Intervju

Milanovićev je problem to što ne voli ljude

fotografija

Jurica Galoić/Pixsell
Četvrtak 15.Ožujak 2012.

Hrvatskoj zapravo ni nemamo političke stranke ni pluralizma, mi imamo tek nešto političara

Izdanje

Više iz izdanja

Više od autora

Social

U konformističkoj Hrvatskoj pravo je osvježenje razgovarati s profesorom Vjeranom Zuppom. Jer u situaciji kada dojučerašnji žestoki protivnici Zorana Milanovića postaju njegovi obožavatelji, jer se drže one da se nikada ne treba zamjerati vlasti, Zuppa posebno naoštri svoje kritičko pero kada razgovara o ljevici koja mu leži na srcu. Ovaj ideolog ljevice trebao je biti gost u emisiji Branimira Bilića u kojoj su glavne zvijezde bili Vedrana Rudan i Matko Marušić, ali je iskoristio blagu virozu kako bi imao dobar alibi za nedolazak. Gledao je show i nije mu se svidio, kako kaže, bijesni nastup riječke književnice.

F: Je li vam sada žao što niste bili u emisiji Branimira Bilića?

Moram kazati da mi je drago što nisam bio. Nisam bio iz dvaju razloga. Prvo, doista sam imao jedan oblik viroze koji je, međutim, već bio u takvom stanju da sam, možda, i mogao nastupiti. Odlučio sam da ne idem u emisiju kada sam vidio da su sudionici ne samo Vedrana Rudan, već i Matko Marušić. Smatrao sam da su oni garancija zbog koje mora propasti bilo koji oblik iole ozbiljnog razgovora. Tako se i pokazalo. Jedino se dr. Smiljana Leinart-Novosel kao kvalificirana komunikologinja uspjela održati nekako sa strane, te je dospjela izgovoriti rečenice koja su imale smisla. Sve ostalo je pripadalo nečemu što je, ponajprije bilo provocirano konfuznim i glomaznim Bilićevim pitanjima. Na ekranu smo gledali, još i više nego slušali, samozadovoljnu mrzovolju gospodina dr. Marušića a s druge strane poplavu bjesnila goropadne gđe Rudan. Razgovarati, da ne kažem pregovarati, s tim bjesnilom i s tom mrzovoljom, iza kojih nije bilo ama baš ničega, nije moguće. Ni sadržajno, ni moralno.

f: A što kažete na leksik koji je korišten. Koliko je on primjeren javnom nastupu?

Marušić je govorio da je sve fantastično, jer da je npr. njegova plaća dobra. Da on smatra kako su Sveta Mater Crkva i Sveta Mater Ekonomija zapravo podmirile Hrvatsku kako spada. Da po kontejnerima kopaju oni kojima to i pripada. S druge strane gospođa Rudan je doslovno sve proglasila lopovima. Dakle, nije propustila da ne kaže da su predsjednik Josipović i da ne nabrajam koga je još sve navela, lopovi. U svakom slučaju, razgovarati s ta dva tipa mentalnih ispada, nije moguće.

f: Pod kojim biste uvjetima nastupili u emisiji s Vedranom Rudan?

Ni pod kojim.

f: Na stranu sada sadržaj, ali kako biste ocijenili cinizam i duhovitost koja je bila prisutna u emisiji?

Što se cinizma tiče, njega nije bilo. Cinizam zahtijeva određenu kulturu. Zapravo visoku. Ako je gđa Rudan čitala Ranka Marinkovića, a vjerojatno je, onda je u njegovim knjigama mogla vidjeti, pa može, eto, tamo i provjeriti što je to cinizam. Jedna od vrhunskih ciničkih formulacija iz prošlog stoljeća odnosi se na cijelo izlaganje dr. Marušića u kojemu on izlaže svoj osjećaj društvene sreće. Pripada Gottfriedu Bennu, a glasi: “Sreća, to je biti glup i imati dobar posao!“

Originalni članak objavljen je u tiskanom izdanju