Intervju

Ispovijed je zaštićena, a zločin se mora prijaviti

fotografija

Marko Lukunić/Pixsell
Četvrtak 29.Ožujak 2012.

Mislim da sudac ne bi smio komentirati politička zbivanja i zbog toga što bi doveo u pitanje dojam svoje nepristranosti. Ali red u sudnici mora se održavati zakonito, uljudno i čvrsto

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Sudac Vrhovnog suda Marin Mrčela, čiju je karijeru obilježilo oslobađanje novinara Feral Tribunea od optužbe za klevetu dr. Franje Tuđmana, nedavno je izabran za predsjednika GRECO-a, skupine od 49 europskih država i SAD-a protiv korupcije. Jednom, nakon što smo uoči suđenja opušteno čavrljali, u sudnici me oštro prekorio “Niste u kavani!” jer sam prekrižio noge kao podlogu za notes. Pitao sam se je li podvojena ličnost sve dok nisam uvidio da tako postupa prema svima.

f: Održavanje discipline prepušteno je slabostima sudaca pa je u nekim sudnicama kao na kolodvoru, a u drugima pod reflektorima javnosti kao na pozornici.

Rasprava je središnja i po mnogo čemu najvažnija faza kaznenog postupka. Upravljanje raspravom je zato od velike važnosti jer se na njoj izvode dokazi, a način njihova izvođenja uvelike ovisi o sucu koji upravlja raspravom. Upravo tu svi mogu vidjeti kako se “vrši pravda”. Zato je iznimno važno da sudnica nije pozornica. U sudnici se ništa ne igra, ne smije biti glume jer rasprava nije predstava. Često se na raspravi odlučuje o ljudskim pravima i obvezama. Zato, bez obzira na to jesu li u sudnici “reflektori javnosti” ili nisu, vrijedi načelo “u istoj situaciji, na isti način” prema svima: zakonito, nepristrano, uljudno, ali i čvrsto kad je potrebno.

f: Sudac Ivan Turudić prekorio je svjedoka Luku Bebića ‘Niste u Saboru, ponašajte se pristojno!’. Smije li sudac izražavati stav o politici?

U određenim situacijama, kada se radi o načelnim pitanjima vezanim za sudbenu vlast, izražavanje mišljenja je potrebno. Inače, mislim da sudac ne treba javno komentirati politička zbivanja. To ne samo zato što sudac ne smije biti član niti jedne političke stranke već jer bi time doveo u pitanje dojam svoje nepristranosti. Ovdje nije ključna riječ “neovisnost” već “nepristranost”. Sudac ne samo da mora biti nepristran već mora ostavljati i takav dojam. Komentiranje o kojem govorite bi moglo ugroziti taj dojam. Zato bi bilo neprimjereno da i ja procjenjujem određeni postupak u predmetu koji je u tijeku.

Osobito sudac koji bi mogao biti uključen u odlučivanje o nekom predmetu, mora se suzdržavati od davanja takvih opaski u javnosti. Inače bi mu svatko mogao reći da je unaprijed zauzeo stav o nekom pravnom problemu ili određenom postupanju i tada ne bi mogao imati dojam nepristranosti. Ipak, treba naglasiti da je novi Zakon o kaznenom postupku uveo tzv. unakrsno ispitivanje na raspravi. To nije ugodno i svjedoci i vještaci trebaju biti svjesni da ih unakrsni ispitivač, a to je onaj koji ih nije predložio za ispitivanje, neće tetošiti.

Oni su njemu “neprijateljski” svjedoci (vještaci) i unakrsni ispitivač će najčešće htjeti dovesti u pitanje iskaz svjedoka ili vještaka suprotne strane pa i umanjiti njegovu vjerodostojnost. Zato ta pitanja nisu ugodna, ali su nužna jer svrha unakrsnog ispitivanja najčešće može biti postignuta postavljanjem neugodnih i sugestivnih pitanja.

Naravno, sudac kao nepristrani presuđivač mora, najčešće na prigovor protivne strane, paziti da takva pitanja ne prijeđu granicu pristojnosti i dobrog ukusa i da ne predstavljaju maltretiranje svjedoka ili vještaka. Još nešto važno: nema unakrsnog ispitivanja i sugestivnih pitanja kada se ispituje okrivljenika.

Originalni članak objavljen je u tisku