Bez prava žalbe

Izbori su i test tolerancije društvenog nemorala

Petak 25.Studeni 2011.

Vitalni stopostotni invalid rada Lazar Grujić kao prvi na izbornoj listi Ljube Jurčića za VII. izbornu jedinicu svjetski je primjer čudesnog ozdravljenja i/ili hodajući dokaz ne samo tolerantnosti našeg društva prema kojekakvim amoralnostima već štoviše da se takvo ponašanje u politici čak i honorira. 

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Sumnju budi što je njegovo ozdravljenje nevjerojatnom progresijom napredovalo s njegovim umirovljenjem te što je tomu kumovao danas zbog lažnih invalidskih umirovljenja osumnjičeni dr. Drago Rubala. Unatoč tomu što je još prije 18 godina proglašen invalidom rada, Grujiću danas nije dosta što je već godinama iznimno politički angažiran, pa je uz funkcije predsjednika Stranke umirovljenika, predsjednika Upravnog vijeća Županijske uprave za ceste, člana financijskog odbora Zagrebačke skupštine i predsjednika športskog ribolovnog društva poželio preuzeti i iznimno psihofizički zahtjevnu funkciju saborskog zastupnika. Predstojeći izbori bit će svojevrstan test koji će nam pokazati koliko nam je uistinu stalo do morala odnosno u kojoj smo mjeri nakon niza moralnih padova koji su u ritmu Bolera kulminirali kako se približavala izborna kampanja, u stanju tolerirati, zaboraviti ili zanemariti pojedine greške političara. Hoće li Jadranki Kosor i HDZ-u biti oprošteno što se nije na vrijeme ispričala zbog svega što su hrvatski građani trpjeli za

vladavine HDZ-a i zlouporaba njihovih pojedinih članova. Hoće li izborna baza sankcionirati barem neosjetljivost Božidara Kalmete za odgovornost u njegovu resoru, privatizaciju i vulgarizaciju Sabora od strane potpredsjednika Vladimira Šeksa, nezdravstveno inaćenje Darka Milinovića... Kako će u najjužnijoj izbornoj listi tretirati stavljanje na listu optuženog HNS-ova dubrovačkog gradonačelnika Andru Vlahušića. kao i Radimira Čačića optuženog za smrt dvoje ljudi u prometu u III. izbornoj listi, kao i pijanstvo varaždinskog gradonačelnika Gorana Habuša u službenom automobilu koji također, unatoč najavama promjena u ponašanju političara Kukuriku koalicije, nije odstupio s funkcije, a i sa izborne liste skinut je uz teške muke u posljednji čas.

U toj izbornoj jedinici HDZ je računao na političkoj etici dobiti bodove kod birača, eliminiranjem Ivana Jarnjaka zbog istrage o crnim fondovima iako formalno protiv njega kazneni postupak još nije pokrenut. Ali, onda su propustili na svojoj izbornoj listi Tomislava Kezelja, osumnjičenog u aferi bivšeg varaždinskog gradonačelnika Ivan Čehoka, s kojim je HDZ uoči izbora, pred raspuštanje Sabora pao u još jedan amoralan politički pakt. Pitanje je i hoće li birači u Slavoniji nagraditi ili osuditi predizborno koketiranje HDSSB-a sa imenom Branimira Glavaša, osuđenog za ratni zločin, odnosno kako će reagirati na HDZ-ovo iznenadno hrvatovanje i podizanje nacionalnog naboja. Kao jedan od posljednjih primjera kojim će se propitivati značaj moralnosti u očima birača je slučaj Lazara Grujića, naoko minoran u toj moralnoj močvari.

Sve što taj agilni invalid rada, koji ovih dana obilazi birače, sluša njihove jadikovke, pozira fotoreporterima, daje izjave novinarima, ima za reći o svom čudesnom ozdravljenju je da nije lažni umirovljenik jer iako ga je prije 18 godina umirovio osumnjičeni dr. Rubala to je učinio “u skladu sa tadašnjim zakonskim propisima”. I on se u obrani svojih izbornih prava opredijelio za iskušanu taktiku da će odstupiti sa svih političkih funkcija “koje u ovom trenutku obnašam ili ću ih obnašati” ako se utvrdi kakva nezakonitost u slučaju njegova umirovljenja. Dok se to pravomoćno utvrdi proći će i četverogodišnji mandat. S tim računa, kako je to javno rekao i Čačić, očekujući da mu pravomoćna presuda neće biti izrečena za očekivanog mandata. Poanta je prije osude steći status saborskog zastupnika s pravom na mirovinu koju mu onda, kao i u slučaju Branimira Glavaša, nitko ne može oduzeti čak i u slučaju najteže osude.

Lazar Grujić* koji je hodajući dokaz vlastite krivnje bez obzira na (ne)zakonitost njegova umirovljenja 1993. godine, umirovljen je, kako je objavio Jutarnji list, zbog “depresije, problema s kralježnicom, kukovima i cirkulacijom”. Riječ je o dijagnozi kakvu danas imaju mnogi nezaposleni radnici u pedesetima i stariji, koji unatoč tomu nemaju nikakve šanse za invalidsku mirovinu, a kamoli za društvenu karijeru kakvu je nakon umirovljenja u 46. godini života uspio ostvariti Lazar Grujić. Lista za Rijeku tražila je hitno vještačenje Grujićeva zdravstvenog stanja kao i da letimičnim pregledom nije očito o čemu je tu riječ.