Analiza

Od 130 “popularnih” Bajićevih nagodbi o kaznama, javnost zna tek za trećinu

Petak 03.Veljača 2012.

Kad je prije 10 godina nagodba ušla u naš kaznenopravni sustav tužitelji su “prestrašeni” zaključkom kako njihova primjena ne smije ublažiti ionako blagu kaznenu politiku. Pristup se promijenio

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Nagodbe o kazni u našem pravnom sustavu postoje od 2002. godine, ali svoju su afirmaciju doživjele tek u proteklih godinu i pol. I podaci koje smo dobili iz DORH-a govore o porastu njihove “popularnosti”. Značaj im raste kako se otvaraju razvikane afere sa zvučnim imenima. S odvjetnicima Veljkom Miljevićem, Jadrankom Sloković, Antom Madunićem i Ivom Farčićem kroz aktualne slučajeve, osobito pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda radi postizanja povoljnije presude za Branimira Glavaša i afere svih afera Fimi mediji, analiziramo smisao i kriterije sporazuma koje USKOK, a odnedavno i DORH mogu sklapati s okrivljenicima. Zašto tužitelji nekima nude nagodbu, a kod drugih inzistiraju na suđenju? Hoće li doći do nagodbi s ključnim akterima afere u Fimi mediji, Mladenom Barišićem, Nevenkom Jurak...? Razlikuje li se sadržaj hrvatskih nagodbi, od onih koje se sklapaju u Haagu? Hoće li osuđeni na temelju nagodbi morati svjedočiti u skladu s priznanjem kaznenog djela, ili...? Zašto je jedino Dragi Tadiću ponuđena zatvorska kazna, a svima ostalima iz skupine uvjetne osude? Ugrožava li institut sporazuma o priznanju krivnje i sankciji pravdu? Tko i kako nadzire kaznenu politiku koju državni odvjetnici provode kroz nagodbe? Na sva ta pitanja pokušali smo naći odgovor od odvjetnika i DORH-a.

Više pročitajte u tiskanom izdanju.