Analiza suđenja bivšem premijeru

Ključeve zatvorske ćelije grogiranog Sanadera drže Kulterer i Ježić

fotografija

Antonio Bronić / Pixsell
Petak 20.Siječanj 2012.

Od svih koji su trebali ili mogli vidjeti ili znati da je pravi Eugen Laxa uzeo proviziju, jedino Sanader i bivši šef Hypo banke tvrde da je on imao stvarnu ulogu u pregovorima

Izdanje

Više iz izdanja

Više od autora

Social

S obzirom na Sanaderov pravosudno-medijski tretman, objektivni bi promatrač suđenja bivšem premijeru trebao biti “podijeljena ličnost”. Njegove postupke i odnos prema svim akterima suđenja i javnosti treba promatrati dvojako. Pravno je nevin pa stvarno možda i žrtva, a medijski je prijetvorni glumac koji je iza kulisa političke pozornice davao oduška svojoj oblapornosti da bi sada u posljednjem činu te predstave, prolazeći kroz minsko polje sudskih procesa pokušao spasiti plijen, ugled i budućnost. Na suđenju smo tražili tu nevinu osobu ili krivca, tog elokventnog salonskog europejca ili podmuklog lopova koji je zgrtao milijune, tog arogantnog intelektualca s pokrićem ili pohlepnog zlotvora koji ne ostavlja tragove, tog šest puta odlikovanog velikog Hrvata koji se za zemlju odrekao političke karijere ili ratnog profitera koji je višestruko izdao narod. Pitamo se, bi li i nevin iz takve blizine stoički trpio “rafalnu paljbu” i bliceve dvadesetak fotoaparata, bi li tako minuciozno secirao svjedočenja koja mu ne ide u prilog ili bio tako ponizan pred izljevima sudačkog autoriteta Ivana Turudića? Ili bi rezignirano pustio da se odvrti film kojem zna kraj.

