Društvo

Može li i kći predsjednika DSV-a postati sutkinjom?

fotografija

Željko Lukunić/Pixsell
Četvrtak 24.Svibanj 2012.

Tu sam temeljem postignutih rezultata i u drugom sastavu DSV-a ne bi me dočekalo pitapitanje o ocu, ali svjesna sam da živimo u društvu osjetljivom na nedostatak objektivnih kriterija. I ja sam! Ne želim da me se profesionalno veže uz oca - rekla je Janja Marijan Žabek

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Na maratonskoj sjednici Državnog sudbenog vijeća (DSV) koja traje od srijede, a radi kontinuiteta treba završiti u neradnu subotu, između prvotnih 428 kandidata bit će izabrano 28 sudaca za 11 sudova u državi. Sjednica bi prošla nezapaženo da jedna od kandidatkinja, prema podacima objavljenim na web stranici DSV-a, nije Janja Marijan Žabek, kći predsjednika DSV-a i suca Vrhovnog suda Ranka Marijana. No, naknadno bi sjednica dobila na publicitetu osobito bude li ona imenovana sutkinjom Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Njezin bi čak i objektivan uspjeh umjesto kroz riječi “jabuka ne pada daleko od stabla” u nekim medijima mogao biti popraćen s frazom “tatina kći” u pogrdnom značenju. To više što DSV, doduše, još ne u ovom sastavu, nosi hipoteku nepotizma, ali i prigovora EU. Europska komisija je i nedavno u svom prvom izvještaju o monitoringu Hrvatske o ispunjavanju preuzetih obveza do članstva u EU u vezi s postupkom imenovanja sudaca tražila “veću transparentnost u ocjenjivanju usmenih intervjua, a pažnja se treba posvetiti osiguranju jednakog tretmana za sve kandidate”. Dakle, riječ je o testu i za DSV.

Može li imati jednaki tretman? 

Zbog kandidature Janje Marijan Žabek predsjednik DSV-a Ranko Marijan izuzeo se od obavljanja dužnosti člana DSV-a prije započinjanja postupka imenovanja sudaca Općinskog građanskog suda u Zagrebu još 26. siječnja 2012. Unatoč tome, postavlja se pitanje može li član obitelji visokog pravosudnog dužnosnika imati jednak tretman? Čak i ako se formalno jednako tretira, čemu smo na usmenom intervjuu i svjedočili, stvarno se ne može zaobići činjenica da je riječ o “drugačijem” kandidatu. Stoga je na usmenom intervjuu u kojem članovi DSV-a ispituju iskrenost, etičnost, objektivnost, motiviranost... kandidata za sudački poziv, prvo traženo da iskaže svoj stav o toj obiteljskoj okolnosti, pomaže li joj to ili otežava. - Bitno otežava, tu sam temeljem postignutih rezultata i u drugom sastavu DSV-a ne bi me dočekalo ovo pitanje, ali svjesna sam da živimo u društvu osjetljivom na nedostatak objektivnih kriterija. I ja sam!”, rekla je da bi naknadno dometnula: - Ne želim da me se profesionalno povezuje s ocem. Građansko pravo, a ne kazneno, sam i izabrala da me se ne veže uz oca - rekla je članovima DSV-a. Na slično je pitanje i kandidatkinja Tihana Laptalo Medarić rekla kako je i njoj okolnost da joj je majka sutkinja više diskriminatorna okolnost nego prednost.

Da je kćer prijatelja nekog od članova DSV-a, ni ona ni taj član DSV-a ne bi imali problema kakvih sada imaju Janja Marijan Žabek i njezin otac, jer za taj odnos šira javnost ne bi znala. S druge strane rodbinska veza može sugestivno djelovati na pojedine članove DSV-a, što se već pokazalo za imenovanja u nekim ranijim sazivima DSV-a. Primjerice, Ani Lovrin je jedan od posljednjih ministarskih poteza bio da raspiše natječaj za suce zadarskog Općinskog suda na koji se prijavila njezina kći, samo dva tjedna nakon što je ispunila formalnopravne kriterije. Nepotističkim okolnostima njezina imenovanja medvjeđu je uslugu učinio i tadašnji član DSV-a odvjetnik Arno Vičić koji je za ministričinu kćer dao svoj glas jer ima “dobre gene”. I za Janju Marijan Žabek mogao bi netko reći da ima dobre gene, kao što ih za novinarstvo imaju sinovi i kćeri novinara, za politiku potomci političara... Dakako, porijeklo ne može biti kriterij iako su sinovi i kćeri pravnika, osobito vrsnih kao što je Ranko Marijan, kao kandidati za pravosudnu dužnost privilegirani osobito kad je roditelj angažiran u prenošenju znanja i obostrano mogu biti motiviraniji jer se neznanje brzo pročuje te šteti objema karijerama više nego kod anonimnih osoba. Stoga, sinovi i kćeri poznatih odvjetnika, sudaca, tužitelja... nerijetko i sami budućnost grade u pravosuđu kao što djeca obrtnika ili glazbenika naslijede talent svojih roditelja.

