Izbori 2011

Kukuriku će u istom mandatu imati dvije vlade

Petak 14.Listopad 2011.

U prvoj fazi bila bi tzv.“vlada za bolne rezove”. Uoči izbora 2015. godine pripremili bi novu garnituru imena koja neće biti opterećena učinjenim radikalnim potezima

Izdanje

Broj 5, 14.10.2011

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Pobijedi li Kukuriku koalicija od njih se očekuje brzo i efikasno preuzimanje vlasti, jasne odrednice za prvu godinu i ekipa koja će djelovati uvjerljivo. Sve to trebalo bi predstaviti u prvih nekoliko tjedana, bez zamuckivanja i međustranačkog čerupanja u zadnji trenutak. Svi sugovornici Foruma su se s tim složili, no o konkretnim potezima su bili puno suzdržaniji. Niz razgovora pokazao je o čemu se razmišlja u koaliciji, ali isto tako i potpunu nesigurnost u plasmanu tih razmišljanja, jer konačni dogovori nisu postignuti, zato što se, recimo, s HSU-om, o kadrovima koje bi oni željeli dati još nije definitivno razgovaralo, a nije da su oni posve bez ambicija.

U HNS-u su sigurni u svoje ideje i njihovu prođu, ali čekaju da se postigne konsenzus, jer im se i tako prigovara da previše ‘dirigiraju’. U SDP-u tvrde da šef najviše zna, ali se žale da do njih stižu samo djelomične informacije o kojima se ne raspravlja. Iako ima i onih koji su i sami zbunjeni tolikom količinom tajanstvenosti, jer smatraju da su i kadrovi i planovi - u čijem odabiru i kreiranju i sami sudjeluju - dobri i da o njima ne treba šutjeti, Forumovi sugovornici ostavljaju mogućnost da su neke ideje još uvijek podložne promjenama, ali vjeruju da će kostur nove Vlade i njezini prvi potezi pokazati koliko su spremni reformirati način vladanja. Iako je još sve u predfazi i podložno daljnjim dogovorima i promjenama, kako kadrovskim tako i koncepcijskim, u Kukuriku se sve ozbiljnije razmišlja o koracima koji su nužni za stabilizaciju vlasti nakon izbora i otvaranje prostora vladi za promjene koje smatraju nužnima da bi kvalitetno mogli upravljati državom.

Ne podcjenjuju ni nezadovoljstvo građana ni opasnost od HDZ-a kao destruktivne opozicije koja će koristiti svaku situaciju da ih uzdrma i izazove prijevremene izbore. Bitno je, tvrde, da nova vlada odmah nakon konstituiranja u Sabor pošalje Zakon o vladi. To bi im omogućilo da raščiste situaciju u vladinim i pratećim tijelima. Trebalo bi, smatraju, ukinuti državne tajnike i vratiti institut zamjenika ministra. Osim toga, čitav je niz ravnatelja u agencijama i ostalim tijelima sadašnje Vlade izabran na javnim natječajima, ali, kako to već u Hrvatskoj biva, mnogi od njih po principu lojalnosti vladajućima, te bi novim Zakonom o vladi bio otvoren prostor da se ti ljudi, ako svojom stručnošću i profesionalnošću ne odgovaraju novoj vlasti, zamjene novima. U Kukuriku znaju da će HDZ svaki pokušaj kadrovskih promjena izvan one najnužnije političke, biti proglašen revanšizmom, ali misle da će to pred građanima moći braniti kvalitetom svog izbora.

Svi su povukli ručnu
Drugi problem, o kojem se u širokom sastavu još razgovara u rukavicama, ali se našao na stolu nekih od koalicijskih partnera su tzv. bolni rezovi, ljudi koji će ih provesti i način na koji se provode. Svako zadiranje te vrste osuđeno je na proteste u javnosti i PR službe su sugerirale da se o tome u kampanji ne govori pa se svi čelnici Kukurikua toga štreberski drže. Čak je i Čačić, koji je možda bio najskloniji neuljepšanoj istini, povukao ručnu i ublažava ocjene. Očito trenutno se s narodom pokušava postići dogovor: “Izaberite nas, a potom ćemo vidjeti što ćemo”. No, to ne znači da u Kukuriku nisu svjesni težine posla koji ih čeka i mogućih reakcija. Staro političko pravilo za sve nove vlasti govori da se problematične situacije moraju rješavati odmah u prvoj godini, kako bi građani do kraja mandata na njih zaboravili, a i dobilo bi se vrijeme da se do kraja mandata predstave pozitivni rezultati, zadatak na kojem je Račanova vlada, koja nije znala kapitalizirati svoje uspjehe, neslavno pala 2003. godine.

