Dontaye Draper

Kako sam preživio “Žicu”: ili dilaš crack ili imaš skok-šut

Piše

Igor Flak

fotografija

Sanjin Strukić / Pixsell
Petak 09.Prosinac 2011.

Dontaye Draper, playmaker Cedevite i hrvatske reprezentacije, priča o dramatičnom odrastanju u Baltimoreu i uopće ne skriva da ga je košarka spasila da ne bude negativac iz kultne serije

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Odrastao sam u zapadnom Baltimoreu i to u naselju Lexington Terrace. Upravo se tamo odvija većina radnje serije, a glavni lik Avon je odrastao u mom susjedstvu. Baltimore doista izgleda kako je prikazano u seriji, a prva i druga sezona su temeljene na istinitim pričama. Moji roditelji i moje tete su poznavali ljude iz tih priča, odrasli su zajedno – pričao nam je Dontaye Draper, playmaker Cedevite i hrvatske košarkaške reprezentacije, čovjek koji ne skriva da ga je košarka zapravo spasila da ne bude Avon, Omar i drugi negativci iz kultne serije. Jako se iznenadio kada smo upalili diktafon i rekli mu da nećemo pričati samo o košarci, lockoutu, pick and rollu i agresivnoj obrani, nego da nas najviše zanima život u njegovom Baltimoreu, gdje je snimljena HBO-ova uspješnica “Wire” (Žica). U gradu koji ima 730 tisuća stanovnika, a smješten je između Washingtona i Philadelphije. Davide Simone je uistinu imao žicu, kada je tako dobro ekranizirao stvarni život koji mu je iz svojih iskustava zapravo ispričao Ed Burns novinar crne kronike lokalnog The Baltimore Suna. Upravo taj desetogodišnji rad u navedenim novinama bio je jedan od glavnih razloga zbog čega je Simone želio radnju serije smjestiti u Baltimore. Nakon što je dobio odobrenje od samog gradonačelnika za snimanje na stvarnim lokacijama on je opisao lice i naličje američkog grada Baltimorea, a u središtu serije i radnje policijsko je korištenje nadzorne elektroničke opreme. U seriji je na vrlo zoran način prikazan život na baltimorskim ulicama, vrlo izravno je Simone uspio progovoriti o ljudima s njegovog vrha i dna. Prikazao je kako živimo u kolektivu i utječemo jedni na druge: bili senatori, ulični dileri, radnici, profesori, pošteni policajci ili korumpirani.

Opasno na ulicama

Draper tvrdi da Simone nije ništa “nakitio”, da u “Žici” vidimo svu surovost tamošnjeg života, te da je to snimljeno na vrlo profesionalan i vjerodostojan način. Draper je napustio Baltimore upravo kada je počelo emitiranje serije, pa je svako gledanje u sveučilištu Charleston u Južnoj Carolini, gdje je završio smjer telekomunikacije zapravo bila izravna veza s rodnim gradom. – Kad se serija pojavila bio sam na fakultetu, pa nisam gledao prve dvije sezone. Sjećam se da mi je baka rekla: Znaš, ovo je serija o našem susjedstvu, ovako smo mi odrastali. Ostao sam zapanjen. Prva sezona mi je najbolja jer je to priča o našim naseljima. Kada sam napunio dvanaest godina srušili su naše naselje i sad su tamo izgradili bolje kuće, i to su i pokazali u seriji – zaneseno je pričao Draper o godinama svog odrastanja u opasnom gradu. Kada je bilo klinac Draper nije niti mogao shvatiti punu ozbiljnost života u Baltimoreu. Odrastajući i gledajući seriju vidio je kroz koje je sve opasnosti prolazio. Život na ulici takvog američkog grada je zapravo borba za opstanak. Svakoga dana, svakoga sata. – Kada sam bio mali moja baka i mama su mi stalno govorile da moram učiti i da moram trenirati. Kada su bili svjesni da imam košarkaškog potencijala tek tada su me još više “stiskali”. Često su mi govorili da ne budem predugo na ulici, znajući da se u tim kvartovima uvijek događaju opasne stvari. Nisam ih tada najbolje razumio. Znam da su spominjali oca koji nema posao, njegova prošlost nije bajna (he had a bad past, uzdahnuo je Draper). Sport je u mom životu bio sredstvo za bijeg od tadašnjeg života. Ili moraš imati izvrstan skok šut ili dilaš crack. Ja volim košarku, tako sam se izvukao. Dobra stvar je što kad si maloljetan svi te miču što dalje od droge i ulice. Čak i da sam htio prodavati drogu, stariji mi dečki nisu dali, jer su vidjeli moj potencijal. Jer u nekom trenutku svi mi smo odrastali zajedno i svi smo se bavili sportom, ali oni su odlučili ići drugim putem. I dobio sam njihovo poštovanje. Puno puta u školi nisam imao novca za hranu, a dečki s kojima sam odrastao su zarađivali i znali su mi dati novac. Čak i da sam htio prodavati drogu, ne bi mi dali. Ne dozvoljavaju ti da kreneš tim putem, sve dok nemaš 17, 18 godina. Ako te poštuju i ako vide da naporno radiš, čuvaju te.

