Marty Raymond

Kad sam došao nisam znao jesu li Kukoč i Janica Hrvati ili Srbi

fotografija

Daniel Kasap / Pixsell
Četvrtak 05.Siječanj 2012.

Kanađanin Marty Raymond, trener koji je preporodio hokejaše Medveščaka, uoči ludnice Ice fevera u Areni govori o radu u Zagrebu

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Hokejaši Medveščaka zagazili su duboko u treću sezonu EBEL lige. Do doigravanja za prvaka dijeli ih još samo ‘ludnica’ Ice Fevera u zagrebačkoj Areni gdje će medvjede od 8. siječnja u sedam dvoboja gledati više od 100.000 gledatelja. Medvjedi nisu nikad izgledali bolje (trenutačno treći u Ligi), a 47-godišnji Kanađanin Marty Raymond glavni je ‘krivac’ njihova preporoda. Vrlo zanimljiv lik, koji je uz igračku i trenersku karijeru, dio staža odradio i među američkim policajcima.

– Bio sam prije prije desetak godina par mjeseci patrolni policajac u Phoenixu. Stalno nosiš glavu u torbi, bilo sam u niz opasnih situacija, a nikad ne znaš da li će onaj u autu koji zaustaviš, zapucati na tebe kad podigne staklo. Ljudi danas ne poštuju policajce kao nekad - moj djed je 30-ih godina prošlog stoljeća bio šef policije u Montrealu, a u njegovo vrijeme policajci nisu imali oružje, već su nosili samo palice i svi ih uvažavali. Napustio sam policiju kad sam dobio ponudu za trenera – otkriva Raymond i dodaje:

– Nakon tog posla, naučiš cijeniti život. Zato, danas kod mene nema pritiska pobjede ili poraza nakon hokejaške utakmice. Sigurno je da ćeš nakon nje živjeti i opet biti s obitelji – otkriva. Mnogi smatraju da je Raymond dio svojih iskustava iz policije prenio i u svlačionicu.

– Istina, ja sam jako zahtjevan trener, predan svome poslu. I po količini rada i energije moram biti model ostalim igračima. Ustajem svako jutro oko 5.30, cijelog dana imam svoj ritam bez opuštanja. Da sam lijen, teško bih prisilio igrače na rad. Ako ja toliko ne radim, neće ni oni – objašnjava Raymond koji nikome ne dozvoljava miješanje u svoj posao. Vodstvo kluba s tim se suočilo na početku sezone kad je iz momčadi odstranio jednog od ‘brandova’ Medveščaka, Johna Hećimovića. U klubu zbog toga nisu bili najsretniji, no poštovali su njegovu odluku.

Nudi sportsku iskrenost

– Trener je na kraju dana taj koji odgovara za igru i rezultate. Nema tu sentimenta. Što se Hećimovića tiče, on je imao zadatak skinuti određenu kilažu do početka sezone. I jest nešto skinuo, no ne na pravim mjestima. Odbio je surađivati sa mnom i momčadi i u nekim dijelovima izgubio disciplinu. Zbog toga se nije uklapao u moju viziju momčadi – ističe. Raymond tvrdi da je ključ uspjeha Medveščaka u kemiji momčadi.

– Znate, kad imate puno dobrih igrača u momčadi, to nije garancija da će ona doista biti dobra. Ja mislim da imam prave igrače za prave uloge, igrače koji imaju karakter i rade zajedno za isti cilj. Svaki će vam trener reći da je upravo kemija ključ za velike stvari. Uvijek bih radije imao igrača koji se savršeno uklapa u momčadski duh, nego nekog tko je možda i kvalitetniji, no svojim se karakterom teže uklapa u sastav – smatra Raymond i kao primjer navodi Kanađanina Pascala Morencyja koji se nedavno teško ozlijedio u kadi (navodno pod utjecajem alkohola) i izgubljen je za sezonu.

– On je dobri duh Medveščaka, omiljen među igračima. Kad ga nema u sastavu, to se jako osjeti na igri. A radi se o samo jednom igraču, koji sigurno nije najbolji u momčadi, no zbog svog je karaktera jako bitan za kemiju – objašnjava. Mnogima je, pa i njemu, zanimljiv fenomen popularnosti hokeja u Zagrebu.

– Nije lako objasniti zašto je to tako, no ja mislim da razlog leži u kombinaciji nekoliko stvari - Hrvati su strastveni u sportu, a hokej nudi ono iskonsko u sportu, sportsku iskrenost. Tu nema prevara i pretvaranja. Isto tako, ovdje roditelji mogu doći s djecom na utakmicu i dobro se zabaviti, što nije nevažno. Na kraju, veliku ulogu ima i marketing, a tu su u Medveščaku napravili stvarno dobar posao – kaže. Što bi, po njemu, bio dobar rezultat za Medveščak ove sezone?

