Komentar

‘Još Hrvatska ni propala...’ polako, pa svim silama radimo na tome

Četvrtak 01.Ožujak 2012.

Mlijeko je prekipjelo i objektivna potreba za promjenama daleko nadilazi zapremninu običnog tetrapaka. Tko će od mljekara preuzeti artikulaciju pobune protiv hrvatskog feudalizma? Studenti neće jer interesi buduće mase bezličnih činovnika ne sežu dalje od sms formata

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

"Lijepa naša, koja jesi u Europskoj uniji, amortizirala ti se tvoja ulaganja, neka bude tvoja zarada, nek se tvoje kamate povise, kako na Wall Streetu, tako i u Europi. I našu dnevnu zaradu daj nam danas. I odgodi nam naše kredite, kako ih i mi odgađamo dužnicima svojim, ne uvedi nas u bankrot, nego nas izbavi od sindikata", parafraza je Očenaša kojeg su u siječnju 1968. godine u Hamburgu tiskali studenti i dijelili kao letke u jednoj crkvi. Nakon više od četiri desetljeća ova je verzija temeljne kršćanske molitve dan danas možda aktualnija i od samog originala. Uostalom, spomenute 1968. godine pola je Europe prosvjedovalo na ulicama, a ona druga polovica je pendrecima pokušavala rastjerati spomenutu prvu.

Neke univerzalne vrijednosti tada su mogle podignuti mase uglavnom mladih ljudi, pa makar ih dijelom instrumentalizirale i tajne službe, ali bilo je tada erosa u poimanju vlastitog angažmana i sve to za ideje koje se iz današnje ultra-egzistencijalističke perspektive mogu činiti golom literaturom. Apsolutna moralna i galopirajuća materijalna bijeda koje su nas zaogrnule, sve društvene slojeve svele su na jednu jedinstvenu kategoriju - prestrašene promatrače. Nitko više ne vjeruje u snagu vlastitog glasa, niti u konzistentnost poruke stisnute šake. Šćućurili smo se u boksovima osobnih bankara i prelijevamo kredit u kredit da bismo odložili unaprijed predvidljiv ishod umiranja na rate.

Izaći danas na ulicu toliko je postalo tupavo, a opet, kada bi se bar prosvjedovati moglo u šoping centrima, u koje se ionako preselio sav život vrijedan poštovanja po excel tablicama. Kakav bi 2012. bio parafraziran Očenaš hrvatskih studenata i da li bi se oni uopće mogli dosjetiti nečeg takvog?! Prilično teško jer uz njihovu dobrovoljnu pognutost sve institucije koje im stoje na raspolaganju, od škola, fakulteta, državnih servisa, sporta, partija pa do crkve kao robovlasnika duša, od najranijih godina dodatno treniraju za ulogu pokornog i desubjektiviziranog. Bezlična masa budućih činovnika i ovisnika o autoritetima raste oko nas. Područje njihova djelovanja ograđeno je predmetima njihova interesa, a njihovi interesi ne sežu dalje i sadržajnije od formata SMS-a.

Usvojivši poslušnost kao vrlinu odrekli su se prava na postavljanje pitanja, jer to može dovesti do narušavanja reda i poretka. Pa se niti ne pokušavaju sakriti iza neobuzdanosti svojih godina. Jednostavnije im je odmah biti starima. Zato hrvatsko društvo danas nema svoje progresivne snage pa se u njemu i ljevica određuje kroz prizmu manjeg desničarenja, i obrnuto. Jer i SDP i HDZ, kao navodni antipodi, samo su političke prodane duše koje su se za samoljublje vlasti bez imalo grižnje savjesti odrekli svakog prepoznatljivog i dosljednog stava. Postali su vlast, ali su prestali biti smisao. 

Originalni članak dostupan je u tisku