Europa

Poljska je najuspješnije svladala tranzicijske muke

fotografija

AFP / Pixsell
Petak 20.Siječanj 2012.

Do izbijanja novčarske krize sve su se nove članice EU brzo razvijale. 
Sada ponovno rastu, ali ne otvaraju nova radna mjesta

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Visoka nezaposlenost glavna je posljedica koju je novčarska kriza ostavila novim državama članicama Europske Unije proizišlima iz “realnoga socijalizma”. Kao što je u proteklim trima desetljećima zamalo čitav razvijeni svijet bio nasjeo neoliberalnome nauku, koji se proširio s probojem thatcherizma odnosno reaganomike, tako su se i buduće nove članice odlučile gospodarski razvijati rezanjem poreza i društvenih troškova. U razdoblju konjunkture BDP im je brzo rastao, dodatno potpomognut bespovratnom pomoći iz izdašnih europskih fondova, i državni su se proračuni punili. No, kada je anglosaski balon fiktivnoga novca puknuo i kriza se raširila svijetom, nije bilo društvene zaštitne mreže koja bi ublažila pad. Stoga i sada, kada gospodarstvo ponovno raste, u onim novim članicama EU koje se još drže neoliberalnoga modela nezaposlenost ostaje visoka. Jer trošak radne snage prvi je kojega se u takvu sustavu poslodavci odriču.

Bugarska

Raspadom Varšavskoga pakta izgubila je tržište za svoje industrijske i poljoprivredne proizvode, a neuspjele preobrazbene mjere dovele su je 1997. do gospodarske propasti. No, zahvaljujući ponajprije pretpristupnim fondovima EU, 2001. godine započeo je brz gospodarski rast, koji se nastavio sve do najnovije svjetske novčarske krize, tijekom koje se godišnji rast od 6,2 posto BDP-a u 2008. u samo godinu dana strmoglavio u 5,5 postotni pad. Najveći pad proizvodnje, od 10 posto, zabilježila je industrija. Istovremeno je stopa nezaposlenosti porasla sa 5,6 posto u 2008. na 12,2 posto lani. No, već od 2010., kada je bugarski BDP dosezao samo 44 posto prosjeka Europske Unije, gospodarstvo ponovno raste, a lani se rast ubrzao na 2,2 posto. Da Bugarsku nije kočila korupcija, zbog koje su joj povremeno bili zamrzavani novci iz fondova EU i zbog koje je još pod pojačanim nadzorom Europske komisije, još bi se brže razvijala. No, i ovako je lani imala vrlo nizak državni dug od samo 17,5 posto BDP-a.

Češka

I prije Drugoga svjetskoga rata bila je jedna od industrijski najrazvijenijih europskih zemalja, a takav je položaj zadržala i u Varšavskome paktu, nakon čijega je raspada vrlo brzo provela privatizaciju zamalo čitavoga gospodarstva. Češki je BDP u trima godinama pred novčarsku krizu rastao godišnjom stopom od oko 6 posto. U 2009. godini BDP je pao za 4,7, posto, ali se već u 2010 oporavio, rastući stopom od 2,7 posto, najviše zahvaljujući izvozu u ponovno ojačalu Njemačku. Nezaposlenost, koja je 2010. dosegnula najvišu točku od 7,3 posto, lani je pala na 6,8 posto. Državni je dug lani zahvatio 39,9, a ove se godine očekuje nastavak njegova rasta na 41,9 posto BDP-a.

Estonija

Bivša članica Sovjetskoga Saveza, zemlja je koja se nakon raspada Varšavskoga pakta najbrže razvijala. Tu zemlju sa samo 1,2 milijuna stanovnika pod svoje su, naime, uzele Finska i Švedska i od nje učinile visokotehnološki park u kojemu su sve usluge građanima dostupne putem interneta. Time je trošak državne uprave znatno smanjen. Unatoč neoliberalnome povlačenju države iz gospodarstva i “plošnome porezu”, država je u Estoniji ipak veliki ulagač u tehnološke inovacije. No, kao i sve neoliberalne države, tako je i Estonija jako osjetila udar novčarske krize, pa je u 2009. njezin BDP potonuo za čak 14,3 posto. No, već je u 2010. BDP ponovno porastao za 2,3, a lani za čak 8 posto. Državni je dug i na vrhuncu krize bio daleko najniži u EU, samo 7,2 posto, da bi u 2010. pao na 6,7 a lani na 5,8 posto. Ove pozitivne podatke kvari. međutim, visoka nezaposlenost, koja je sa samo 5,5 posto u 2008. narasla na 13,8 posto u 2009. i čak 16,9 posto u 2010. godini, Lani se nezaposlenost ponovno počela smanjivati i pala je na 12,5 posto.