Jedan od načina da se to postigne, i o tome se razgovara u dijelu Kukuriku koalicije, je podjela mandata vlade na uvjetno rečeno dvije faze: fazu za famozne bolne rezove i fazu za kapitalizaciju rezultata i pripremu za izbore 2015. godine. Fazu u kojoj bi Kukuriku građanima pokazao neke nove ljude, koji neće imati teret koji nose oni koji su im se zamjerili prethodnim rezanjima. Dalo bi to vremena i onim poželjnim kandidatima za ministre koji se još nećkaju, nesigurni u trajnost i stabilnost nove vlasti, i razmišljaju isplati li se ugodne pozicije saborskih zastupnika ili menadžera zamijeniti radom pod stalnom lupom i kritikom javnosti i medija. Za sada se može vidjeti dio ljudi kojima će građani, izglasuju li Kukuriku koaliciju, predati državu?

Osim onih dvadesetak koji će resore u vladi zauzeti po stranačkoj raspodjeli i najmanje 76 saborskih zastupnika koalicije, koji bi vladi morali osigurati stabilan rad, dakle prvih stotinu, treba ih još najmanje stotinjak koji bi u prvom periodu morali preuzeti odgovornost za reafirmiranje načina vladanja i efikasnost državne uprave. Otkuda će Kukuriku crpiti taj kadrovski potencijal? Samo iz stranaka? Iz gospodarstva? Hoće li premijer i jaki ministri posegnuti u regionalne centre ili će većinu pokupiti u Zagrebu? Kakav je uopće odaziv na razgovore? Kadrovska križaljka će, naravno, biti kombinacija stranačkih preferencija i vanjskih akvizicija. Nema sumnje da će Čačić i Linić dopremiti ponekog iz Varaždina ili Rijeke, da će se namiriti i dio apetita onih koji su već predugo u opoziciji i da se ubrzano pregovara s velikim brojem ljudi iz gospodarskog i bankarskog sektora, koji bi trebali ojačati uvjerljivost Vlade.

A biti uvjerljiv neće biti lako s obzirom da će se Vlada sastojati i od mnogih ‘pripravnika’, dakle ljudi koji možda imaju političkog ili lokalnog upravljačkog iskustva, ali nemaju pravog operativnog, i koji s tim utegom ne ulaze u jedan sređeni sustav već u kaotičnu situaciju podebljanu očekivanom i uobičajenom opstrukcijom. Osobito u onim resorima koji su premreženi HDZ-ovim kadrovima došlim po vezama i koji se boje da će izgubiti svoje pozicije. Imena budućih ministara, koja su manje-više već poznata javnosti, ali bazen iz kojeg bi trebalo povući sve one koji su nužni za kvalitetno funkcioniranje vlasti ipak je prilično plitak, jer Hrvatska ne raspolaže prevelikim brojem pametnih, sposobnih i voljnih staviti se na raspolaganje politici. Pregovori s mnogima su u tijeku i, kako se može čuti, mnogi od ‘naciljanih’ su se spremni u neko vrijeme aktivirati, ‘ali ne bi odmah’, računajući da se vlada treba prvo dokazati.

S druge strane ima zainteresiranih za neke pozicije, ali na njih već pucaju stranački ljudi, koji očekuju da mjesto u izvršnoj vlasti bude kruna njihovog tavorenja u opoziciji. S tim ograničenjima odabir nije lak, a ni uzajamna mjerkanja od strane SDP-a i HNS-a, gdje i jedni i drugi prebrajaju koliko ‘svojih’ imaju, sigurno ne olakšavaju otvorene razgovore. Dobije li izbore premijerska pozicija će Zoranu Milanoviću ostaviti prostor da izabere sebi lojalne ljude i za sada se kao sigurno spominje ime Tomislava Sauche, kao šefa kabineta premijera, čime se potvrđuje ono što se na Iblerovom trgu dobro zna, da je mladi Saucha osoba od Milanovićevog osobnog povjerenja.

Vlast povezana sa strukom
Formiraju li se i dva tijela o kojima se govori - jedno u formi savjeta, možda i neformalnog, koji bi opsluživao premijera i kroz kojeg bi Milanović održavao tijesne kontakte s dijelom mlađih ekonomista i analitičara, i drugo, strateški ured pri Vladi, koji bi promišljao budućnost, recimo Hrvatska 2020., kojeg bi vodio Mato Crkvenac, kojeg vide i u Savjetu HNB-a - dobila bi se potrebna širina i poslala poruka o želji da Kukuriku i kao vlast ostane povezan sa strukom i spreman je uvažiti njezino mišljenje. Struktura i imena potpredsjednika vlade - Neven Mimica, Milanka Opačić i Radimir Čačić - govore da će u vanjskoj politici biti prilična gužva.