Kao klinci volimo opake tipove

Znao je današnji košarkaš Cedevite da je sport zapravo jedni bijeg iz siromaštva, iz geta i iz prosječnosti u koju je jako lagano upasti, u sumnjiva društva u kojima su se našli njegovi najbliži prijatelji. – Kad živiš tamo, ne shvaćaš kako je to uistinu, jer si na to navikao, opasno. U Baltimoreu je stvarno lako izgubiti život, nekoliko mojih prijatelja je poginulo. Sad sam već dugo daleko od toga, pa mi je teško to uopće zamisliti, ali kad živiš tim životom, kada ti je to svakodnevnica nemaš puno vremena niti za razmišljanje, analiziranje – svjestan je situacije Dontaye Draper. Bad boy serije je vođa dilerskog klana Avona Barksdalea, a on je za svakog baltimorskog klinca u prvom trenutku idol. – Svi klinci vole opasne tipove. Omiljeni lik u seriji mi je upravo Avon, zato što je opak. Kad odrastate u takvom okruženju uvijek postoji jedan takav tip, koji je loš uzor, vidiš da je opak. Moja mama kaže da je i u stvarnosti bio takav, da je bio nemilosrdan – prepričava nam Draper, dok popravlja šiltericu koju je sakrio ispod sive kapuljače. Drugi vrlo važan lik je Omar. To je lokalni kriminalac, koji se bori s Aronovim Barksdale klanom, koji želi istjerivati pravdu među svim kriminalcima Baltimorea, – Omar je lud, beskompromisan i meni je previše agresivan. Kod njega poštujem što neće nikada dirati civile, on sve svoje račune želi poravnati sa sebi ravnima. Draper više ne odlazi tako često u Baltimore. No, nije tomu razlog strah, već sve veće košarkaške obveze. Smiješno mu je da sad kud god putuje i samo kaže da je iz Baltimorea, da je prva reakcija “Žica”. – Danas kad odem tamo sve je drukčije, baka mi još uvijek živi tamo. Pozdravim prijatelje, odigramo košarku, ali ne volim ostati tamo dugo. Nemam braće i sestara, ali imam tetu koja je starija od mene samo godinu dana, a bratić je moje godište i svi smo odrasli u istoj kući. Nedostaju mi nekad, ali nisam tamo bio već šest godina, pa mi je sad normalno. Moja obitelj osjeća krizu, rođaci s tatine strane su u dosta lošem položaju, ja im pomažem. Jedna od mojih teta je ostala bez posla...

