak na euro; pitanje je još neće li u međuvremenu biti nužne i kratkoročne mjere za smirivanje novčarskih tržišta, koje Merkel svim silama nastoji izbjeći: uključivanje ECB-a bilo kroz veliki otkup “problematičnih” državnih obveznica, bilo kroz primarnu emisiju iz koje bi se povoljno kreditiralo prezadužene zemlje da vrate svoje dugove, bilo kroz davanje bankarske licence ESM-u, kako bi iz ECB-a mogao povlačiti neograničenu količinu novca za spašavanje posrnulih zemalja. Otvorenim ostaje i pitanje uvođenja euroobveznica, kojima bi zemlje eurozone solidarno jedna drugoj jamčile za državni dug. - Govoreći u Bundestagu prije polaska na prosinački summit EU, gđa Merkel je isključila euroobveznice, dodavši da bi one bile moguće tek uz učinkovit europski proračunski nadzor. Kada pogledate što je dogovoreno na summitu, to je stvaran pomak u tome smjeru - rekao je u razgovoru za Forum Josef Janning, ravnatelj istraživanja u bruxelleskome think tanku Središtu za europsku politiku (EPC). Uglavnom svi se analitičari slažu da bi tek euroobveznice konačno učvrstile euro, a hoće li i one doći na red u 2012. ovisit će o tome hoće li se novčarska tržišta u međuvremenu umiriti. Dok god kriza traje, čelnici država članica Euroskupine sastajat će se svaki mjesec - nakon toga dva puta godišnje - pa će imati priliku prilagođavati svoje stavove “stanju na terenu” i povlačiti nužne poteze. Među njima bi moglo biti i usklađivanje politika na tržištu rada, čemu se Britanci protive jer žele da njihovi poslodavci mogu radnike tjerati da rade i dulje od europskom Smjernicom o radnome vremenu najviše dopuštenih 40 redovnih i osam prekovremenih sati tjedno. Britanci - i Irci - također ne žele uvođenje zajedničkoga konsolidiranoga temelja za korporacijski porez, jer žele korporacijama zadržati vrlo nisku poreznu stopu, niti poreza na novčarske transakcije. Britanci se također protive većoj regulaciji novčarskih tržišta, iako je upravo njihova deregulacija, kako na u newyorškome Wall Streetu tako i u londonskome Cityju, glavni krivac za sadašnju krizu. Odbijanje britanskoga premijera Davida Camerona da uopće razgovara o novome ugovoru ukoliko unaprijed ne dobije izuzeće od veće tržišne regulacije, odnosno pomak UK k izlazu iz EU također će biti jedno od pitanja kojim će se Unija baviti u 2012. godini. Prava protueuropska histerija koja je zahvatila desni dio britanske političke scene ali i društva, potvrda je zlogukim prognozerima, među njima i samoj Merkel, da bi u slučaju propasti eura, pa susljedno EU, ni novi rat u Europi ne bi bio nemoguć. Jedan je engleski gradić tako bez obrazloženja razvrgnuo ugovore o bratimljenju s francuskim i njemačkim naseljima. No, i sam se City pobunio protiv Cameronove “zaštite” jer se plaši da bi izvan EU izgubio utjecaj i zaradu. Znak da se Cameron povlači njegova je najava je da će ipak sudjelovati na izvanrednome summitu EU posvećenome novome ugovoru. No, duh je pušten iz boce. Janning kaže da se Cameron “izložio na takav način da će ga euroskeptici u vlastitoj stranci prisiliti da se konačno izjasni što zapravo želi”. - Na kraju će možda zaista morati sazvati referendum. Izlazak UK iz EU bio bi stvaran gubitak, ali bi istovremeno uklonio mnoge zapreke djelovanju EU. No, treba imati na umu da su Britanci, kada nisu ideologizirani kao što su to sada, obično vrlo pragmatični. Mogli bi za desetak godina poželjeti vratiti se u članstvo. U međuvremeu će se zamašnjak proširenja EU ponovno stidljivo pokrenuti: Srbija će, ako ponovno nešto jako ne zabrlja, u ožujku postati kandidatkinja za članstvo, taman pred parlamentarne izbore u travnju, na kojima bi to trebalo pomoći “demokratskim snagama”; u lipnju će se, pak, odrediti nadnevak otvaranja pristupnih pregovora sa Crnom Gorom. S Islandom bi se pristupni pregovori, ne bude li većih zapleta oko ribarstva, mogli dovršiti iduće godine. U Italiji i u Grčkoj tehnokratske će vlade u 2012. nastaviti provoditi programe smanjenja državnoga duga, uz očekivane snažne prosvjede.

UK izlazi iz EU, raspada se, a Škotska se vraća u EU?

U slučaju da Ujedinjeno Kraljevstvo iziđe iz EU, Škotska bi se odcijepila i zatražila ulazak u članstvo. - Škoti su veliki eurooptimisti. Posve je vjerojatno da bi nastavak uspaljene rasprave o britanskome položaju u EU mogao na kraju pridonijeti raspadu UK. A Englezi to nikako ne žele, pa bi upravo ta bojazan mogla spriječiti održavanje referenduma, mnogo više nego privlačnost EU i njezinih ustanova - kaže Josef Janning iz bruxelleskoga think tanka EPC.

 

Europski parlament:

 

Novi ugovor nije nužan ”Sve što se navodi u nacrtu novoga ugovora može se provesti i postojećim europskim zakonodavstvom”, ustvrdio je talijanski socijalistički europarlamentarac Roberto Gualtieri, a podupro ga je njemački pučanin Elmar Brock. Belgijski liberal Guy Verhofstadt dodaje da Merkel i Sarkozy novi ugovor zahtijevaju “iz političkih razloga”.

 

 

 

 

 

 

Pred izbore će Sarkozy pribjegavati populizmu

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy 22. travnja suočit će se s narodom. Stoga se od njega u prvim mjesecima 2012. očekuju populistički ksenofobni potezi, poput kršenja Schengenskoga ugovora, kao kada je zatvorio granice ne bi li spriječio ulaz tuniskih izbjeglica, ili protjerivanje stanovnika drugih članica EU, poput nedavnoga rumunjskih Roma. Glavni mu je suparnik socijalist François Hollande, ali u prvome krugu mora prvo poraziti desničarku Marine Le Pen, pa podilazi njezinim biračima.

 

 

 

 

 

 

EU osniva agenciju za kreditni rejting?

Agencija Fitch najavila je da bi već početkom 2012. mogla smanjiti kreditni rejting za šest zemalja eurozone: Belgiju, Cipar, Irsku, Italiju, Sloveniju i Španjolsku. S&P je isto najavio za njih čak 15. Europski povjerenik za unutarnje tržište Michel Barnier najavljuje da bi EU mogla osnovati vlastitu agenciju za kreditni rating jer su sve postojeće anglosaske.