Puko srodstvo nije nepotizam

S druge strane, i najbolji od najboljih mogu biti obični ljudi sa slabostima pa svoj ugled i položaj mogu staviti u službu karijere svoje djece. Kako spriječiti da djeca visokopozicioniranih pravosudnih dužnosnika kao kandidati ne budu privilegirani, ali ni diskriminirani kao žrtve predrasuda ili animoziteta prema njihovim roditeljima? Da je zakonodavac htio, kao što je spriječio napredovanje članova DSV-a za trajanja njihova mandata, mogao je onemogućiti i kandidiranje bliskih srodnika članova DSV-a. U tom bi slučaju kći Ranka Marijana za tri godine trebala odgoditi svoj pokušaj angažmana u sudstvu, kad njezinom ocu prestaje mandat u DSV-u iako je dvojbeno bi li time njegov utjecaj bio manji s obzirom da je riječ o sucu Vrhovnog suda. Iako zakonodavac to nije spriječio, mediji su predbacivali nepotizam prijašnjim sastavima DSV-a, bez ulaženja u stvarne kvalitete i rezultate kandidata, već zbog toga što su sucima imenovali supruge i potomke članova DSV-a, koji bi se izuzeli iz postupka imenovanja kao što je to sada učinio i Ranko Marijan. pri čemu je naše upite o kandidaturi svoje kćeri očekivano ignorirao. Samo je ukratko opisao vrlo složen postupak imenovanja sudaca naglasivši kako njime sada dominira transparentno odlučivanje po objektivnim kriterijima da bi zaključio: “Ovakav postupak imenovanja treba spriječiti voluntarizam u odlučivanju, privilegiranje bilo koga ali i eventualnu diskriminaciju”, napisao je u svome odgovoru predsjednik DSV-a.

Njega na ovom imenovanju mijenja zamjenik Dražen Jakovina, sudac Županijskog suda u Zagrebu koji je dobio najviše glasova svih sudaca u Hrvatskoj kad su po prvi put između sebe birali sedmoricu članova DSV-a, dok su preostali članovi DSV-a dvojica profesora i dvojica političara. I način na koji je po prvi put sastavljen DSV pruža veće jamstvo neovisnosti i objektivnosti odluka toga tijela nego do sada. Ipak, vrlo složena procedura uistinu u dosad najvećoj mogućoj mjeri otklanja mogućnost bilo privilegiranja bilo diskriminiranja bilo kojeg kandidata. Rezultat bi trebao biti najobjektivniji do sada. Od 428 kandidata 255 ih je pristupilo pisanju radnje iz građanskog i kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, kako nam je rekao zamjenik predsjednika DSV-a Dražen Jakovina.

Dvostruki sustav šifriranja

- Radnja se sastojala od pisanja prvostupanjske odluke prema stvarnom predmetu iz kojeg su izdvojene presude te je provedeno anonimiziranje spisa (brisanje identiteta stranaka, odvjetnika i broja predmeta) kako nitko ne bi mogao pronaći stvarni spis. Na pisanju radnji kandidati nisu smjeli imati mobitel niti su bez pratnje smjeli izlaziti iz dvorane. Kandidatima je prethodno jedino bilo rečeno koje pravne propise trebaju donijeti za pisanje radnje - kaže Jakovina. Inače, ispitni slučaj izabrao je jedan član povjerenstva između u tajnosti više pripremljenih predmeta te je preslikavan u tajnosti i podijeljen kandidatima uoči pisanja radnje. - Po prvi put smo primijenili i dvostruki sustav šifriranja. Imenima kandidata dodijeljene su šifre od nasumične kombinacije pet brojeva, a nakon predaje radnje tim su šiframa dodijeljene druge šifre. Te su šifre otvorene kada je DSV preuzeo ocijenjene pisane radnje i tada su šifre pridružene kandidatima. Ocjenjivanje radnji provodilo je osmero sudaca Županijskog suda u Zagrebu i tri člana DSV-a pri čemu nisu mogli znati koja se šifra odnosi na kojeg kandidata. Svaku radnju ocjenjivalo je jedno povjerenstvo, a zatim su dane drugim povjerenstvima na pregled tako da su sva povjerenstva pogledala sve radnje. Radi usklađenja kriterija bodovanja održano je više sastanaka, a radovi su bodovani u skladu s Pravilnikom o vrednovanju u postupku imenovanja sudaca. Uz svaku radnju priložena su dva lista na kojima je napisano što je u odluci dobro, a što loše i temeljem čega su dani bodovi koji su dani - obrazložio je zamjenik predsjednika DSV-a Dražen Jakovina.

Inače, ovo je imenovanje najvjerojatnije zadnja prilika za sudske savjetnike da postanu suci jer će ubuduće morati proći Državnu školu za pravosudne dužnosnike. I kći Ranka Marijana sudska je savjetnica na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. U intervjuu je rekla da bi se izuzela iz predmeta u kojem bi se njezin suprug pojavio kao svjedok čak i ako bi joj predsjednik suda rekao da se ne treba izuzeti jer smatra da je bitan dojam nepristranosti suca u javnosti, Na upit bi li da kao sutkinja dobije nalog o prisluškivanju u procesu za prostituciju protiv, recimo, punoljetnog sina, to njemu rekla, iskreno je odgovorila: “Teško mi je tvrditi da ne bih!” Na pitanje o svojim kvalitetama za sudačku dužnost rekla je da je marljiva, želi i zna, osjetljiva je za pitanja ljudskih prava i “nije izgubila iluzije da sudac može mijenjati svijet”. Inače, završila je i Ženske studije, te je koautorica Vodiča prema politici rodne jednakosti, pa je na pitanje o povezanosti feminizacije pravosuđa s ne baš velikim ugledom profesije odgovorila kako je to nevažno iako joj je sudac Marin Mrčela rekao kako sudstvo u Americi uživa ugled, s tim da je samo 14 posto žena među sucima. Naravno i sudac Mrčela jednako misli, ali je u DSV-u uglavnom on bio “zadužen” za trik pitanja. Kandidati ukupno mogu postići najviše 170 bodova, do 30 bodova za uspjeh na studiju, do 120 za pisanje presude i do 20 za razgovor na DSV-u. DSV će odluku donijeti u subotu prema bodovnoj listi za svaki sud.