– Otići što dalje u doigravanju za prvaka. Najbitnije je osigurati jednu od prvih šest pozicija u ligi, a onda razmišljati dalje. Osobno mislim da niti naslov prvaka nije nemoguć. No, morat će se za to poklopiti niz faktora, pa i suđenje koje neće biti na našu štetu – ističe. Na pitanje kolika je trenutačna vrijednost Medveščaka u odnosu na najbolje klubove iz, primjerice, Skandinavije ili Švicarske, reći će: – Već smo sada prilično dobri, a mislim da nam nedostaju dva ili tri prava igrača da bi ravnopravno igrali sa najboljim momčadima iz, recimo, Švicarske, koja ima vrlo jaku ligu – uvjerava Raymond. Sudeći prema njegovu ponašanju, prvi stručnjak kluba ima velike planove sa Medveščakom. Da li bi, bude li mu ponuđeno, odlučio preuzeti hrvatsku reprezentaciju u kvalifikacijama za OI u Sočiju?

– Bih, bio bi to za mene pravi izazov. Reprezentaciju čine uglavnom igrači Medveščaka i još nekoliko njih sa strane. Napravio bih neke promjene u odnosu na način igre u klubu. Učinio bih to na svoj način. Kako vidim razvoj hrvatskog hokeja? Treba napraviti petogodišnji plan, raditi intenzivno sa mlađim uzrastima: Bitno je proširiti bazu jer napredak dolazi s većim brojem igrača. Interes očito postoji, samo treba tu djecu razvijati u hokejskom okruženju – smatra Raymond koji je u Zagrebu zajedno sa suprugom Jessicom, te sinom Paxtonom (4) i kćeri Anne Michelle (2) koji uskoro kreću u vrtić. Prije dolaska u Hrvatsku, o zemlji i ovdašnjoj kulturi nije znao gotovo ništa.

– Bio sam u Francuskoj, Švedskoj, Australiji, Americi, Kanadi, po cijelom svijetu. No, veoma malo sam znao o ovim prostorima i razlikama među narodima koje tu žive. U trenutku kad sam dobio ponudu Medveščaka, nisam znao ni razlike između Hrvatske i Srbije. Znam da je ovdje bio rat, čuo sam za neke sportaše s ovih prostora, Novaka Đokovića, Gorana Ivaniševića, Janicu Kostelić, Tonija Kukuča, no nisam znao da li se radi o Srbima ili Hrvatima, što, priznajem, i nije za neku pohvalu. Jedino sam znao da ste jako dobri u nogometu. Igrao sam devedesetih u Francuskoj ligi i sjećam se da ste na SP-u 1998. stigli do polufinala. Naravno, što sam duže ovdje, sve više upoznajem kulturu naroda i svjestan sam svih razlika.

Povučena tužba za antisemitizam

Ice Fever trenutačno mu je u prvom planu. – To će za sve nas biti je strašan poticaj i fenomenalno iskustvo. San je svakog hokejaša igrati pred tolikim brojem navijača, a to vrijedi i za trenere. Ovdje se teško živi, no unatoč krizi ljudi nas vole i kupuju ulaznice za naše utakmice. To nam je motiv više da dobrim igrama na tim utakmicama opravdamo njihovo povjerenje – uvjerava Raymond koji se u siječnju našao u središtu afere o kojoj su izvještavali svi američki mediji. Naime, izvjesni Jason Bailey, igrač Bakersfield Condorsa, momčadi koju je tada vodio, optužio ga je zbog vrijeđenja na religioznoj osnovi, zato što je Židov. Prije mjesec dana, spomenutu je tužbu Bailey ipak povukao.

– Svi koji me poznaju znaju da nisam osoba koja ima nešto protiv Židova. Pa, moj sin iz prvog braka je židovske religije. Cijelu priču ne bih želio komentirati, tako mi je sugerirao i odvjetnik. Osjećam olakšanje, drago mi je da je sve to sada iza mene. Čak nemam ni osjećaj ljutnje prema tom dečku, želim mu sve najbolje u životu...

Za KHL nisu bitni samo novci, već i logistika

– Ulazak Medveščaka u jaku ligu kao KHL gdje dominiraju najbolji ruski klubovi, bio bi fantastičan i za klub i za navijače. No, kad govorimo o KHL-u, treba reći da se tu ne radi tek o novcu i jačanju momčadi, već o velikom koraku što se klupske organizacije i logistike tiče. Sve treba biti na puno višoj razini nego u EBEL-u. To nije nemoguća misija, no još je puno posla do toga – procjenjuje Raymond.