The Black Keys

Ne glumimo rock zvijezde, pa nas tako ni ne doživljavaju

Petak 03.Veljača 2012.

Razgovarali smo u Milanu s vođom trenutačno najtraženijeg (novog) rock benda koji se unatoč velikom uspjehu izbjegava prikloniti pravilima glazbene industrije

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Rock duo The Black Keys prošao je dug put od putovanja na koncerte s kombijem na naslovnici njihovog novog albuma “El Camino” i spavanja u njemu do luksuznih hotela kao što je milanski Park Hyatt, u kojem smo razgovarali s gitaristom, pjevačem i skladateljem Danom Auerbachom, a u kakvima danas odsjedaju na turnejama. Vjerojatno najtraženiji (novi) rock bend današnjice svoj je uspjeh gradio polagano i postupno i nakon sedam studijskih albuma doživjeli su ono što doživi rijetko koji novi rock bend izvan srednje struje. Njihov prethodni album “Brothers” koji je bio veliki iskorak prošao je brojku od milijun primjeraka, a i novi “El Camino” na kojem se nalazi hit “Lonely Boy” nastavio je taj uspjeh. Nisu to doduše još brojke iz sfere Lady Gage, ali sa zvijezdama poput nje redovno češu ramena na Grammyjima i drugim mainstream glazbenim nagradama koje im nisu baš po volji (s dodjele Grammyja za “Brothers”).

f: Je li fotografija vašeg starog “tour” kombija na naslovnici “El Camina” nostalgija za vremenima kada je sve bilo daleko mirnije?

Nešto je zbog nostalgije, nešto zbog toga što su kombiji vrlo američka stvar. Svaki je američki klinac imao neki takav kombi, njegovi roditelji ili njihovi prijatelji. Mi smo se kao klinci uvlačili u te kombije, dovodili djevojke, slušali glazbu i radili druge stvari. To je vrlo američka stvar. Ali, da, to je ujedno i nostalgija, podsjeća nas odakle smo krenuli. Iako smo uspješni, takve stvari ne zaboravljamo.

Više pročitajte u tiskanom izdanju.