Moda

Hrvatski kreatori do poslova više ne moraju preko janjetine na ražnju

Četvrtak 10.Svibanj 2012.

Nakon godina napora konačno su doživjeli da im odjeća postane dio industrijskog ciklusa kojeg si sami ne mogu priuštiti

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Social

Kada sam prije pet godine otišao s državne televizije kako bi pokrenuo neku “modnu web stranicu”, na osnovu koje ću razvijati vlastiti biznis, mnogi su dobronamjernici sumnjali u moj zdrav razum. Bilo je to vrijeme u kojem je HTV bio sigurno egzistencijalno utočište, a vrijeme u kojem je penetracija interneta bila još uvijek slabašna. U nakladništvu, modni magazini su dosezali vrtoglave naklade i nitko nije mogao naslutiti da će se stvari iz temelja promijeniti. Modni portali bili su egzotična kategorija bez posebne vizije kako bi takav interaktivni koncept preuzeo primat u industriji u kojoj je “listanje lijepih slika” bio ritual koji je internetu djelovao nedostižan. Paralelno s time, u državi sa siromašnom modnom tradicijom i tradicionalnim pristupom poslu velikih tekstilnih divova rađala se neka nova energija, mladi projekti koji su zauzeli medijski prostor nudeći neku novu formu prezentacije i poimanje mode kao takve. Samo desetak godina ranije, vrhunac prezentacije kolekcija odvijao se u atmosferi zadimljenih disko klubova u kojim je modna revija bila sadržaj koji je punio program između dva glazbena bloka, a publika (uglavnom polupijani mladići s pivom u ruci), više je slinila nad polugolim djevojkama nego što ih je zanimao sami sadržaj.

Nepošteno bi bilo reći da nije bilo entuzijasta i profesionalaca koji su svojevremeno u Opatiji, na Hvaru, te naravno u Zagrebu pokušavali unijeti dašak svjetskih trendova, ali generalno je prevladavala niska razina prezentacije kao općeprihvaćeni standard.

Izlazak iz ilegale 

No, početkom ovog stoljeća neki novi projekti su se pojavili na sceni i nagovijestili bolje vrijeme. U Zagrebu se pokrenuta dva tjedna mode, te kao treći FASHION.HR koji je djelovao u Zadru i Varaždinu, iz ove perspektive s utopističkom idejom da se modna scena može decentralizirati. Bilo je to vrijeme u kojem su se mladi kreativci počeli afirmirati kao autori, u kojem su neki od njih dosegli status estradnih zvijezda, ali i vrijeme u kojem ni industrija ni država nisu imali sluha da se ozbiljno podrži takve inicijative, a tako je ostalo do danas. Industrija, koja je tada imala najveću šansu i legitimnu obavezu da da vjetar u leđa toj novonastaloj sceni, ponašala se pomalo maćehinski prema takvim projektima. Krize nije bilo na vidiku, prihodi su se u velikom postotku ostvarivali od lohn-poslova za strance, a svaki iole veći problem u bilancama velikih tekstilnih divova država je sanirala raznim dotacijama i subvencijama. No, bez jasno definirane tekstilne strategije ( ili strategije koja se drži u ladici), ti su novci uglavnom odlazili u vjetar, a vrlo rijetko u kvalitetne projekte s jasnom strategijom. Pojedinačni uspjesi poput onih koji su ostvarivali tvrtke poput Amadeusa ili X-nationa (koji je upravo ovih dana nažalost objavio stečaj), bile su uglavnom plod poduzetničke vizije navedenih tvrtki, nikako jasno postavljene nacionalne strategije koju su mnogi zazivali.

Bilo je to vrijeme u kojem je ulaganje u vlastiti brend kod većine nadutih vlasnika tekstilnih tvornica starog jugoslavenskog kova bila misao koja je djelovala kao neki dobar vic. Sjećam se koliko sam janjetine svojevremeno pojeo po raznim bregima ( janjetina kao moment socijalizacije), kako bi kao mladi poduzetnik pokušao objasniti mnogim vlasnicima tvornica (od kojih usput rečeno mnogi danas imaju propale firme), da moraju ulagati u vlastite brandove, te tako stvarati proizvod s dodanom vrijednošću. U to vrijeme ni globalni trendovi nisu još napravili “štetu” domaćoj industriji jer na tržištu nije bilo mnogo ozbiljnih igrača poput H&M-a i Zare. U toj konstelaciji snaga, mladi kreativci koji su postali nositelji modne scene odlučili su sami tražiti svojem mjesto pod nebom. U početku su svoje kreacije pokazane na pisti prodavali “na crno”, iz ormara svojih iznajmljenih stanova i trošnih ateljea, a onda su malo po malo počeli otvarati obrte i firme, najmiti dućane u centru grada, zapošljavati prodavače, konstruktore, teta švelje iz tvornica koje su u međuvremenu počele propadati, a tako je ostalo do danas. Paralelno s time, medijska scena (a samim time i estrada) modne je dizajnere prigrlila kao poželjan sadržaj, a to je dodatno razvilo i scenu modnih fotografa, modnih stilista i svih onih koji pripadaju modnoj kliki poput raznih pjevačica, glumica, starleta. U jednom trenutku scena je stvarno živjela fatamorganu, svoj vlastiti Hollywood. Problem koji su mnogi opijeni vlastitim uspjehom i egom gurali pod tepih bio je što je konzumente takvog proizvoda činio preuski krug ljudi. Osnovni principi razvoja modnog biznisa poput masovne proizvodnje, osigurane distribucije i prodaje kroz vlastitu maloprodajnu mrežu ili mrežu buyera, nepoznavanja osnovnih ekonomskih znanja, te boljka svih naroda ovih prostora da je rad kategorija koja se mora isplatiti preko noći unio je kod mnogih aktera nemir i sumnju u bolje sutra.

