Stjepan Mesić

Josipoviću treba proširiti ovlasti

fotografija

Boris Ščitar / Pixsell
Petak 25.Studeni 2011.

Stjepan Mesić aktivno je u politici već 45 godina, bilježeći u tom razdoblju uspone i padove. Na pitanje je li mu, dok gleda kampanju na vrhuncu, žao što kao bivši predsjednik ne može aktivno sudjelovati u izborima, na trenutak se zamislio i slegnuo ramenima uz pitanje: A što danas može pojedinac učiniti u politici? Podvlačenje crte pod jednu dugačku karijeru ili razočaranje u 20 godina politike u Hrvatskoj, koja ne samo da nije uspjela ispuniti očekivanja građana već je mnoge potpuno razočarala? Ili samo trenutak rezignacije? Jer, Mesić i dalje pomno prati sva zbivanja, s entuzijazmom se bori protiv svojih protivnika i kritičara, a u njegovom Uredu u Grškovićevoj i dalje je velika gužva. Još uvijek ima puno ljudi koji žele do njega doći i misle da im Mesić može pomoći. Čak i kao bivši predsjednik.

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Da, smatram da će opet pobijediti oni kojima ću dati glas. Ovo je do sada najduža neslužbena, a najkraća službena kampanja. Međutim poruke koje se čuju su često retrogradne, posebno kod HDZ-a. Oni ne nude ništa osim obećanja i najave povratka Tuđmanu. No, razmišlja li itko što to znači? Vraćaju li se pogrešnoj politici prema BiH? Odobravaju li plan Z-4, kojim je “Krajina” trebala dobiti skupštinu, vladu, predsjednika, valutu i svoju vojsku? Je li to prihvaćanje politike ‘tko je jamio, jamio je’, politike 200 bogatih obitelji, zbog koje su neki dobili kapital kojeg nisu stvorili? Ja ne znam što je to povratak Tuđmanu. Je li to ponovna izolacija Hrvatske, koju jedva da je netko iz inozemstva posjećivao? Ne razumijem te poruke. Tuđman je bio prvi predsjednik Hrvatske, predsjednik u vrijeme rata i to nitko ne osporava. Ali da je bilo krupnih pogrešaka u njegovoj politici bilo je. I zato ne razumijem zašto se HDZ vraća u to vrijeme.

f: Kako vam se sviđa kampanja Kukuriku koalicije? Previše je suzdržana i općenita. Nema maštovitosti, ali ima pokušaja duhovitosti. Jedan od tih pokušaja je npr. slogan “Javna nabava nije zabava”. Javna nabava je izvor i početak korupcije u Hrvatskoj. To nije za šalu, jer je to tragedija. Korupcija u javnoj nabavi je počela da bi se moglo izigrati propise o transparentnosti nabave za državne institucije i na to se nadogradio kriminal. Treba osuditi tu vrstu poslovanja koje je dovelo do afera koje se sada raspliću. Dakle, takve poruke nisu mobilizirajuće. Od obećanja nema koristi. Sjećamo se Sanaderove jamstvene kartice. I tamo je svašta pisalo, ali treba vidjeti što je od toga ostalo: nije pokrenuto gospodarstvo, Hrvatska nije odgovorila na financijsku krizu.

f: Treba li HDZ izgubiti izbore? HDZ nema odgovore na sve silne afere što ih je proizveo sustav kojeg je izgradila ta stranka. Smiješno je da oni sada govore da čiste pred svojim vratima i upućuju druge da naprave isto. Jer to nije istina. Pa nijedna stranka nije otkrila nijednu aferu. Ni policija nije otkrila nijednu aferu. Nisu oni čistili pred svojim vratima, sve to radi DORH, USKOK, sud, a ne stranke.

