Pisanje uz vjetar

Kako je Hugh Hefner odlučio oteti Partiju pa kasnije uzeti ime Tito

Četvrtak 05.Siječanj 2012.

Žrtvovao se noseći skupo: Ne smijem pušiti jeftine cigarete, jer ovako elegantan, upao bih u oči, tumačio je Tito

Izdanje

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Moja generacija učena je i odrastala je na tom učenju da je Tito 50 godina bio, figurativno rečeno, glavni jebač u partiji. A da je Tito to bio i doslovno postalo je jasno već nakon prve epizode Zafranovićeve serije. Ne želim se baviti kvalitetom snimljenog i montiranog, jer znam da je sva naša povijest temeljito montirana, ali prvih 60 minuta u kojem se iskazi suvremenika vraćaju u prapartijska vremena, iznimno su mi zanimljivi budući otkrivaju što se sve događalo iza kulisa asketskog partijskog rada koji i nije bio toliko asketski da ne bi pružao stanovit broj užitaka, imanentan i čak potreban mladim ljudima. Recimo, zadivljuje lakoća kojom su partijski kadrovi putovali Europom. Pariz, Prag, Beč ili izmjena lokacija unutar Jugoslavije sve je bilo nadohvat ruke i to s takvom jednostavnošću da im i mi, djeca današnjeg globalno svijeta, moramo na tome pozavidjeti. Pažljivo sam gledao i još više slušao svjedoke i ostao apsolutno fasciniran nepokolebljivom odanošću ženskog partijskog krila prema Josipu, Titu, Valteru, Starom, čovjeku sa šest datuma rođenja. I dok je kod partijskih drugova bilo “skretanja” i razmimoilaženja, kod drugarica sve je bilo apsolutno jasno; one su od samog početka znale tko je partijski alfa mužjak. Ta nevjerojatno odana frojdistička frakcija bila je za Titovu sudbinu iznimno važna i to ne samo za njegov politički libido, već i za situacije u kojima se odanost drugarica mogla upotrijebiti i za spašavanje glave. Nevjerojatna fascinacija zagorskim Hughom Hefnerom jednostavno vrišti iz iskaza pa tako Herta Haas priča da joj je Tito pri prvom susretu izgledao preelegantan, kao netko tko na odjeću troši partijski novac. Pušio je najskuplje cigarete, Moravu, a ne jeftinu Savu. Mi smo skupljali crvenu pomoć, a oni su kupovali najskuplje, mislila je heretički. No kasnije, zbliživši se sa Titom, ‘uvidjela’ je kako on uopće nema skupa odijela, nego ih jednostavno zna nositi, njegova elegancija bila je prirođena, a objasnio joj je i da mora pušiti najskuplje cigarete, jer da ovako elegantan puši jeftinu Savu, odmah bi bio sumnjiv. Žrtvovao se koristeći skupe stvari. Vanda Novosel se zaneseno sjeća tih plavih prodornih očiju, s kojima bi, kad bi te pogledao, prodirao u tvoju dušu, znajući točno što misliš. Smiješio se i to je bilo neobično za partijske funkcionere. E da, u mladosti je uspio šarmirati i suprugu starijeg brata koja mu je potajice ostavljala skrivenu večeru kada bi se vraćao s koncerta iz Beča. Eros koji je cijelog života pratio Tita, bio je prejaka doza za cijele narode, a kamoli ne za tada mlade studentice. S crno bijelih fotografija gledaju nas lijepe djevojke koje izgledaju bolje i mlađe čak i od Vesne Pusić, kad ju se provuče kroz fotošop. To nam otkriva da je i partijski casting u to vrijeme radio bez greške. Manipulirati njihovim osjećajima i osobnom odanošću, a sve zavijeno u njihovu apsolutnu zaluđenost promjenom svijeta, bilo mu je prelako. Tito kao pop zvijezda otkriva se i u detaljima kada Hertu bogartovski ispraća iz Pariza riječima “Dobro je što ideš. Sigurno bih se zaljubio u tebe, a ilegalac mora biti potpuno slobodan”, kao i u trenutku kada su u riječkom parku jedno drugome poletjeli u zagrljaj, nakon kojeg, kako Herta kaže, nije bilo nazad. “Bit ćeš uvijek i stalno uz mene”, s orkanskih joj je visova prozborio Tito. Kakav kolosalni blef.

Povezani članci