Pozitivan efekt velikog medijskog uspjeha najvećih zvijezda modnog neba (koji se poklopio s početkom krize), napokon je rezultirao onim što su ozbiljniji analitičari priželjkivali nekoliko godina: suradnjom afirmiranih dizajnera i industrije. Tako su industrijski divovi poput Borova i Peka krenuli u sjajne projekte koji su trebali rezultirati novonastalim ili redefiniranim brandovima obuće poput projekta Startas koje je imao sjajan odjek u medijima i kod publike, ali koji je nakon nekog vremena također zaustavljen. Budući da nisam bio akter te priče, ne mogu suditi, ali čini mi se da je nespremnost mastodonata da se brzo prestroje i na globalnom tržištu gerilski sagledavaju marketing, proizvod i plasman istog, rezultirala ovakvim razvojem događaja.

Opasni temelj

Trenutno uspješnu priču po tom principu gradi Ghetaldus s linijom naočala koje sezonama dizajnira jedna od najtalentiranijih dizajnera hrvatske scene Ana Maria Brkić, poznatija kao A’marie, a od ove sezone tom se timu pridružio i Mauro Massarotto. Naš projekt FASHION.HR Industrije pokrenut prije nešto više od godinu dana pokušava stvoriti platformu za dalekosežnije razumijevanje modnog biznisa u našoj zemlji. Oko projekta smo okupili određene industrije i nekoliko najtalentiranijih dizajnera današnjice ne bi li sinergijskim učinkom na tržište plasirali brandove s novonastalom vrijednošću i za jedne i za druge. Dizajneri su doživjeli dugo sanjani san da njihova odjeća postane dio industrijskog ciklusa koji sami ne mogu priuštiti, a kao kapital u tu suradnju unijeli su svoje brandove.

No, problema je mnogo. Krenuvši od toga da se mnogim industrijama dogodila budućnost koju sam uz janjetinu na bregima i predvidio mnogima, a to je da je lohn-posao opasan temelj za razvoj poslovanja jer uvijek će biti netko tko će brže i jeftinije moći proizvoditi i to se upravo dogodilo. Uzimajući u obzir krizu koja je zadesila i globalno modnu industriju, naše su se tvrtke našle u ozbiljnim problemima. Mnogima je postalo jasno da je razvoj vlastitih brandova jedina šansa za opstanak no, nažalost, osim našeg projekta, mnogi to još nisu prepoznali. Državne subvencije se i dalje dijele kao socijalna, a ne projekta kategorija, ili što je još apsurdnije najčešće za kupnju novih tehnologija i strojeva kojih naše tvornice imaju i previše. No, sama činjenica da je unatoč svim navedenim okolnostima, većina kolekcija već treću sezonu ugledala svjetlo dana ,čini me jako ponosnim. Kolekcije Hera by Sever, Bambi by Zigman, Amds by Alduk i Additive by Galaš pionirske su priče naših industrija koje promišljaju svoj biznis i za sutra. Iako će vjerojatno neki od ovih suradnji propasti, tako će i neke nove doći, a ja vjerujem da će u konačnici opstati oni koji to zaslužuju. A to su najbolji. Samim time i sajam mode FASHION.HR Industrija powered by Perwoll koji će se održati sljedeći vikend na Trgu bana Jelačića idealna je prilika da građanima približimo rezultate tih suradnji kao i na desetine sjajnih kreativaca čije vrijeme tek dolazi. Bit će to sjajna prilika da građani osjete bilo modnih dizajnera i brandova, kojih će biti iz cijele regije i to više od stotinu.

Program će trajati ujutro od 10, pa navečer do 22, s brojnim interaktivnim sadržajima za sve posjetitelje. Sve ove činjenice kao rezultat daju da je ovaj sajam mode u Zagrebu najveći takav u cijeloj regiji, a ne treba zaboraviti da je to postao u nešto više od godinu dana, u svoja prva dva izdanja. I da se vratim na početak ove priče. Razlog zbog kojeg sam otišao “s posla koji se ne ostavlja” danas je najčitaniji modni medij u cijeloj regiji koji je opinion maker za sve koje moda na ovaj ili onaj način dodiruje i oblikuje. S nevjerojatnim projektima koje smo pokrenuli ili održavamo poput najvećeg online servisa za prodaju odjeće PRIVATE SALE, regionalnog sajma mode, tjedana mode te brojnih ekstenzija, naša priča je najbolji dokaz da je hrvatska moda od revija u disko klubovima prošla veliki put u malo vremena. O tome može svjedočiti i dvadesetak suradnika koje su stalno zaposleni na navedenim projektima, te više stotina vanjskih suradnika koje naša ideja već nekoliko godina okuplja.