wikiweek

Kako je tudum poželio da je đilkoš jer ‘ne szere mađarski’

Petak 23.Rujan 2011.

Izgubljen u prijevodu

Neobjavljeni intervju koji je Radimir Čačić dao novinaru odmah po izlasku sa Županijskog suda u Kapošvaru gdje je održano prvo ročište u slučaju prometne nesreće u kojoj je 8. siječnja prošle godine, na autocesti prema Budimpešti, dvoje ljudi poginulo nakon što je na njih naletio automobil kojim je upravljao Radimir Čačić.

Dimljeni jezik za Čačića

Novinar: Gospodine Čačiću, može li nekoliko pitanja?

Čačić: Jó napot kívánok! („želim dobar dan“)

Novinar: Vidim naučili ste mađarski.

Čačić: Ma ne, znam samo pozdraviti. Ipak sam ja odgovoran političar, a ne poput premijerke Kosor koja zaustavlja mađarske turiste i pozdravlja ih na engleskom. Dej after jesterdej, sjećate se, ne?

Novinar: Vratimo se na moja pitanja.

Čačić: Može, po jedno o svakom resoru koji ću kontrolirati, dakle, šest.

Novinar: To smo vas za resore pitali jučer, ali sada je aktualno ročište na kojem vas brani Čedo Prodanović.

Čačić: Pogrešno ste informirani. Prodanović brani bivšeg premijera Sanadera.

Novinar: Mislim na vaše ročište zbog prometne nesreće.

Čačić: Tu me brane mađarski odvjetnici. Vrhunski. Njih trojica. Čedo ih malo hendla.

Novinar: Dobro, dakle, molim vas za komentar današnjih događanja u sudnici.

Čačić: Nažalost, teško ćete nešto od mene doznati jer ne razumijem mađarski što je, jasno, razumljivo jer ga ne razumije gotovo nitko.

Novinar: Imali ste neki prijevod.

Čačić: Ma dajte, pa prevoditeljica je sama na početku za sebe rekla da je „tudum“ (tudom=ja/ znam).

Novinar: Vidim, ne volite baš mađarski.

Čačić: Dozvolite da se našalim, možda je to neprimjereno u ovoj situaciji, ali ipak, reći ću, ne serem mađarski (szeretem=volim).

Novinar: Dakle, ne volite mađarski.

Čačić: Volim gulaš i sataraš, ali jezik im je malo težak. Najbolji je dimljeni.

Novinar: Vratimo se suđenju. Tužiteljica vas je podsjetila da ste u policiji priznali krivnju. Jeste li?

Čačić: Vidite, opet je riječ o nespretnom prijevodu. Ja sam se požalio na prevoditelja te dodao kako sam na policiji rekao da sam odgovoran, a oni su u izjavi napisali da sam kriv. Dakle posve je jasno o čemu se tu radi.

Novinar: Dakle uvjerili ste tužiteljicu da niste krivi vi nego prevoditelj u policiji?

Čačić: Jasna stvar, i on je bio neki tudum. Ponavljam, osjećam odgovornost i žaljenje, a o krivici će odlučiti sud. I ponavljam, kriv je prevoditelj, a ne ja.

Novinar: Zbog čega ste tražili da snimatelji napuste sudnicu?

Čačić: Opet nesporazum.Ročištu je upravo zahvaljujući mojoj suglasnosti uživo prisustvovao i veliki broj hrvatskih novinara. Pa to vam piše i u službenom priopćenju.

Novinar: Pitao sam za snimatelje.

Čačić: Vjerojatno sam pogrešno preveden.

Novinar: Ajmo još malo o ročištu. Sudski vještak i svjedoci ne slažu se s vašom interpretacijom događaja. Branili ste se da se spustila gusta magla.

Čačić: Točno, spustila se gusta magla, a iz povijesti znamo da se tada može koješta dogoditi. Bitno je da nisam prebrzo vozio, jedva 120 na sat, da je vidljivost bila loša te da se sudar nije mogao izbjeći. Auto u koji sam udario nije bio osvijetljen, a lošoj vidljivosti su pridonijeli magla i vodeni oblak.

Novinar: Vještak i svjedoci tvrde drugačije. Da nije bilo magle i da ste vozili 150 na sat.

Čačić: Možda se na mađarskom stodvadeset kaže – stopedeset. Vidjet ćemo kada nam dostave prijevod zapisnika sa suđenja. Dozvolite da citiram samog sebe: Vidljivo je da sam tijekom cijelog postupka govorio istinu.

Novinar: Želim vam vjerovati, ali malo sam zbunjen vašom izjavom da imate mjesečna primanja manja od tisuću eura i automobil Smart.

Čačić: Ipak sam ja odgovoran hrvatski političar. Da sam im rekao koliko zarađujem došlo bi do nepotrebnog odlijevanja hrvatskog kapitala u Mađarsku, razumijete? Kao da nam nije dovoljno što smo im dali Inu.

Novinar: Uglavnom, zaključujem, zadovoljni ste dosadašnjim tijekom suđenja.

Čačić: Dobro je prošlo. Prije svega zahvaljujem mađarskom pravosuđu na korektnom vođenju postupka. Odmah su vidjeli s kim imaju posla. Uostalom govorili su mi – đilkoš, đilkoš.

Novinar: A znate li što to znači?

Čačić: Ne, naravno, ali mislim da bi to mogla biti njihova riječ za mangupa.

Novinar: Ne baš.

Čačić: Nego?

Novinar: Ubojica (gyilkos).

Povezani članci