Atena u kaosu

Mladi odlaze, policija ne lovi lopove, plaće padaju, gladnih je sve više...

fotografija

Pixsell/Reuters
Petak 11.Studeni 2011.

Forumov suradnik i reporter HTV-a proteklih je dana na atenskim ulicama čiji bijesni građani ne vjeruju ni svojim političarima niti planovima Europske unije

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Pola Grčke prošlog je petka navečer bilo prikovano za male ekrane. Točno u 23 sata (kada se, nimalo nevažno kod izbora termina, zatvorila burza u New Yorku) počelo je ključno obraćanje naciji premijera Georga Papandreoua. I nakon što je u uvodu obrazložio svoj obiteljsku povijest - a njegov djed i otac također su vladali Grčkom - počeo je govoriti o - marihuani. Točnije, lakim drogama. I tri od ukupno 45 minuta svog oproštajnog govora naglašavao je kako je dekriminalizacija lakih droga jedan od najvećih uspjeha njegove vlade. - Aha, sad su mi neke stvari jasnije - prokomentirao je kolumnist dnevnika Ta Nea Vasilis Sopiris pred mnoštvom grčkih novinara koji su u parlamentu čekali glasanje o povjerenju premijeru.

- Napušenost! Jedino se tako može objasniti njegovo ponašanje od početka studenoga. Prvo je najavio da će raspisati referendum o već prihvaćenom i teško dogovorenom paketu mjera pomoći i štednje, pa odletio u Cannes gdje je to još jednom ponovio europskim tutorima, da bi se vratio kući i odustao od svega. Potom je zatražio da mu izglasaju povjerenje kako bi mogao - podnijeti ostavku. Sve to u četiri dana. I sad ti meni reci, tko da Grčkoj vjeruje, kako da itko shvati što se ovdje događa - temperamentno obrazlaže Sopiris. A događa se, vrlo jasno, propast države. I to u svakom segmentu; od ekonomskog do društvenog, od socijalnog do političkog.

Grčka je upala u crnu rupu i tone i dalje. Hellen Zafiris ima 27 godina. Završila je ekonomski, pravni i turistički fakultet. Govori pet jezika. Danas, u turističkoj zoni u središtu Atene prodaje cipele. Plaća joj je 700 eura. - Dugo sam vagala, željela ostati, ali jednostavno ne mogu. Ne mogu. Ponižena sam, prepametna sam da bih dopustila ovakvim likovima da odlučuju o mojoj sudbini - objašnjava. Od Nove Godine odlazi u Englesku. Prije nje to je učinilo više od 20 tisuća mladih, obrazovanih Grka koji su u posljednje dvije godine iselili, najviše u Njemačku i Englesku jer tamo uglavnom imaju rodbinu pa im je lakše započeti novi život.

Inače, mlade ljude u Grčkoj zovu “Generacija sedamsto” upravo po prosječnoj plaći koju mogu ostvariti. I to za poslove za koje nisu školovani. Odnosi se to na privatni sektor, dok je državni, u stvari, svijet za sebe. Točan broj zaposlenih u javnoj upravi nitko ne zna. Nagađa se tek da ih je više od milijun, ili deset posto stanovništva. Gotovo svi su zaposleni po političkom ili rodbinskom kriteriju. Već opjevane povlastice kojima su donedavno raspolagali, polako nestaju. No vrijedi podsjetiti na “najjače”; odlazak u mirovinu s navršenih 50 godina, naknada od 15 % na plaću zbog zračenja kompjutora, ista plaća za vrijeme bolovanja...