Bez emocija krivo optuženog

Sanader je svjestan očiju javnosti u sudnici, što mu potiče koncentraciju i samokontrolu. Silno je usredotočen. Ne pokazuje emocije kakve bi se očekivale od krivo optuženog. Pitanje je i bi li mu sudac Turudić to i dopustio. Jednom ga je upozorio da ne unosi moralne kategorije u sudnicu. Turudić je gospodar u sudnici i u tomu nema odmaka od toga kako inače vodi sudske rasprave. Doduše, dopušta si da nepotrebno, a ponekad i neprimjereno komentira svjedočenja. Drži do sudskog dostojanstva, ali zaštitio je i zastupnicu optužbe tražeći da ju Sanader niti neizravno ne oslovljava sa “ona” pa se on ispričao Tamari Laptoš. S druge strane, kako je i obećao Sanaderu, maksimalno štiti njegovo pravo na obranu. Dopušta pitanja obrane, i kad im se optužba protivi, kad god se ne dovodi u pitanje dostojanstvo i čast svjedoka i ako je to u okvirima zadane teme. Dakle, medijske priče o navodnoj povijesti odnosa Sanadera i Turudića zasad ne utječu na događanja u sudnici. Bivši premijer se za svoje prvo očitovanje bio dobro pripremio. Bio je to onaj Sanader iz najboljih dana, elokventan i samouvjeren. Demonstrirao je i zavidnu tehniku plivanja u pravnim vodama te borbenost, drčno inzistirajući na svom laičkom shvaćanju pravde i ravnopravnog položaja optužbe i obrane u sudnici. Stoga je upozoren da bez obzira što mu je važan i sud javnosti, odnosno da se čuje i njegova strana priče, mora voditi računa da u sudnici za sve postoji vrijeme i način. A on je izabrao da zasad ne iznosi obranu. Kako izravnih dokaza protiv njega nema, Sanaderu je važan dojam. Ako glumi, to dobro radi i za tu će se slamku do kraja držati. Strateški, gard mu je sada drugačiji nego u austrijskom pritvoru. Tada je u intervju za Salzburger Nachrichten tvrdio kako je žrtva progona Jadranke Kosor uz asistenciju Šeksa i Bajića. Kako se mijenjaju političke okolnosti i nizanjem svjedočenja teorija zavjere ima sve manje smisla. Stoga su odvjetnici na vrijeme istjerali politiku iz bivšeg premijera koji je shvatio da su njegovi problemi zapravo, u slučaju Hypo Mate Granić, Davor Vidaković, Günther Striedinger, Franz Hasslinger, Robert Tafra, a za Inu-Mol Robert Ježić... Sanaderova obrana svodi se na kompromitiranje svjedoka. Protek od 17 godina u slučaju Hypo, o kojem je zasad u sudnici bilo više riječi, ide mu na ruku, jer blijede sjećanja, svjedoci se kronološki zapetljavaju, naknadno se prisjećaju i to selektivno, kako tvrdi obrana, optužujućih detalja, a ne i onih koji Sanaderu idu u prilog. Mate Granić se nakon prvog iskaza još dvaput sam obratio USKOK-u. Franz Simon Hasslinger sastavljao je za Hypo ugovor o kreditu za Hrvatsku po uputama nadređenih Striedingera i Wolfganga Kulterera i o proviziji prvo nije ništa znao, da bi se nakon devet dana prisjetio niza detalja pa i rasprave o tomu na upravnom odboru Hypa. Striedinger je u istrazi rekao da nikad nije vidio Sanadera u Klagenfurtu, da bi se na raspravi ispostavilo kako je tada mislio na sjedište Hypa, a da ga je ipak vidio na nekom parkiralištu te upoznao i njegovu suprugu, koju je opisao isto kao tjedan ranije Darko Vidaković. Taj se svjedok sam javio tužiteljici ponukan osjećajem građanske dužnosti kad je čitao o optužnici za Hypo. Kako je to koincidiralo sa istragom protiv njega zbog utroška novca za informatizaciju Hypa u Hrvatskoj, Sanader i njegov iskaz drži lažnim. On je jedan od troje svjedoka barem triju susreta Sanadera i Kulterera izvan Ministarstva vanjskih poslova dok je Sanader tvrdio da se nisu sastajali izvan MVP-a. Nije sporno da je Hypo banka uz kredit dan Hrvatskoj isplatila i proviziju od 3,6 milijuna kuna. Ali, kome? USKOK tvrdi Sanaderu kao zamjeniku ministra vanjskih poslova jer im je obećao povlašteni položaj na našem tržištu. Nedvojbeno je da je 1994. austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock preporučio Hrvatskoj Hypo za kreditiranje kupnje zgrada za veleposlanstava. Iz Hypa je upućena ponuda kredita, o čemu je Granić izvijestio državni vrh, te s Tuđmanom dogovorio da pregovore odradi njegov zamjenik Sanader. Konačni ugovor potpisao je Granić. Bez spomena provizije i povlastica za Hypo. Potonje se navodilo u prethodnoj, ispravljenoj verziji ugovora, ali Granić kaže kako je sa Sanaderom dogovorio da se to izbaci kao protuzakonito. Franz Hasslinger se naknadno prisjetio da ga je šef Striedinger pitao zašto u ugovor nije unio proviziju. Šef je pred njim nazvao predsjednika uprave Kulterera koji je tražio da se to ne unosi jer će on to riješiti na upravnom odboru banke. Na Hasslingerovo inzistiranje Striedinger mu je jedva rekao da provizija ide Sanaderu. Upravnom odboru je provizija od osam posto za sklapanje kredita i razvoj Hypa na hrvatskom tržištu bilo previše te su od Kulterera tražili da ju smanji, pa je bila pet posto.

