Analiza

Milanovićev SDP vode rezervni igrači

Četvrtak 12.Travanj 2012.

Esdepeovi izbori u lipnju gube na zanimljivosti, ali bar Milanović može mirno spavati. Jedini je kandidat i premda se riječima bori za demokratičnost, u praksi voli imati kontrolu

Izdanje

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Drugi ešalon je postao prvi. Istupili su za korak i gurnuli u prošlost mnoge od onih koji su dugo stajali u prvom redu. Tako bi se mogle protumačiti fotografije SDP-ovih prvaka prije pet godina, oni iz drugog reda sada su u prvom. Zoran Milanović je, malo pomalo, uspio jako prorijediti “stare” i nametnuti one koji možda po godinama nisu baš najmlađi, pa se ne može govoriti o nekoj velikoj smjeni generacija, ali su “njegovi”, bilo zato što su pretrčali na vrijeme, dok je još kod nekih prevladavala nostalgija za Račanovim SDP-om ili zato što su u Milanoviću vidjeli šansu za svoj uspjeh.

Od njih se na stranačkim izborima u lipnju očekuje da do kraja “preuzmu” stranku i konačno pometu one koji su još možda preostali iz nekih prošlih “račanovskih” vremena. I sam je Milanović došao iz “drugog ešalona” onih koji su, da je ostalo po starom, još neko vrijeme trebali čekati svoju šansu i peći zanat na izborima, pa je logično da je unutar njega tražio i dobio svoju buduću bazu i podršku. Nakon pobjede nije se odlučio na otvoren sukob sa “starima”, ali ih je strpljivo eliminirao iz igre. Na slici danas od starih ostaju politički neambiciozni Linić, “uvijek uz predsjednika stranke Milanka Opačić” i vječiti tajnik SDP-a Igor Dragovan. Od Račana prije pet godina naslijeđenih Mate Arlovića, Željke Antunović, Milana Bandića, Davorka Vidovića, Tonina Picule, Antuna Vujića, Ivice Pančića i Ljube Jurčića više nema.

Neki su istupili iz stranke, nezadovoljni ili prevareni poput Pančića, Jurčića i Arlovića, neki su se “samoeliminirali” poput Milana Bandića, koji je stranci usprkos otišao u trku za predsjednika države i tako samo ispunio želju onim koji ga više nisu željeli u stranačkim redovima. Neki su marginalizirani, poput Picule, koji se zadovoljio mjestom europromatrača i saborskog zastupnika, Ž. Antunović ili Davorka Vidovića, koji su život okrenuli u nekom drugom smjeru, a neki, poput stranačkog ideologa Antuna Vujića, kažu da su se umorili. Odlaskom iz Vlade Zlatka Komadine, koji tek mora dokazati je li mu zdravlje narušeno samo za ministarsku ili i za stranačku funkciju, lista je na neki način zaokružena.

Originalni članak objavljen je u tisku