Skoči na glavni sadržaj

Pitanja nakon glavna pitanja

A. Oz: Rimovanje života i smrti

Izdanje:

Amos Oz opet priča stilom koji je istovremeno pitak i začudan, uz osobne i povijesne kronike likova

Izraelski pisac Amos Oz i u romanu “Rimovanje života i smrti” iskazuje odlike koje su ga kvalificirale među stalne sudionike književne Lige prvaka. Roman je u prijevodu s hebrejskog Laile Šprajc objavila zaprešićka Fraktura nakon što je prethodni ovogodišnji roman kod Ozovog hrvatskog izdavača, “Iznenada u dubini šume”, imao veliki odjek. Oz je očito autor koji si dobro promišlja odgovor na temeljno pitanje svih poslenika pisane riječi - čime iznenaditi čitatelja. Odgovor su mu - pitanja. Jer roman počinje: ”A ovo su, uglavnom, pitanja: zašto pišeš. Zašto pišeš upravo na ovaj način. Želiš li utjecati na svoje čitatelje i ako da - kako...”. Nakon cijele serije pitanja (o slavi, utjecaju na obitelj, drugim piscima, zaradi, mašti ili života, likovima, odnosu sa suprugama...) kreće lančani pripovjedački niz u trećem licu i futuru. Glavni je lik pisac koji sjeda u telavivski kafić pola sata prije nastupa u Mjesnom centru Šunija Šur (ime po Izraelcu koji je poginuo 1937. nakon sukoba u kamenolomu s Arapima). Stasitu konobaricu zamišlja s rezervnim vratarom, no i da ju on vara s Miss mora. Smišlja im i imena. Na književnoj večeri sudjeluju i pisac početnik, djevojka koja čita ulomke njegova romana, voditelj, ljudi iz publike. Priča se raslojava i oko poduzetnika pridošlice iz Rusije koji umire od raka. Bitan je i lik nekad slavnog, a sada minornog pjesnika Cfanije Beit-Halahmija, autora zaboravljena “Rimovanja života i smrti”, koji umire s 97 godina - u snu, od srčanog udara. Pisac vijest o smrti čita u četiri ujutro i zaključuje “i sutra će biti vruće i vlažno. No sutra je, ustvari, danas”. Autorov stil, pitak, začudan i kompleksan istovremeno, u zgusnutom vremenu priča i osobne i povijesne kronike likova. A toga, znamo, u regijama bremenitim poviješću nikada ne manjka.