Latvija

Još jedna bivša sovjetska članica, u proteklome je desetljeću, do prelijevanja novčarske krize iz Amerike u Europu, bilježila visoke stope gospodarskoga rasta. No, taj se rast, kao i u Hrvatskoj, najvećim dijelom temeljio na domaćoj potrošnji, poticanoj rastom dugova građana, napuhavanjem cijena nekretnina... Proizvodnja se, pak, ograničila na robu niske vrijednosti i na sirovine. Stoga je latvijski BDP u 2009. godini, kada se novčarski balon ispuhao, pao za čak 17,7 posto. Drastične mjere štednje, koje su uključile smanjivanje plaća i mirovina za gotovo četvrtinu, a koje je Latvija uvela da se izvuče iz krize, povećale su u 2009. nezaposlenost na čak 17,1 posto, sa 7,5 posto godinu dana ranije. U 2010. stopa nezaposlenosti još je porasla - na 18,7, da bi se lani tek ponešto smanjila, na 16,1 posto. Znatno je porastao i državni dug, sa samo 19,8 posto BDP-a u 2008. na 44,8 posto lani. Kao i hrvatski, latvijski je dug još znatno ispod maastrichtskim kriterijima najviše dopuštenih 60 posto BDP-a, ali zabrinjava trend njegova rasta. No, za razliku od hrvatskoga, latvijski je BDP već lani znatno porastao, za 4,5 posto i Latvija sada više izvozi no što uvozi.

Litva

Po ulasku u EU dobila je naziv “baltički tigar” jer je njezino gospodarstvo do novčarske krize raslo stopama od 7,4 posto u 2004. do čak 8 posto u 2007, a i u 2008. rast je iznosio 7 posto. U 2009. BDP je odjednom potonuo za čak 14,8, da bi se već iduće godine ponovno pojavio rast od 1,4, a lani čak 6,1 posto. No, stopa nezaposlenosti, koja je u 2008, iznosila samo 5,8 posto, u 2009. skočila je na 13,7 a u 2010. na čak 17,8, da bi se lani nešto smanjila, na 15,1 posto. Dakle, obnavlja se rast, ali bez ili s vrlo malo novih radnih mjesta, što govori da neoliberalni pristup u Litvi i dalje dominira. Naime, ne samo da Litva ima neoliberalni plošni porez, nego je njegova stopa u 2009. smanjena sa 24 na 21 posto. Litavski je dug nešto niži od latvijskoga, ali također raste: sa 15,5 posto BDP-a u 2009. na 38 posto u 2010. Lani je malo smanjen, na 37,7 posto. U razdoblju gospodarskoga buma Litva je razvila suvremenu željezničku mrežu, izgradila autoceste i osuvremenila zračne luke te uvela jedan od najbržih interneta na svijetu. U Litvi danas niz velikih svjetskih tvrtki proizvodi napredne tehnologije.

Mađarska

Nakon pada Varšavskoga pakta posve je liberalizirala tržište i privukla je jedino od Poljske manje stranih ulaganja. No, gospodarski se bum, zahvaljujući posve nekompetentnoj vladi Ferenca Gyurcsányja, pretvorio u sunovrat, dodatno ubrzan globalnom novčarskom krizom. Birači su se stoga na posljednjim izborima listom okrenuli Fideszu prvoga postsocijalističkoga premijera Viktora Orbána. On se u međuvremenu, međutim, preobratio u populističkoga nacionalista, dotukao već načeto gospodarstvo te Mađarsku vodi ka novoj jednostranačkoj diktaturi. Zbog toga joj prijeti izolacija unutar EU, koja će se prvo iskazati kroz prekid dotoka novca iz fondova.

Poljska

Bila je jedna od lošijih kandidatskih zemalja glede uspješnosti u korištenju pretpristupnih fondova, a u prvim godinama članstva bila je među najlošijima po kriterijima konvergencije. No, uz svestrano njemačko zalaganje Poljska je ubrzo postala najuspješnijom novom državom članicom i iz europskih je fondova do sada privukla osamdesetak bespovratnih milijarda eura. Iako njezin gospodarski rast nije bio toliko dojmljiv kao onaj baltičkih zemalja, u 2008., posljednjoj predkriznoj godini, BDP je rastao stopom od 5,1 posto. Poljska je, k tome, jedina članica EU koju posljednja novčarska kriza nije gurnula u recesiju: dok su druge završavale u debelim minuisma, poljski je BDP 2009. godine rastao 1,6, u 2010. 3,9, a lani 4 posto. Dok je Poljsku do ulaska u EU mučila visoka nezaposlenost, koja se kretala oko 14 posto, 2008. je bilo nezaposleno 7,1. posto, 2009. 8,2 , godinu poslije 9,6, a lani 9,3 posto poljskih radnika. Na nogama ju je održala veličina unutarnjega tržišta i raznovrsnost proizvodnje, a oboje je privuklo velika strana ulaganja. No, državni dug iz godine u godinu raste i lani se, sa 56,7 posto, približio maastrichtskoj granici.

