Hrana

Najbolje je točeno pivo, ali za pivski trbuh – nije krivo!

fotografija

Photos.com
Petak 04.Studeni 2011.

Energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka

Izdanje

Broj 8, 04.11.2011

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Ako ne naplaćuje gostu žitom, nego traži novac, vara li na težini ili toči loše piće, treba biti pozvana na odgovornost i bačena u vodu. U pivnici žena može biti točiteljica, ali u pivnicu ne smije doći kao gošća. Žena koja ide u gostionicu piti, ima biti spaljena”. Ne, nije posrijedi nikakva predizborna prohibicijska bravura, već zapis iz babilonskog Hamurabijeva zakonika. Pivo se tako našlo i u tom prvom pisanom zakoniku na svijetu – uklesanom klinopisom na stupu od crnog diurita (vrsta kamena vulkanskog porijekla), u kojem babilonski kralj Hamurabi (1729.- 1686. g. p.n.e.) kaže: “Pivo ne smije sadržavati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni”.

Zna se, naime, da je već tada pivo bilo jedna od svakodnevnih potreba kako bi se ugasila žeđ, a i zbog njegove energetske vrijednosti. Kopači kanala i muškarci zaposleni u polju dobivali su dnevno do pet litara piva, a žene dvije do tri litre. Stoga je nedvojbeno da je pivo jedno od najstarijih i najpopularnijih alkoholnih pića na svijetu (pivopijska središta u starom vijeku su bila u Armeniji, Mezopotamiji i Egiptu, a odatle su pivo kasnije preuzeli Grci i Rimljani). Motiv piva čest je i u književnosti, a sveza Hašeka, Švejka i krčme U Kalicha dade se proučavati i u vidu knjige i u vidu krigle.

Najpoznatiji zakon o pivu svakako je Deutsche Reinheitsgebot, zakon iz 1516., prvobitno izdan u Bavarskoj, a potom proširen i ostatkom njemačkih zemalja. Prema tom zakonu, koji je uklopljen i u današnje njemačke zakone, pivo se smije proizvoditi samo od vode, hmelja, slada (i kvasca), bez drugih dodataka. Oznaka “Gebraut nach dem Deutschen Reinheitsgebot” (Proizvedeno prema Njemačkom zakonu o čistoći piva) istaknuta je na tako proizvedenom pivu.

Dobro je ako je hladno
No, preskočimo li pola tisućljeća, među današnjim pivopijama još odjekuju polemike oko donedavnog zakona o 0,0 promila. Zanimljivo je da je taj zakon još na snazi i u jednoj Češkoj, zemlji u kojoj pivo “teče potocima” i koja prednjači u potrošnji piva po glavi stanovnika, no prednjači i u mjerama – da se ne vozi nakon pijenja piva. Stoga mnoge pivnice imaju i svoje vozače koji razvoze goste ili pak njihov automobil odvezu (s vlasnikom!) doma nakon jače konzumacije. A i mnoge brendovske tvornice piva zagovaraju odgovornu konzumaciju, čak i s prigodnim natječajima.

Inače, pivo je, potvrdit će vam to i stručnjaci, potpuno prirodan i biološki uravnotežen proizvod, pa se s pravom smatra “tekućom hranom”. Energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka. Razlika je samo u tome što zbog litre mlijeka u krvi nećete izgubiti vozačku dozvolu, šale se pivopijski kritičari “prohibicije”. No kakvo pivo pijemo mi u Hrvatskoj i zaostaju li hrvatska piva za svojim bjelosvjetskim uzorima? Upitate li to dr. sc. Božidara Šanteka, redovitog profesora i pročelnika katedre za pivo na Prehrambeno- biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te jednog od naših najpoznatijih stručnjaka za tehnologiju piva, dobit ćete diplomatski odgovor: – Mi imamo dobra piva koja kvalitetom ne zaostaju za europskim ili svjetskim pivima.

A pokušate li od njega izvući njegov “top 5” najboljih hrvatskih piva, dobit će pak košaricu. – Ne bi bilo korektno da ovdje bilo koga favoriziram, kategoričan je prof. Šantek, koji na pitanje što je onda po njemu dobro pivo, odgovara: – Dobro pivo je hladno pivo! Tako doznajemo i da je većina piva u Hrvatskoj tzv. lager pivo, što je sinonim za pivo dobiveno vrenjem sladovine s kvascem donjeg vrenja (čija temperatura vrenja iznosi 8-18 “celzijevaca”), i to ona “plzenska”, što je pak oznaka za tvrdoću vode (vrlo meka voda, čija je ukupna tvrdoća do 5 stupnja NJ i vrlo svijetli slad), a proizvodi se u šest velikih industrijskih pivovara (u Zagrebu, Karlovcu, Koprivnici, Daruvaru, Osijeku i Buzetu), te u nekoliko manjih, “ugostiteljskih” pivovara poput zagrebačke Pivovare Medvedgrad, vukovarske mini pivovare Nenada Blaževa i Pivovare Ličanke u Pazarištu kod Gospića, poznate po Velebitskom pivu.