Ne poznajem policajce

Bez ustezanja je odmahnuo glavom kada smo ga pitali da li je ikada imao bilo kakvih problema sa zakonom. – Ne poznajem niti jednog policajca, pa čak niti prometnog (sa smješkom govori, ono kao ‘neee, šta ti je trudim se držati podalje od svega, iako nisam nikad bio ni u kakvoj nevolji’). Kada sam se vratio s fakulteta, čak sam se bojao biti u svom susjedstvu. Jer kad si dugo vremena daleko od toga, vidiš kako je u biti loše, kako je opasno, pa razmisliš dvaput... Znamenita je podjela Baltimorea na istočni i zapadni dio grada. Postoje mnogobrojne legende o velikoj netrpeljivosti građana s obje strane. – Ne postoji animozitet, nego različiti stilovi, različiti način života, a nismo uopće udaljeni, nema razdvojenosti. Dva su naselja koje dijeli avenija Martina Luthera Kinga. Sve je to isto, ali svatko će se ponositi svojim dijelom, istočnim ili zapadnim. Nema razlike u bogatsvu, sve je stvar ponosa. Osjećaš ponos bez obzira kojem kvartu pripadaš i ne dopuštaš drugima da u njemu zavladaju, I to je sve. U SAD-u je dugo trajala priča o lockaoutu. Time se ne opterećuje jer, kako sam kaže, ne vjeruje da će jednog dana igrati u NBA. – Bio mi je to veliki san, no s godinama se sve više smanjivao. Ljeto prije nego što sam došao u Hrvatsku išlo mi je jako dobro, ali sam ozlijedio zglob. Tada sam došao ovamo. Prošlo ljeto imao sam dosta prilika, ali znao sam da će biti lockout, pa sam odlučio ne pokušavati ništa. Zbog toga što su gotovo svi NBA igrači odrastali baš ovako kao ja, nisu imali puno novca, smatram da su sve to zaslužili. Dontaye Draper je prošle godine odlučio uzeti hrvatsko državljanstvo, no na Euru na kojem je Hrvatska doživjela debakl nije pokazao da je igrač koji će nam donijeti prevagu, razliku. – U Cedeviti mi je izvrsno, baš uživam. Sviđaju mi se ljudi u klubu, vlasnik kluba je odličan čovjek, htio bih ostati ovdje, ali ne znam, vidjet ćemo na kraju sezone. Što se tiče reprezentacije, nisam siguran. Nije isto biti jedini Afroamerikanac u klubu i biti jedini u reprezentaciji. Puno je teža komunikacija, ja ne razumijem sve što bih htio, pa ćemo za to još vidjeti. Ali bilo mi je super, uživao sam u svakom trenutku. Košarkaš iz Baltimorea slabo poznaje hrvatsku političku scenu, niti ga to pretjerano zanima. – Znam da je bivši premijer Ivo Sanader u zatvoru, znam da je riječ o korupciji i znam da je to vrlo loše za imidž Hrvatske. No, ne znam nešto dublje. Ne znam jezik, ne mogu čitati novine, ne gledam televiziju, ne razumijem, pa niti ne znam ništa. Ako mi netko donese novine s mojom slikom, onda to spremim da pokažem mami. U Zagrebu živi već treću godinu, osjeća se odlično, no priznat će da se slabo hrani i da mu je vrijeme da pronađe djevojku. Za razliku od Baltimorea Dontaye će reći da je Zagreb siguran i miran grad.

Želim zaraditi što više novca

– Ne izlazim puno iz kuće jer ovdje nemam prijatelja. Imao samo jednom neugodnost s jednim pijanim sugovornikom, koji je nakon rasprave bio rasistički raspoložen. No, ja sam na vrijeme otišao. To je izoliran slučaj i tome doista ne treba pridavati posebnu pažnju. Volim Zagreb i uživam ovdje. Kada je riječ o životnim ciljevima Draper nema nikakvu dvojbu što treba raditi. – Moj jedini cilj je u životu da igram košarku i da za to vrijeme zaradim što je više moguće. Ovdje ne trošim puno, to je dobra stvar. Trošim samo na odjeću i hranu. Moj najbolji prijatelj Carmelo Anthony, danas NBA zvijezda upoznao me je s nekim utjecajnim ljudima, pa sad namjeravam uskoro uložiti novac u nešto u Americi, da se novac vrti. Još uvijek nemam konačnu ideju.