Pisanje uz vjetar

Kada se Isus vrati jednoga dana morat će, sasvim sigurno, raditi kao izbacivač

Četvrtak 19.Srpanj 2012.

Jednostavno, previše je posla ostalo nedovršeno, previše je ukaljani svetišta i previše lažnih popova i proroka koji nam nameću vlastiti vjerski snobizam kao društveni imperativ. 'Pećina razbojnička' i danas krije trgovce i nakupce, silovatelje istine i istinske nasilnike.

Izdanje

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Ima u “Radovanu Trećem”, predstavi koju je godinama naslovnom ulogom nosio besmrtni Zoran Radmilović, toliko briljantnih minijatura da je gola nepravda izdvojiti samo neke od njih. Za one mlađe i one s manje informacija tek kratko pojašnjenje da je “Radovan Treći” kazališna predstava koju je napisao Dušan Kovačević, autor “Maratonaca”, “Balkanskog špijuna”, “Profesionalca”, i ako je niste vidjeli uživo ili na DVD-u, na You Tubeu možete pogledati trosatnu kazališnu izvedbu iste i vidjeti, između ostalog, i odakle je Željko Pervan crpio veći dio svojih inspiracija dok se zapošljavao kao trgovac šalama. Dakle, u predstavi Radmilović ima i polusatne role čiste improvizacije, toliko izvanvremenske da se čovjek prepadne. Tako se u jednoj osvrće na novine i, u slobodnijem prijevodu sa srpskog, kaže da novine treba štampati jednom mjesečno i samo u zaglavlju mijenjati datum. Dodaje, kako ionako uvijek pišu jedno te isto, a na naslovnoj stranici treba predvidjeti prostor za fotografiju, ako “rikne neko tamo gore”. Pritom pokazuje palcem prema vrhu piramide vlasti. Radmilović nije završio u zatvoru nakon ove bravure, nije niti predstava prekinuta prije njezina kraja, premda su vremena bila olovna. Ne znam kako danas, u periodnom sustavu elemenata, označiti i pronaći ove naše dane, ali sam siguran da bi valjalo tražiti neki plin bez boje, okusa i mirisa, s izrazitom ubojitom komponentom formulom čije bi učenje zahtijevalo cijeli život. Taman da ga ne stignete naučiti prije no što on dolebdi do vas i zauvijek vas proguta. “Radovan Treći”, na svu sreću, živjet će puno duže od paradoksa vremena po kojem prebire i to ne zahvaljujući isključivo svojoj popularnosti, nego nesposobnosti vremena koje dolazi da iz sekunde ispred izvlači pametne zaključke. Mimohod sekundi samo je mimohod ili kako to Radovan kaže “u jednom smeru idemo mi, u drugom smeru govna.

Ako prozori dobro dihtuju može mirno da se gleda...” Samo, da, prozori uglavnom nikada dobro ne “dihtuju” pa tako danas možete čuti gluposti poput grupiranja lijevih intelektualaca. Jebiga, kao da pamet može biti desna. Ili bilo kakva drugačija osim... pametna. Etikete i predrasude olakšale su život ogromnoj količini probisvjeta koji nemaju smisao nijansiranja pa se lakonski nabacuju lijevom i desnom stranom kojih se ima smisla jedino držati u prometu. U tom besmislu tako Milanovićev SDP figurira kao ljevica, Karamarkov HDZ kao desnica, a osim za njihovo političko i svako drugo samozadovoljavanje, iskreno, čemu njima mogu služiti ljevica i desnica? Uostalom, kako iskreni i pošteni intelektualizam može biti ikako drugačiji do progresivan i kritičan. Da li je to ljevica? Može li intelekt biti namijenjen zadržavanju postojećeg, konzerviranju lošeg, nemijenjanju zlog? I da li je to desnica? Ma nije niti Vladan. Osim toga, oni koji si danas vole tepati da su desni centar ili demokršćansko skrušeno stado alibi svom djelovanju ističu u Isusovu liku i učenju pa se tako često i tako bezbožnički pozivaju na njega, papagajski, bez trunka iskrenog razumijevanja i iskrene vjere. Jer možda je baš Isus, mada i ne mora biti Krist, najbolji primjer kako se idolopoklonstvom iskreni i zadivljujuće snažan ljudski podvig pretvara u kult sveden na razinu mađioničarske točke. Isusov ulazak u hram i izbacivanje trgovaca iz njega jedno je do najsnažnijih, najrevolucionarnijih i najnasilnijih postupaka koji si je bilo koji čovjek u povijesti priuštio, okomivši se tako na same temelje dva državno pravna sustava - židovski i rimski. Tim činom Isus je samog sebe osudio na smrt, postao je državnim neprijateljem broj jedan jer “dom će se moj zvati dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku”. Pećina razbojnička i dan danas krije trgovce i nakupce, pljačkaše i falsifikatore, silovatelje istine i istinske napasnike i zato će kada ponovno dođe Isus neizostavno morati raditi kao izbacivač. Jednostavno, previše je posla ostalo nedovršeno, previše je ukaljanih svetišta i previše je lažnih popova i proroka koji nam sugeriraju ili nameću vlastiti vjerski snobizam kao naš društveni imperativ. Snaga nasilja proizlazi isključivo iz kukavičluka suvremenika. Upravo to je najveća vrijednost Isusova nauka; čovjek se u istom trenutku može ustati ne samo protiv dva pokvarena sustava, nego protiv svih pokvarenih sustava ovog svijeta - ako iskreno vjeruje u ono što govori i ako je vjerovanje i riječi spreman realizirati djelima. Prolaziti ovim svijetom tako da te nitko ne vidi niti prepozna obezličenje je svake individualnosti.

A jedino individualnost, dakle intelekt, mogu vući naprijed. I kada se ide naprijed tada nema vremena za gledanje u retrovizor u kojem se promatrani objekti mogu čini više lijevima ili desnima, no što to objektivno jesu. Cijelo svoje školovanje pod predmetom povijest pokušavali su mi ponuditi odgovor odakle su Hrvati došli. Kako nismo imali predmet BUDUĆNOST očito nisu smatrali nužnim ponuditi mi odgovor na pitanje kuda Hrvati idu. Radovan Treći i Isus su odgovor na to vjerojatno odavno shvatili. Smjer uopće nije upitan, ishod je predvidljiv, a jedinu dinamiku neizvjesnosti čini iščekivanje koliko ćemo tupavo biti kadri gledati naš slobodni pad u moralno-materijalnu provaliju.