Izbori 2011

Na internetu izbori kao da ne postoje

Petak 11.Studeni 2011.

Jedina bitnija aktivnost se događa na stranicama Kukuriku koalicije koja bilježi oko 100 tisuća posjeta mjesečno

Izdanje

Broj 9, 11.11.2011

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Svaki članak koji se bavi političkim kampanjama na internetu morao bi za početak proanalizirati publiku kojoj je ta kampanja namijenjena. U Hrvatskoj, pristup internetu ima više od polovice svih stanovnika, a možemo reći kako gotovo pa svi građani mlađi od 35 godina koriste internet redovito ili svakodnevno. Nadalje, istraživanja ponašanja internet korisnika kažu kako dobar dio njih (više od 40%) koriste internet kao primarno sredstvo informiranja, a od nedavno, ako bi imali ispred sebe dilemu da li da ostanete bez televizije ili interneta, prvo bi stradao televizor, a tek potom internet veza. Internet je sasvim sigurno iznimno važan komunikacijski kanal kojeg značajni dio populacije koristi za informiranje i po svojem dosegu i utjecaju apsolutno je mjerljiv, a u puno slučajeva i značajniji od tiskanih pa i mnogih elektroničkih medija. Internet je kao sredstvo političke borbe bio korišten od prvih dana, no prvi pravi rezultat ostvario je u američkim predsjedničkim izbo- rima 2004. godine kada je Howard Dean u jednome trenutku od malo poznatog i u biti marginalnog kandidata demokratske stranke postao jedan od predvodnika u utrci. Temelji Deanove kampanje dobro su analizirani te su postali okosnica predsjedničke kampanje Baracka Obame koji je prvenstveno zahvaljujući mobilizaciji birača uspio pobijediti u predizborima američkih demokrata, da bi potom dijelom i zbog internet kampanje pobijedio i McCaina u samim predsjedničkim izborima. Od 2008. godine do danas, uspjeh Baracka Obame su mnogi pokušali kopirati (predsjednički izbori u Francuskoj ili izbori za britanski parlament prošle godine), no ta kampanja je i dalje etalon uspješne internet kampanje.

Nema novog “bijesaprvog”
U Hrvatskoj smo internet po prvi puta značajnije koristili u prethodnoj kampanji za Hrvatski sabor 2007. godine, koja ako i nije bila poznata po samoj stranačkoj kampanji svakako je bila obilježena utjecajem web videa na rezultate i ishod izbora, pa ako pogledamo statistike neće biti teško uočiti kako je sada već pomalo zaboravljeni “bijesprvi” kroz serijal videa o nekadašnjem ministru unutarnjih poslova Ivici Kirinu dotičnome zapečatio sud stjeravši ga (po istraživanjima IRI-ja) u sam vrh najnepopularnijih političara u 2007. godini. Tijekom lokalnih izbora 2009. godine vrijedi izdvojiti kampanju Josipa Kregara (koju sam sam vodio - op.a.) gdje je internet iskorišten kao regrutacijski i organizacijski kanal koji je iznjedrio drugi krug lokalnih izbora za gradonačelnika grada Zagreba, odnosno solidan rezultat u izborima za skupštinu. Predsjednički izbori krajem 2009. i 2010. godine vodili su se također dobrim dijelom i na internetu, pa tako danas imamo predsjednika kojeg ponekad zovemo i ePredsjednikom koji i nakon kampanje zna usred noći “chatati” sa svojim prijateljima na Facebooku na kojem je prikupio gotovo 80.000 fanova što ga čini uvjerljivo najpoznatijim političarem na internetu. U predizbornu kampanju 2011. čini se da smo ušli bez energije koja je krasila prethodne kampanje i to nije osobito teško zaključiti samim pregledom web stranica hrvatskih političkih stranaka i koalicija. Jedna od osnovnih značajki interneta je dvosmjerna komunikacija, no uz izuzetak Kukuriku koalicije nijedna druga stranka ne pruža uopće mogućnost javne diskusije na svojim stranicama. Dapače, ako potražite način da donirate svoju stranku ili političkog kandidata neugodno ćete se iznenaditi jer tu mogućnost direktno nude jedino Laburisti (ali samo putem opće uplatnice), i SDP koji jedini imaju prihvat kreditnih kartica. Internet stranice se redovito ažuriraju kod HDZ-a i Laburista, nešto slabije kod ostalih stranka i jedina bitnija aktivnost se događa na stranicama kukuriku. org. Promatranjem javno dostupnih statistika posjećenosti web stranica, više je nego očigledno da su web stranice stranaka jadno posjećene, opet uz izuzetak stranica Kukuriku koalicije koja u ovome trenutku bilježi oko 100.000 posjeta (i vjerojatno oko 60.000 jedinstvenih posjeta) na mjesečnoj bazi i odskače o bilo koje druge političke opcije. Da li je to dovoljno trebaju procijeniti marketinški stručnjaci kada usporede te brojeve s novcem uloženim u internet kampanju.

Slabo koriste i Facebook
U ovim izborima nisu primjećeni političari koji aktivno vode svoje blogove uz izuzetak Dragutina Lesara, blogove kao kategoriju na svojim stranicama ima i HSLS, no posljednja ažuriranja su se dogodila prije više od dva mjeseca pa je teško govoriti o tome da oni uopće postoje, a HSS je iz nekog razloga na svoju stranicu stavio brojač koji vjerojatno broji dane i sate do njihovog silaska s vlasti. Veliki dio aktivnosti se događa na društvenim mrežama. Hrvatski Facebook danas broji više od milijun i dvije stotine tisuća korisnika, a Kukuriku koalicija koja je uvjerljivo najaktivnija, na njemu ima oko 18.000 fanova koji rastu u ritmu od otprilike tisuću dnevno, dok na YouTubeu uz devedesetak videa imaju oko 30.000 pregledavanja. Čini se kako je internet u ovoj izbornoj kampanji ostao po strani i petnaest dana prije izbora nema naznake da će se to promijeniti. Ako govorimo o većim strankama i grupacijama, dvosmjerne komunikacije između političara i građana nema uz izuzetak Kukuriku koalicije. Teško je onda ne zaključiti kako je većina političara na internetu zato što nepisano pravilo kaže da ga moraju imati, a i među ovim najuspješnijima uočljivo je da se kampanja zanatski uspješno odrađuje, no nažalost nema kreativnih iskoraka koji su obilježavali kampanje u proteklih nekoliko godina.