Kulterer isplaćivao u gotovini

Kulterer je proviziju i isplaćivao i to u gotovini! Tomu je triput nazočio Striedinger, a jednom Kurt Makula, kao jamci da Kulterer proviziju ne isplaćuje sebi. Primatelj provizije imao je između 30 i 45 godina i potpisivao se (svaki put drugačije) kao Eugen Laxa. Stvarni Laxa tada je imao 79 godina (i umro 2005.). Kulterer nije dao povoda sumnji u identitet, a i sve se odvijalo u Hypu pa Striedingeru nije bilo sumnjivo. Iako je na jednoj bilješci, na sugestiju Kulterera, napisao da se provizija isplaćuje Sanaderu, a ne tom, prema optužbi, fiktivnom Laxi!? Striedinger je tek na suđenju (jer ga ranije to nisu pitali) rekao da su Kulterer i Sanader u četiri oka dogovarali uvjete kredita, iako Sanader tvrdi da je sve izdogovarano prije njegova angažmana. Dakle, ključevi Sanaderove zatvorske ćelije su kod Kulterera (a za Inu-MOL kod Ježića koji svjedoči 8. i 9. ožujka), koji već dvaput nije došao u Zagreb. Treći pokušaj njegova svjedočenja bit će 2. ožujka. Što on bude nevjerodostojniji to gore po Sanadera. Izuzev ako ne dođe do nevjerojatnog obrata u njihovim inače prijateljskim odnosima. Od svih koji su trebali ili mogli vidjeti pravoga Eugena Laxu, jedino njih dvojica tvrde da je imao stvarnu ulogu u pregovorima o kreditu, dok ga ostali nisu vidjeli (službenici Hypa vidjeli su mlađu osobu), niti čuli za njega (naši dužnosnici) ili ne znaju za njegove poslove s Hypom (bližnji stvarnoga Laxe). Sanader tvrdi da je za Laxu prvi put čuo od Granića, koji do spomena u medijima za njega nije čuo. Govorio mu je Sanader za nekog Tuđmanova posrednika (ne imenujući ga) koji traži proviziju, ali složili su se da to ne dolazi u obzir. Sanaderovu vjerodostojnost kompromitira i Robert Tafra. On je posve izvan priče o Hypu, a svjedočio je kako je upoznao Sanadera sa pravim Laxom u Westinu. I to, prije pregovora o kreditu. Sanader tvrdi da ni on ne govori istinu. S kojim motivom!? Unatoč dojmu na kojem inzistira, Sanader je u svom prvom sudskom meču grogiran. Iako mu ide na ruku pismo kojim Laxa, prijavljen na adresi Westina, nakon posla s Hrvatskom traži od Hypa da mu se provizija ubuduće isplaćuje na tvrtku u Irskoj, na što mu je Striedinger odgovorio “daljnja suradnja u našem interesu”. Laxa se kao primatelj provizije od Hypa navodio i na kreditu danom Elanu. Kako indicije u slučaju Hypo stežu omču oko Sanadera, ostaje mu tek mala nada u spas zbog formalnosti (da to nije ratno profiterstvo, a zlouporaba je u zastari). Dok Sanader dodatno pada u očima javnosti, kredibilitet Roberta Ježića kao ključnog svjedoka za Inu-MOL dobiva na cijeni.

Laži

Ključno je pitanje u svim procesima protiv Sanadera tko laže, on ili svjedoci, i koji im je motiv za to. Što je svjedoka više to je nelogičnije da su se baš svi urotili protiv njega.

 

 

 

Ivan Turudić – sudac

O odnosu Sanadera i suca Turudića nema se puno za reći. Već nakon nekoliko autoritativnih packi predsjednika sudskog vijeća, Sanaderov svaki naredni pokušaj intervencije bio je bogobojazniji jer bi i naredna sučeva reakcija bila dramatičnija. Ponekad je bilo groteskno svjedočiti - kad je Sanader bio ukoren od suca jer bi ponekad zaboravio na pravila istupanja u sudnici - na što se svela nekadašnja moć najmoćnijeg Hrvata.

 

 

 

 

Tamara Laptoš - tužiteljica

Tužiteljica Tamara Laptoš, slučajno ili namjerno, izbjegava “suočavanje” sa Sanaderom. Doima se posve nezainteresiranom njegovom pojavnošću. Njezin odnos prema Sanaderu je kao prema birokratskoj činjenici. Ne pogleda ga niti kad on gleda na drugu stranu, pa ni kada prolazi pokraj njega u situacijama kad sudskom vijeću predaje kakav dokument. Ona komunicira isključivo sa sudskim vijećem i Sanaderovim obrambenim timom.