Politika

Karamarko raspršio sve iluzije o HDZ-u kao normalnoj stranci

Četvrtak 17.Svibanj 2012.

HDZ zapravo nije klasična politička stranka nego interesna zajednica dobro povezanih ljudi koji infrastrukturu stranke koriste samo kako bi došli do svojih ciljeva

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Tomislav Karamarko i njegovi ljudi preuzeli su kontrolu nad Hrvatskom demokratskom zajednicom. Tako je završio jedan veliki političko-interesni projekt koji je započeo davno prije nego što je Jadranka Kosor prije pet mjeseci raspisala unutarstranačke izbore. “Akcija Karamarko” nije nastala u HDZ-ovu inkubatoru nego u jakoj i vrlo šarolikoj interesnoj grupi koja u novom predsjedniku najjače oporbene stranke vidi čuvara sadašnjeg stanja. Kako bi došli do cilja Karamarko i njegove pristaše nisu koristili samo političke “instrumente” nego vrlo često i policijsko-obavještajne.

Karamarkovi ljudi su na Saboru HDZ-a bili tako organizirani i povezani da su neumreženi izaslanici samo kolutali očima kada su vidjeli koliko su zapravo nemoćni. Najveće iznenađenje izbora Milan Kujundžić pokušao je artikulirati glas razočarane HDZ-ove baze koja je do sada u pravilu dobivala izbore, ali koja je nakon izbornih pobjeda redovito ostajala marginalizirana. Ministarske fotelje, veleposlanička mjesta i lukrativni poslovi u državnoj upravi bili su rezervirani za neke druge.

Ako smo do sada imali neke iluzije o HDZ-u kao stranci, jučerašnji rezultati su ih potpuno raspršili. HDZ zapravo nije klasična politička stranaka nego interesna zajednica dobro povezanih ljudi koji infrastrukturu stranke koriste samo kako bi došli do svojih ciljeva. U retorici veliki ideali i pozivanje na narod, a u praksi želja za moći i materijalnim probicima. Ovakav HDZ će se vrlo teško ponovo vratiti na staru slavu. Previše je puta do sada razočarao birače da bi mu potpisali još jedan bianco ček. Dobro je to su što su sa stranačke scene pometeni Jarnjak, Šuker, Hebrang i Šeks, dojučerašnji “patrijarsi” i simboli prijetvornog HDZ-a. Ali što to vrijedi kad je Božidar Kalmeta, koji je kao i njegove kolege trebao otići u ropotarnicu povijesti, postao potpredsjednik s najviše glasova.