Vozači službenih državnih automobila imali su dodatak od 25 eura po danu za zagrijavanje motora, dostavljači dodatak za urednu dostavu, a svi službenici u ministarstvima pravo da jednom godišnje kupe odjeću u vrijednosti 200 eura. Dok su se u svijetu zgražali nad činjenicom da se u grčkim ministarstvima isplaćivao bonus za dolazak na posao na vrijeme, otkriveno je i da je Grčka u posljednjih deset godina isplatila čak osam milijarda eura mirovina na račune mrtvih osoba. I ne radi se o kriminalu, taj novac nitko nije podizao, nego jednostavno državni službenici, ne radeći svoj posao, nisu ažurirali popise. “Ne želimo se odreći ničega”, kažu u glavnom sindikatu državnih službenika ADEDY i naglašavaju: “Nismo mi sami sebi dali povlastice. Iskreno, nismo ih ni tražili. Kod svakih izbora same su stizale. Da, tako su kupovali glasove. Ali mi smo sindikat i borimo se da radnik ostvari što više. Zar je netko očekivao da mi kažemo - ne, to je previše, molimo vas smanjite nam povlastice”. Na konkretno pitanje, ili konstataciju da država to više ne može plaćati, kažu: “To nije naš problem. Jesmo li mi dizali kredite za izgradnju npr. olimpijskih borilišta koja danas nisu u funkciji? Jesmo li mi ograničavali privatizaciju dok je u ovoj zemlji još nešto vrijedilo? U krajnjoj liniji, jesmo li mi lažirali platnu bilancu države kako bismo ušli u eurozonu početkom tisućljeća? Nismo! I zato nećemo pristati na nikakva rezanja”.A početak dvijetisućitih doista su bile zlatne godine Grčke.

Selo Spašava gradove
Sotiris Skoloudis, 37-godišnji suvlasnik news portala “Zougla”, kaže kako je tada Grčka cvjetala. Kulminacija je bila 2004. U Ateni su održane olimpijske igre, a Grčka je postala prvak Europe u nogometu (što je u državi u kojoj izlazi čak trinaest sportskih dnevnika, važnije od ičega drugog). Novaca je bilo na sve strane. On je kupio stan, namještaj i automobil. Plaća mu je bila tri tisuće eura, a rata za sve to tisuću. - Jedan dan su me nazvali iz banke i rekli da će mi, ako objedinim sve kredite, rata biti 800 eura a poklonili su mi i krstarenje. Iskreno, nisam pazio što potpisujem, nisam znao ni na koji rok sam uzeo kredit. Takvo je bilo vrijeme - priča Skoludis.

Poput njega, ponašale su se stotine tisuća Grka, pa i sama država. Danas je Sotirisu objedinjena rata 1.400, a plaća samo 1.600 eura. A i to je upitno jer više nitko nikome ne plaća na vrijeme. Nelikvidnost se povećava na dnevnoj razini. No banke nemaju milosti, naplaćuju sve. Uz to, početkom ovog mjeseca uz račun za struju dobio je i uplatnicu novouvedenog poreza na imovinu - 3200 eura što mora platiti do Nove godine. Ako ne plati, isključuju struju. A nove mjere će ga dodatno opteretiti. - Da nemam rodbine na selu, bojim se da uskoro ne bih imao što jesti - rezignirano komentira. I govori kako glad još nije toliko prisutna u Ateni (u kojoj živi pola stanovništva Grčke) upravo zbog sela i tradicionalne povezanosti grčkih obitelji. Starci sa sela hrane visokoobrazovane nezaposlene mlade, a i više ne tako mlade, u gradovima. No, ni to neće dugo.

Grčka poljoprivreda je također uništena. Ljudi su uglavnom napustili tradicionalnu agronomiju i prešli na ono za što se dobivaju poticaji. - Nismo mi neradnici ali živjeli smo ne samo iznad svojih mogućnosti nego i iznad njemačkih mogućnosti! Odavno je ovdje bio na snazi vic koji se prepričavao dok smo ispijali kave za radnog vremena: “Koliko Europljana sada mora raditi, da bi mi mogli ovako uživati!” - priznaje Skoludis. Kaže da to nije opravdanje već jednostavno - mentalitet. U Grčkoj postoji tradicija nepoštivanje državnih odluka pa ni striktna europska pravila nisu bolje prošla. Onaj tko nađe rupu u zakonu, nije kriminalac već snalažljiv. I tako je od najviše razine vlasti do one najniže.

