G. Clooney: Martovske ide

Novi prilog u otkrivanju prljavog rublja politike

Petak 27.Siječanj 2012.

George Clooney definitivno postaje sve cijenjeniji redatelj upečatljivog rukopisa

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Nema sumnje da je američki film danas u najgoroj formi još od otkrića sedme umjetnosti. Pričamo naravno o kvaliteti produkcije, ne o kvantiteti, ili utršku na blagajnama. U situaciji u kojoj i teškaši iz 70-ih poput Scorsesea, i najveće nade iz 90-ih poput Finchera posežu za rimejkovima (“Pokojni”, “Muškarci koji mrze žene”), a underground junaci zadnjih desetljeća ili bježe u eksperiment (Jarmusch, Lynch), ili na TV (Todd Haynes), ili su se potpuno pogubili (Kevin Smith, Gus Van Sant), knjiga je spala na nekoliko slova. Uz Terrencea Malicka, braću Coen, Darrena Arronofskog i dva Andersona, Wesa i P.T.-ja, i možda Quentina Tarantina, teško da možemo naći još kojeg redatelja čiji je autorski rukopis prepoznatljiv, relevantan i da mu usto filmovi drže visok nivo kvalitete.

Novi u društvu

Na putu da se pridruži tome društvu je čovjek kojeg donedavno ni u ludilu ne bismo smatrali kandidatom za status cijenjenog autora. No doktor Ross iz bolničke sapunice “ER”, i dugogodišnji “najpoželjniji neženja na svijetu”, s već trećim solidnim političkim filmom u svom portfelju pokazuje da ga moramo shvatiti ozbiljno. Nakon što se u “Ispovjestima opasnog uma” bavio TV voditeljem iz 70-ih koji je radio za CIA-u, a u “Laku noć i sretno” radijskim voditeljem iz 50-ih koji se svađao sa senatorom McCarthyem, George Clooney u “Martovskim idama” obrađuje trenutno vrlo aktualnu temu u SAD-u, predsjedničke predizbore. On sam u filmu glumi Mikea Morrisa, guvernera koji se bori za mjesto demokratskog kandidata za šefa SAD-a. No, pravi fokus nije na njemu, nego na jednom od voditelja njegove kampanje, 30-godišnjem medijskom genijalcu Stephenu Meyersu, kojeg glumi trenutno najbolji američki glumac mlađe generacije Ryan Gosling. U filmu pratimo njegovu promjenu od idealističnog naivnog mladića koji se bavi politikom radi vjere u bolje sutra, u okrutnog manipulatora i karijerista. (Martovske ide inače su datum u starorimskom kalendaru na koji je skupina Cezarovih pristaša predvođenih Brutom izvela uspješni atentat na moćnog vladara, što je slično onome što će Meyers napraviti svome poslodavcu.)

Prljava igra

Prava vrijednost Clooneyevog filma, osim očekivano sjajne glume svih aktera, je odlično dočarana atmosfera predizborne kampanje, i za američku publiku “raskrinkavanje” onoga što smo mi Hrvati već odavno naučili – politika je prljava igra u kojoj poštenje, moral ili ideološki stavovi ne znače puno. S druge strane seksualni skandal koji tvori ključni zaplet filma doima se prilično nategnutim. No, što je tu je. “Martovske ide” nisu ni veliko, ni odlično djelo. Ali su ozbiljan, solidno napravljen film za zrelu publiku, što je u današnjoj ponudi multipleksa prava rijetkost.