f: Bili ste zagovornik trećeg puta. Vidite li trenutnoj političkoj ponudi mogućnost za to? S takvim projektom se zakasnilo, jer nije do kraja osmišljen. Vidim da Lesar svojim porukama najbliži očekivanjima građana, a i Jurčić je tu negdje. Na planu neke buduće moralnosti politike najviše pridonosi don Ivan Grubišić.

f: Kako ste doživjeli napad crkvenih struktura na njega? Posve je očekivano da crkva napada Grubišića. Ako je u krizi država i gospodarstvo, a Crkva bez imalo skrupula uzima ne samo ono što je ugovoreno već i više nego joj pripada onda je to licemjerno. Kao što je licemjerno graditi palače, a govoriti da suosjeća s najsiromašnijima. I kada don Grubišić kaže da je to licemjerno, onda ga Crkva napadne. A to je zato što se ovdje ne govori istina. Mi jesmo donijeli zakon o povratku imovine oduzete za vrijeme komunističke vlasti. Ali, recimo, red pavlina je ukinuo Josip II, sin Marije Terezije, koji nije bio ni komunist ni socijalist. Mljet, Lepoglava i stotine objekata koje je uzeo Josip II je prešlo u vlasništvo tadašnjeg carstva, pa Kraljevine Jugoslavije, SFRJ i onda Hrvatske, i to nikako nije trebalo vratiti Crkvi, čak i ako je neki smušenjak u vladi to nudio. Oni su zbog svog digniteta trebali reći: Mi na to nemamo pravo. Ali ne, oni su uzimali sve što im je ponuđeno.

f: Priča se da ste se zbližili s Milanovićem i Kukuriku koalicijom i da imaju Vašu podršku. Mislim da se ponašam principijelno i svatko tko se tako ponaša zbližava se sa mnom i ja s njim. U izborni proces neću se miješati.

f: Je li točno da biste voljeli vidjeti Šprema na čelu Sabora i da se zalažete za to? Šprem je bio predstojnik mog ureda i taj je ured dobro funkcionirao. Bio je dobar organizator, vidim da i u Skupštini grada Zagreba organizira rad. Doživljavam ga kao čovjeka principa. Kada bi Sabor vodo takav čovjek mislim da ne bi bilo dosadašnjih cirkuskih intervala, jer bi ga on ozbiljno vodio.

f: Još ste 2005. upozoravali na skupu kampanju koju vodi HDZ. Jeste li imali informacija o crnim fondovima, je li Vam se neki gospodarstvenik kada požalio na ‘reket’ vladajućih? Nitko nije tako direktno nastupao, ali bilo je sasvim jasno da se troši više nego što se može. Sve je bilo preplavljeno njihovim plakatima i sloganima. U kampanjama je bilo pretjerivanja, a uzrok tome je loša regulativa i to treba mijenjati. Znam da i meni neki stalno predbacuju zbog financiranja kampanje, ali ja sam svoje račune podnio. I ne samo to, tražio sam i da revizija to pregleda i da svoje mišljenje.

f: Karamarko je vodio vašu prvu kampanju, bio je vaš suradnik, a sada ste se žestoko sukobili zbog Boljkovca. I Vama predbacuju njega i njemu vas. Ne znam kome je teže. On je opterećen Drugim svjetskim ratom, poraćem i sada kao da je za sve zločine kriv Boljkovac; pa je on uhapšen i sada Hrvatska može mirno prema 22. stoljeću. Rekao sam Karamarku da se stvari moraju stavljati u povijesni kontekst. Ovo što se sada pripisuje Boljkovcu i nekim drugima zasniva se na radu komisije kojoj je na čelu bio Vice Vukojević, a u kojoj je radio i Božo Vukušić. Ta je komisija, uz ostalo, ustanovila da je u Jasenovcu ubijeno nekih 230 Židova. Dakle, ako je netko pod takav podatak mogao staviti svoj potpis, kako vjerovati bilo čemu drugome, iz tog izvora. U bitkama protiv kvislinga nakon završetka rata u Europi poginulo je 1500 partizana, a 3500 ih je ranjeno. Ginuli su i kvislinzi koji su odbijali predaju. Neka Hrvatska i Slovenija plate iskapanja u Teznom pa da se vidi tko je tamo sve sahranjen. A da je Boljkovac sve to što mu stavljaju na dušu i učinio - u što ja ne ulazim, jer je to pitanje pravosuđa - nije trebalo oko uhićenja izvoditi predstavu. Mene je to zgrozilo. Moglo ga se pozvati, sin bi ga dovezao gdje god treba.

