Bez prava žalbe

Na žalost, heroji Vukovara očito nam nisu uzor i inspiracija!

Petak 18.Studeni 2011.

I danas bi se s puno gorčine kao i prije 20 godina mogla ispisati “vukovarska optužnica” Siniše Glavaševića

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Samo 90 minuta bilo je dovoljno da nogometaši koji su izborili samo još jedno europsko natjecanje budu simbolično ali neprimjereno prozvani hrvatskim herojima. I nikoga u toj domoljubno egzaltiranoj atmosferi nije zasmetalo što pretjerani hvalospjevi nogometašima gotovo koincidiraju s povijesnim događajem koji se odvijao u uredu Predsjednika Republike dr. Ive Josipovića. Dvadeset godina trebalo je proći da bi simbolima vukovarske obrane i službeno bila odana počast simboličnim uručivanjem priznanja za hrabrost. Dvadeset godina trebalo je proći da bi dr. Vesna Bosanac u ime Opće bolnice Vukovar primila Povelju Republike Hrvatske za osvjedočenu hrabrost, domoljublje i iznimnu skrb o svim stradalnicima i ranjenicima tijekom obrane Vukovara, pri čemu je 18 djelatnika bolnice poginulo ili mučki ubijeno. Dvadeset godina trebalo je proći da bi za posvjedočenu hrabrost i junaštvo posmrtno bio odlikovan i radijski izvjestitelj Siniša Glavašević. Tek su sada odlikovani i tadašnji vladin povjerenik za Vukovar Marin Vidić Bili, ratni zapovjednik logistike Lavoslav Bosanac i ondašnji načelnik vukovarske policije Stipo Pole. Nevjerojatno je da se tek sada ispravlja ta povijesna nepravda prema Vukovaru, kako je to primijetio i Branko Borković “Mladi Jastreb” obraćajući se sa “neizrecivim hvala” predsjedniku dr. Ivi Josipoviću. To je onaj isti Josipović od kojeg je doslovno još jučer prijetilo da će nam zacrveniti Hrvatsku. Dok su mediji bili ispunjeni izjavama “heroja” na nogometnom terenu, predsjednik Ivo Josipović u jednom od svojih najdomoljubnijih istupa, nadahnuto je govorio o herojima Vukovara i njihovoj viziji Hrvatske. Međutim, tom je prigodom izražavajući zahvalu kurtoazno izgovorio, na žalost, i jednu neistinu. Okupljenim vukovarskim junacima rekao je: “Hvala vam jer ste uzor Hrvatskoj u ljudskom, domoljubnom i svakom drugom smislu”. Još je dodao i kako, budu li nam vukovarski heroji uzor i inspiracija “budite uvjereni kako nema bojazni za uspješnu Hrvatsku”. Da nam uistinu jesu uzor onda dr. Josipović ne bi niti bio u prigodi da tek sada dodjeljuje priznanja, jer bi to bilo učinjeno davno, davno prije. Poštovali bi njihovu požrtvovnost i hrabrost pa bi davno prije digli svoj glas protiv nepravde koja se Vukovarcima kontinuirane no činila još od borbi za Vukovar. Onda ne bismo i danas govorili o nekažnjenim zločinima u Vukovaru, niti bi se vukovarske heroje svako malo uznemiravalo kojekakvim optužnicama pa ih ne bi trebalo “spašavati” cirkusantskim zakonima kojima se tobože izražava skrb o njima, a zapravo se još jednom bestidno iskorištava njihova muka. Stoga bi se i danas s odgovarajućim izmjenama mogla ispisati nova “Vukovarska optužnica”*, puna gorčine kao i ona koju je prije dvadeset godina čitao sada odlikovani Siniša Glavašević, a kao dopis u Zagreb slao ondašnji povjerenik vlade za Vukovar Marin Vidić Bili. I ta je optužnica bila djelomično razlog što dosad u državnom vrhu nije bilo hrabrosti da se oda počast Vukovarcima, te da im se i službeno oda priznanje kao herojima. Kao svojevrsno upozorenje prije svakih izbora za Sabor, takovu bi optužnicu trebalo čitati svim budućim hrvatskim vlastodršcima kako i njih ne bi dostigle riječi Vukovaraca: “Hrvatski narod nije vas za ovo ovlastio i zato vas optužujem za IZDAJU. Optužujem vas, gospodo, zato jer ste stajali ispred svetinje hrvatskog naroda, ispred hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dopustiti. Okaljali ste našu zastavu i zato vas optužujem”. “Vukovarsku optužnicu” trebalo bi čitati i kao dodatno obrazloženje uz svaku presudu koja će se izreći “U ime Republike Hrvatske” onima koji su u svoje ime na državnim funkcijama pljačkali hrvatske građane. “Vukovarsku optužnicu” trebali bi kao dio zakletve iščitavati i hrvatski novinari kako bi ih ona hrabrila u njihovim strahovima te ih stalno podsjećala kakva im je uloga u društvu i kako riječi mogu biti silno jake. Svatko nešto može naći u “Vukovarskoj optužnici”. Hrvatska je rijetko bogata zemlja upravo zbog toga što ima i vukovarske heroje, samo još kad bi nam oni bili istinski uzor i inspiracija bez obzira čime se bavili. Makar i nogometom.

Povezani članci