– Hrvati godišnje popiju između 70 i 80
litara piva po glavi stanovnika, a na
hrvatskom tržištu godišnje se proda od
3,5 do 4 milijuna hektolitara piva. U
ovoj godini hrvatsko tržište piva je
zabilježilo porast od oko 8,5 % posto.
Za usporedbu, Česi i Irci popiju oko
135 litara, Englezi i Nijemci 100, a sve
više piva piju i Rusi

– otkriva nam prof. Šantek.

No, uza sve već dobro poznate nutritivne vrijednosti piva, valja znati i to da za “pivski trbuh” nije krivo pivo, već način života i prehrane – dodaje prof. Šantek, koji sa svojim studentima u njihovu laboratoriju i mini-pivovari u sklopu PBF-a za potrebe nastave proizvodi i njihovo “fakultetsko pivo”. A usput rečeno, profesorov trbuh je – kao u lakog atletičara!

Hrvatska, naime, nema sveučilišni studij pivarstva pa stručnjaci koji završe PBF i ovladaju tehnologijom proizvodnje slada i piva zapravo su najškolovaniji za uključenje u proizvodnju piva. Pivarstvo se izučava i na Veleučilištu u Karlovcu. Budući da je pivo dokazano zdrava namirnica, proizvedena isključivo od prirodnih sastojaka (vode, kvasca, slada i hmelja), koje obiluje vitaminom B6, ali i mineralima, vlaknima i antioksidantima – pa ukoliko se pije u umjerenim količinama – “Hrvati godišnje popiju između 70 i 80 litara piva po glavi stanovnika, a na hrvatskom tržištu godišnje se proda od 3,5 do 4 milijuna hektolitara piva. Za usporedbu, Česi i Irci popiju oko 135 litara 67 dr. sc. Božidar Šantek pivo je najzdravije alkoholno piće, navodi se u izvještaju udruženja ljubitelja piva ‘Beer Academy’ koje promiče kulturu uživanja u tom osvježavajućem (nisko)alkoholnom napitku. No sve te pozitivne osobine djeluju isključivo prilikom umjerenog konzumiranja, odnosno jedne do dvije pive dnevno.

Piće i za sportaše
No najbolje pivo je točeno pivo, reći će vam znalci, i pojasniti kako prigodom punjenja piva u boce uvijek ostaje mala količina zraka u samoj boci. Za razliku od punjenja u boce, prilikom točenja piva to je prvi kontakt piva sa zrakom. Upravo je u tome najveća razlika. Okus točenog piva ne može se usporediti s pivom iz boca, koliko god ono bilo dobro, točeno je uvijek bolje – poučili su nas. No je li to uistinu tako, i gdje su naša piva u odnosu na svjetska, upitali smo osnivača i predsjednika Društva prijatelja piva Nevena Pufnika: – Pod uvjetom da se radi o potpuno istom pivu, uvijek je najbolja bačva (točeno), pa staklo (boca), pa limenka, i onda dugo, dugo ništa, pa pet-ambalaža.

Naravno, uvjet za točeno pivo je da se održava higijena točionika i da ima kontinuiranu potrošnju - kaže Pufnik, koji smatra da sva naša industrijska piva generalno zadovoljavaju kvalitetu i ne zaostaju za svjetskim pivima, pa tu nema puno razlike. – A kad je riječ o tzv. manufakturnom pivu iz malih pivovara, gdje se pivo još radi na tradicionalan način, to vam je kao da usporedite hamburger s domaćom kuhinjom – slikovit je Pufnik. Zanimljiva je i priča o nastanku ovogodišnjeg pivskog hita u Hrvata, “radler” piva svih vrsta. Svojedobno su se na bickilističkim trkama u Njemačkoj natjecatelji osvježavali pivom. Jedne godine nije bilo dovoljno slada i piva pa su organizatori u pivo dodavali voćne sokove. Uostalom, na njemačkom jeziku radler i znači - biciklist. Pivo je, dakle, i piće sportaša, a ne samo navijača.