U vertikali od predsjednika Josipovića, premijera Milanovića, potpredsjednika vlade Mimice, koji su svi na neki način zaduženi za kreiranje vanjske politike, najteži će posao pripasti ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić, koja će se morati suočiti sa stanjem u MVPEIu, povući ključne poteze i za njih preuzeti i osobnu odgovornost. Čačić, kao potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, oko sebe će okupljati ministra financija Slavka Linića, ministra za regionalni razvoj i europske fondove Branka Grčića, ministra poljoprivrede, vodnog i šumskog gospodarstva ( vjerojatno Ivan Vrdoljak iz HNS-a, ali u igri je još uvijek i SDP-ova Dragica Zgrebec), ali i turizma (IDS-ov Veljko Ostojić), mora i prometa (Zlatko Komadina), zaštite okoliša i prostornog uređenja (ako ga dobije HSU prepustit će ga vjerojatno HNS-u, a ako uđe u SDP-ovu kvotu onda bi ministrica mogla biti Mirela Holy).

Čačiću, kao potpredsjedniku Vlade, tako pripada izuzetno veliki resor koji će zahtijevati dodatna preslagivanja, dobar uvid u raspolaganje novcem i iznad svega u projekte po kojima bi Kukuriku vlada trebala biti prepoznatljiva. Daljnjom reformom pravosuđa bi se, ostvare li se želje koalicije, trebala baviti poznata sutkinja Ika Šarić, s kojom se još pregovara, a ne pristane li bit će to još jednom Ingrid Antičević Marinović. ‘Ponavljač’ bi mogao biti i Gvozden Flego, kao ministar obrazovanja, znanosti i sporta, iako ima onih koji smatraju da bi to, nakon izbora i povezivanja s SDSS-om trebao dobiti Milorad Pupovac. Izdvoji li se iz tog ministarstva znanost, o čemu se također razmišlja, moguće je da ga preuzme i Rajko Ostojić, čije bi mjesto ministra zdravstva u tom slučaju dobio Željko Jovanović, dok bi Ministarstvo uprave trebao dobiti mladi Arsen Bauk.

Imena Ante Kotromanovića, kao ministra branitelja, Ranka Ostojića za MUP i Josipovićevog čovjeka Miranda Mrsića za MORH su već opća mjesta i smatraju se dogovorenima. A kao ministar kulture se najčešće spominje Nenad Stazić, iako je i ta opcija još uvijek otvorena. No, osim te više manje poznate priče krenulo se i s razgovorima o popunjavanju mjesta u državnim poduzećima. U HEP bi trebao Osječanin Ivan Vrdoljak iz HNS-a, ako ne dobije ministarstvo, Hrvatsku poštansku banku bi trebao voditi Zoran Kopić, koji već radi u toj banci, a zet je Savke Dabčević Kučar. HNB se smatra riješenim tako da funkciju preuzme Boris Vujčić, zamjenik guvernera Rohatinskog. HNS-ovom ekonomistu Draganu Kovačeviću će pripasti HANFA, JANAF ili Croatia osiguranje, ovisno o dogovoru, a u HBOR će vjerojatno doći netko iz EBRD-a, iz kojeg se očekuje više kadrova. Važno mjesto šefa porezne uprave bi trebalo pripasti Juri Bajiću, svojedobnom pomoćniku ministra financija Mate Crkvenca i Linićevom riječkom kadru.

Čuvari pozicija i jaki igrači
U prvih godinu i pol dana jaki igrači poput Linića, koji ima zadatak srediti financije, riješiti unutarnju nelikvidnost, uvesti red u naplatu poreza, Čačića, koji na sebe mora preuzeti i rješavanje nezadovoljstva radnika i privlačenje dobrih investitora, ali i neizvjesnost zbog vlastite presude, ili ministra poljoprivrede, kojeg će dočekati nezadovoljstvo seljaka, morat će na sebe preuzeti ulogu gromobrana i prihvatiti nezahvalnu ulogu dežurnih krivaca. Linić, koji je u Račanovo doba bio proglašen kraljem stečaja i čistim neoliberalom, već zna kako to ide i očito je spreman odraditi taj posao još jednom, a drugi će se tek morati naviknuti.

S druge strane, dio ljudi kojima su ponuđena ministarska mjesta ne može ih ili ne želi preuzeti odmah, ali su spremni uskočiti u drugoj polovini mandata pa su neki od trenutnih ministara zamišljeni kao ‘čuvari’ tih pozicija. U svakom slučaju, u drugoj fazi bi se, ovisno o rejtingu vlade i rezultatima koje je postigla, započelo s ‘peglanjem’ imidža za nove izbore. Kukuriku, naime, smatra da ima planove za koje su mu potrebna dva mandata da ih u potpunosti realizira, a kako će mu za čišćenje kaosa koji ostaje iza HDZ-a trebati prve dvije godine, u njima neće moći pokazati svoje vizionarstvo.