Primjerice, Grčka je već sedam puta zabranila pušenje u svim ustanovama, kafićima i restoranima. Naći mjesto gdje se ta zabrana provodi, teže je nego riješiti grčku krizu. No, dolaskom jeseni, u Grčkoj je postala jasno vidljiva apatija. Još proljetos, terase kafića i restorana na Plaki bile su prepune domaćih ljudi koji su uz podsmijeh psovali državu, Europu, svijet, ali i naglašavali da će biti bolje, da će se stvari nekako ipak riješiti same od sebe. Danas, kafići su poluprazni, a nade više nema. Ušteđevine se tope. Privatni sektor, koji hrani glomazni državni aparat, je na rubu. Nezaposlenost je u 18 mjeseci porasla sa devet na 16 posto. U širem središtu Atene više od dvije tisuće trgovina stavilo je ključ u bravu. Ni turisti, koji još uvijek odlaze u Grčku, nemaju više novca kao nekada. I u njihovim je zemljama kriza. Dijelovi Atene, poput nekad elitne Omonie, sada su okupljališta narkomana i beskućnika.

Kriminal je u strašnom porastu, a policija kojoj su plaće sa prosječnih 1100 srezane na 800 eura, ne pokazuje prevelik interes za borbu protiv njega. Povezano je to i sa građevinskom mafijom koja povoljno kupuje nekretnine u propalim kvartovima, a pad novogradnje samo u ovoj godini veći je od 60 posto. Bogataši, a pretpostavlja se da u Grčkoj, uz desetak milijardera ima oko pedeset tisuća milijunaša, sada već ubrzano iznose svoj novac u švicarske banke. A mjere koje već dvije godine nameće EU, unatoč brojnim štrajkovima, prosvjedima i sukobima, uvedene su. Manje plaće, veći i novi porezi, jača kontrola tokova novca. Sve se ipak provodi. Ali i oni koji su na početku podržavali takve mjere spasa, sada vide da od njih nema brze koristi. A i financijsku pomoć državi, ljudi doživljavaju tek kao europsku borbu za spas vlastitih banaka koje su Grcima i davale kredite.

I sam premijer je, predlažući referendum, u principu pogodio bit pitajući: “Je li važnije spasiti banke ili ljude?” I to je, zapravo, ono na što Grci ne pristaju – spašavanje financijskih institucija. Pa neka propadne sve jer ljudima koji nisu sigurni hoće li dobiti sljedeću plaću, malo znači njihova važnost za spas virtualne eurozone i europske ideje. Iako, s druge strane, na svoju drahmu ne bi se vraćali. Većina se dobro sjeća nestabilnosti i inflacije. Rascjep između onoga što bi htjeli i stanja u kojemu jesu, jednostavno je prevelik. Georgi Efraidis, kompjutorski stručnjak zaposlen u maloj privatnoj tvrtci, kaže kako je glavni grčki problem nepostojanje lidera, osobe koja bi bila dovoljno pametna i snažna da osmisli i provede neki logičan plan.

-Jeste li vidjeli po gradu plakate Angele Merkel u nacističkoj uniformi? Nije to šala. Takve pojave treba shvatiti ozbiljno. Ljudi su poniženi, naši političari ulizuju se stranim predsjednicima i premijerima. Zašto? Većina ih ima izbore dogodine; Francuzi, Španjolci, Amerikanci, vjerojatno i Talijani i Nijemci. A i mi. Recite mi, tko će za šest mjeseci sjediti na tim sastancima? Koji ljudi? I što će tada značiti današnja obećanja i preuzete obaveze? E, to je problem - komentira Efraidis. Objašnjava da Grcima nije jasno zašto bi sada morali slušati političare koje će možda za par mjeseci smijeniti birači. - Jer ovo što nam nude je suludo. Grčka je poput teškog narkomana kojemu ne nude liječenje već tek nove uvjete za kupovinu droge, od istih onih koji su je na tu drogu navukli - objašnjava.