Rumunjska

Poput Bugarske, na zlu je glasu zbog visoke razine korupcije, zbog čega su dvije zemlje zaostale za desetorkom iz petoga vala proširenja i ušle su u EU tek prije pet godina. Zato je i Rumunjska, poput Bugarske, i dalje pod pojačanim nadzorom EK. Unatoč tome, Rumunjska je kroz proteklo desetljeće, sve do prelijevanja novčarske krize u Europu, bilježila vrlo visoke stope gospodarskoga rasta, temeljenoga na velikim stranim ulaganjima i na izvozu industrijskih proizvoda - automobila, strojeva, električne i elektronske opreme, kemikalija, lijekova, vojne opreme i poljoprivrednih proizvoda - te nisku nezaposlenost. Čak 36 posto rumunjskih radnika zaposleno je u industriji, što je jedan od najviših postotaka u EU. Kako bi privukla još više stranih ulagača, i Rumunjska je sredinom protekloga desetljeća uvela plošni porez, od samo 16 posto, pa je postala zemlja s najnižim poreznim opterećenjem u EU. U krizi se rumunjski BDP, koji je još 2008. rastao stopom od 7,3 posto, osjetno smanjio: za 6,6 posto u 2009., te za još 1,9 posto u 2010., da bi lani ponovno porastao, za 1,7 posto. Stopa nezaposlenosti ostala je, međutim, relativno niska: s 5,8 posto u 2008. povećala se na 8,2 posto lani. Nizak je i državni dug - lani 34 posto - iako je u kriznim godinama zabilježio znatan rast, sa 13,4 posto koliko je iznosio u 2008.

Slovačka

Pred ulazak u EU koketirala je s populizmom. No, nakon što su joj pristupni pregovori zbog toga bili zaustavljeni, brzo je došla k sebi i danas je jedna od novih država članica EU koje su dosegnule najviši stupanj gospodarskoga razvoja te je, uz Sloveniju i Estoniju, jedina koja je već uvela zajedničku valutu euro. Neoliberalna politika bivšega premijera Mikuláša Dzurinde, s niskim porezima i plaćama, privukla je u doba konjunkture velika strana ulaganja i Slovačka danas proizvodi najviše automobila na svijetu po stanovniku. Slovačka također izvozi elektronsku opremu visokih tehnologija. Visoke stope gospodarskoga rasta prije krize - 5,9 posto u 2008. - zamijenio je u 2009. pad BDP-a za 4,9 posto, ali je već 2010. nastupio znatan oporavak, s rastom od čak 4,2 posto, koji se lani ponešto usporio, na 2,9 posto. Slovaci, kao i ostale neoliberalizmu sklone zemlje, krizu, međutim, plaćaju velikom porastom nezaposlenosti - sa 9,5 posto u 2008. na 14,4 u 2010., da bi se stopa lani tek malo smanjila, na 13,2 posto. Narastao je i državni dug s 27,8 posto u 2008. na lanjskih 44,5 posto.

Slovenija

Poput Francuske, dugo je bila dokaz da se zemlja može gospodarski razvijati i ako su veliki dijelovi gospodarstva u državnim, a ne privatnim rukama, te uz visoke plaće i poreze. No, zbog svega su toga izravna strana ulaganja u Sloveniju najniža u EU. Slovenija je bila sjajna zvijezda petoga vala proširenja, s BDP-om po stanovniku višim nego u nekih starih članica. Da se na tome položaju učvrsti, pomoglo joj je vrlo uspješno korištenje pretpristupnih i kasnije europskih fondova. Gospodarski je krenula nizbrdo tek nakon što je Janez Janša, došavši na vlast, proveo tajkunsku privatizaciju i povećao korupciju. Novčarska je kriza tako dovela do velikoga sažimanja slovenskoga BDP-a, od 8 posto u 2009. - u 2008. je još rastao stopom od 3,6 posto - da bi se u 2010.ponovno pojavio mali rast, od 1,4, koji se lani smanjio na 1,1 posto. Nezaposlenost je porasla sa samo 4,4 posto u 2008. na 8,2 posto lani, a državni se dug istovremeno povećao sa 21,9 na 45,5 posto.