f: Opće je mjesto da ove izbore odlučuje državni odvjetnik Bajić. Mislite li da on kupuje dobre odnose s budućom vlasti? Nisam siguran da je ta teza točna. Mislim da je on stručnjak koji radi svoj posao lege artis.

f: Zašto barem dio toga nije pokrenuo prije? DORH pokreće postupak kada ima dovoljno elemenata. Vjerojatno nije bila takva klima u kojoj bi se moglo prikupiti sve dokaze.

f: Najavljuje se istraga oko Karamarkove tvrtke Soboli. Ako onaj tko ima monopol sile, tko je na čelu represivnog sustava, istodobno ima privatne poslove, onda je to inkompatibilno. No, kako se u javnosti moglo čuti, Karamarko je svoju firmu na upravljanje predao advokatima. Ipak, ako se ima što istraživati neka se istraži.

f: Kako tumačite najave imenovanja policajaca i javne natječaje u zadnji trenutak? Da ministar unutarnjih poslova nije obukao stranački dres još bi se to moglo nekako i prihvatiti. Ali i on i njegov zamjenik su to učinili, obojica idu na izbore. Pa nije njegov zamjenik obukao stranački dres onoga dana kad je podnio ostavku u MUP-u. On je vjerojatno u tom dresu igrao i ranije, kao što je igrao i Karamarko. On je bio i ostao čovjek politike, a sada bismo mu trebali vjerovati da je objektivan i da će u ovom slučaju biti poštovan kriterij profesionalnosti. Tako nešto se ne bi smjelo događati. Tehničke vlade ne bi smjele na taj način funkcionirati.

f: Najavili ste svojedobno podjelu HDZ-a, ako izgubi izbore. Ostajete li pri tome? To je jedna od mogućnosti. No, sve će ovisiti o rezultatima izbora. Ako pobijede, sve je jasno, nitko se ne cijepa kada ima vlast. Ako izgube s pristojnim rezultatom HDZ vjerojatno opstaje, a ako bude porazan rezultat, manje od 40 zastupnika, onda je sve moguće.

f: Treba li Kosorova u slučaju poraza ostati na čelu HDZ-a? Ona ni kao predsjednica stranke ni kao premijerka nije bila verificirana izborima, ali je bila dosta odlučna i neka je pitanja riješila efikasno. I odnose sa Slovenijom, koje je iz političke sfere prebacila u pravnu, iako ćemo rezultat vidjeti tek kada odluku donese Arbitražni sud, i davanje hrvatskoj javnosti na uvid ugovora INA-MOL, što Sanader nikada nije htio učiniti, a sada možemo naslutiti i zašto. Bila je hrabra kada je počela i ja sam joj zbog toga davao podršku, ali poslije malo posustala. Mislim da je u zadnje vrijeme previše otišla u estradu.

f: Bi li Karamarko bio dobar šef HDZ-a? Mislim da on za to nema kapaciteta.