Zaljev bez dna
Evangelos Kontogiannis autor je posebnog turističkog vodiča “Suvremena povijest Grčke”. U njemu opisuje Grčku kao “europsko vanbračno dijete”. Začetak svih današnjih problema vidi u čisto političkom primanju Grčke u tadašnju Europsku zajednicu 1981. godine. Ekonomski potpuno nepripremljenoj, ali geostrateški važnoj, Grčkoj su Europljani u stvari - plaćali alimentaciju. - Europa je slala novac, naši političari ga primali, malo davali tom djetetu, više uzimali sebi, za izgradnju vlastitog luksuznog životnog stila. “Domoljubi” su svoje firme registrirali vani, a to dijete, Grčku, tetošili lijepim riječima.

No, ono je u međuvremenu odraslo, a europske “tate” su dobile još više istočnoeuropske djece kojima je također trebalo nešto dati. Krenuli su im i problemi u vlastitim kućama, počeli su ih pitati zašto toliko novca daju tuđem djetetu, ali za promjenu je bilo kasno. Dijete je ostalo razmaženo i kada su mu rekli da nema više i neka brine samo o sebi, reklo je jednostavno: “Neću! Nisam ja kriv, nisam tražio da me razmazite!” - slikovito objašnjava Kontogiannis. A “dijete” je danas dužno više od 350 milijardi eura. I što dalje? Dogovorena je crveno-crna Vlada nacionalnog jedinstva, koja bi trebala vladati do veljače te u međuvremenu prihvatiti sve europske mjere uz još jedno poniženje: europski čelnici traže da lider PASOK-a Papandreuou i lider Nove demokracije Samaras pismeno zajamče da će provesti sve što im se kaže. Ta vlada unaprijed je osuđena na neuspjeh. Vrijeme će potrošiti na predizborna prepucavanja, a vodeći ljudi tih stranaka u šoku su nakon posljednjih anketa.

Prvi put u povijesti, PASOK i Nova demokracija zajedno dobivaju manje od 50 posto glasova birača. Može li se pojaviti nova politička snaga, i ako može, koja? Komunisti? Zeleni? Liberali ili nešto sasvim novo? Vojska miruje, ali je prije deset dana potiho smijenjena gotovo trećina zapovjednog kadra zbog najave da vojska neće pristati na smanjenje svojih mirovina. Grčka pleše na rubu. Jedino je izvjesno da je bolja budućnost za Grke nešto sasvim imaginarno i nedostižno. Za EU isto tako. - Automobil čiji volan ne kontrolira kotače, ne može daleko - kaže Haris Ikonomopoluos, predsjednik Helenske gospodarske komore i pojašnjava grčki zatvoreni krug: - Dva glavna političara u zemlji, lideri najjačih stranaka, nekada cimeri na fakultetu, i danas su u svađi zbog neke tada mlade Amerikanke koju su obojica osvajali. Ponašaju se neozbiljno, neodgovorno, a nama propada supstanca.

Svaki student prve godine ekonomije zna da nema oporavka ako ljudima nabiješ previsoke cijene i poreze, a smanjiš im plaće. I sve to uz drugu najskuplju cijenu goriva u Europi; litra benzina je 1,8 eura. Nama trebaju investicije a tko bi normalan sada ulagao u Grčku? Što je EU, kakva je to organizacija kada je ovako može ugroziti relativno mala Grčka? Jedini optimizam vidim u tome što smo na dnu. Dolje više ne može. Ali bojim se, svijetu smo već dali puno inovacija pa ćemo, čini se, i redefinirati propast jedne države - kaže Ikonomopoluos. Kaos je u grčkoj mitologiji primordijalno božanstvo, beskrajan prostor iz kojega su nastali svjetlost i dan, tama i noć, a zatim i zemlja. Posjeduje tri glavne karakteristike: to je zaljev bez dna u kojem sve beskrajno pada u svim mogućim smjerovima, mjesto bez moguće orijentacije i prostor koji razdvaja. Ili skraćeno: Grčka danas.