f: Zašto ste zvali suca Hrvatina u slučaju Glavaš? I u predsjedničkom mandatu i nakon njega moja su vrata uvijek bila otvorena i bio sam korektan prema svima kojima su građani dali povjerenje, bez obzira iz koje stranke bili. Pa kada me je za sastanak zamolio gradonačelnik Osijeka, koji je želio doći sa svojim zastupnikom i još nekim ljudima, rekao sam: “U redu”. Znam da zlonamjernima ne vrijedi objašnjavati, ali jedino što su me pitali bilo je može li se saznati kada se očekuje drugostupanjska presuda za Branimira Glavaša. Pred njima sam nazvao suca Hrvatina i rekao: “Znam da nije o umjesno, ali tu su mi ljudi iz Osijeka i njih zanima kada se očekuje drugostupanjska presuda”. On je kratko odgovorio da je to hermetički zatvoreno i da niti on, niti bilo tko drugi o tome ne može ništa znati. I to sam im prenio. Da se razumijemo, ja sam od ‘91. godine u sukobu s Glavašem, Glavaš je za mene negativac i sigurno se ne bih eksponirao u korist Glavaša.

f: Poznato je da ste u dobrim odnosima i sa Šišljagićem i s Bubalom. Je li umjesno da Glavaš vodi kampanju u Mostaru i da se HDSSB kiti čovjekom osuđenim za ratni zločin? Ako je netko pravomoćno osuđen za ratni zločin ne bi smio biti u političkom životu Hrvatske. Ako jest, to sigurno nije dobro.

f: Ponovo je aktualna priča o Vašim boravcima u Australiji. Koliko ste čekova primili i što je s tim čekovima? Očito je da uvijek ima nekih dežurnih “ložača” kojima se ne može objasniti niti ih to zanima. O tome sam već puno puta govorio, ali hajde da ponovim još jedanput. U Australiju otišao da spriječim torbarenje, koje je bilo praksa. Milijuni su dolazili u torbama i tom se novcu gubio trag. Odlučili smo da novac može ići samo u nacionalni Fond za obnovu i obranu Hrvatske. Što se kasnije dogodilo s tim fondom to je drugo pitanje. O tome bi trebali svoje reći USKOK, policija i obavještajne službe, jer se zna da je taj novac odlazio, nažalost, na stotine privatnih računa. Mislio sam da će to biti moguće razotkriti u par mjeseci, no prošla su dva moja mandata, a da ne znamo što je bilo s tim novcem. Što se tiče Australije, tamo sam držao dosta predavanja, za njih sam bio honoriran i to nije sporno. Osim toga, dali su mi jedan ček na 30 tisuća australskih dolara, drugi na 50 tisuća australskih dolara i 15-20 zlatnih predmeta. Ček od 30 tisuća australskih dolara je bio namijenjen bolnici u Gospiću. On se, međutim, negdje zagubio, no nikada nije naplaćen. Obavijestio sam o tome bolnicu, oni su nakon toga dobili drugi ček i unovčili ga. Ček od 50 tisuća je bio namijenjen za obnovu sabornice i njega sam dao predsjedniku Sabora Žarku Domljanu. I on je unovčen. Zlatninu, koju sam uzeo na revers, sam također predao Domljanu, on je to komisijski preuzeo. Prodana je kao lom zlato i ta sredstva su upotrijebljena za obnovu sabornice. Za Nacionalni fond sredstva nisam nosio i nemam pojma tko je to nosio. I ja bih volio znati gdje je taj novac. A svi koje to zanima mogli su jednostavno pitati: tko je te čekove unovčio? Ja sigurno nisam.

f: Bili ste eksponirani i napadani u vrijeme revolucije u Libiji. Kakvu budućnost vidite za Libiju i arapski svijet? U arapskom svijetu padaju sekularni režimi, Tunis, Egipat, Libija, a ne redu je Sirija. Još su ostali Jemen, Alžir i Jordan. Ne znam kako će izgledati te vlasti kada se ustroje, ali čuju se pozivi na uvođenje šerijatskog prava. A kada se to učini ne mogu reći da vidim da je to neki veliki iskorak u pravcu demokracije. Čini mi se da snage koje pomažu te revolucije ne zanima kako će biti ustrojena vlast. Njih zanima kako će se nafta eksploatirati.