Politika

PR agencije objavile rat Milanoviću

Četvrtak 26.Srpanj 2012.

Vodeći ljudi naših najvećih komunikacijskih agencija obrazlažu zašto zabranu rada s državom smatraju neprihvatljivom, diskriminirajućom i protueuropskom

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Pišu: 

Dijana Kobas Dešković
Mario Aunedi Medek
Damir Jugo

Upravni odbor Hrvatske udruge komunikacijskih agencija

Posljednjih smo dana svjedoci kako se cjelokupnoj struci odnosa s javnošću želi prilijepiti etiketa “cmizdravaca“ zbog snažnog i oštrog protivljenja Vladinoj odluci o zabrani suradnje državnih institucija i tvrtki s agencijama za odnose s javnošću. Iako se za glavni razlog ovoj reakciji želi nametnuti financijski gubitak industrije, stvarni razlozi zašto se struka buni posve su drugačiji. Glavni je argument pritom činjenica da je navedena odluka prije svega potpuno diskriminirajuća. Iako često razjedinjeni, stručnjaci za odnose s javnošću ovog su puta jedinstveni u stavu kako je Vlada prilikom donošenja ove odluke zaboravila jednu važnu stvar – objasniti zašto ju je zapravo donijela. Argument racionalizacije i smanjivanja troškova državne uprave i javnih tvrtki postaje prilično nevjerodostojan samo letimičnim pogledom na postotak prometa koji su agencije ostvarivale radeći s državom, a koji se protekle četiri godina kretao od 4% - 6% Drugi argument koji se neslužbeno spominjao, kontrola ministara, također je, osim teškim populizmom, neobjašnjiv budući da je zaista teško obrazložiti stav jednog premijera koji ne želi da potezi, odluke i djelovanje njegovih ministara budu pažljivo i konstruktivno objašnjeni javnosti i biračima. Ključan problem za vlasnike i direktore hrvatskih agencija nisu financijske posljedice ove odluke, već ružna poruka za više od 1000 ljudi koji pošteno rade svoj posao i više od 1000 studenata koji entuzijastično uče da bi sutra postali ravnopravni članovi struke. S druge strane, zabraniti agencijama, njihovim vlasnicima i ljudima koji ih vode, a koji su poslodavci, koji plaćaju poreze, doprinose i sva ostala davanja državi, da uopće ponude svoje usluge državi zaista je krajnje opasan presedan te pljuska bilo kakvom razvoju poduzetništva u Hrvatskoj. Svi se pitamo čime je struka odnosa s javnošću zavrijedila ovu pljusku jer, da je Vlada zaista željela uštedjeti, zar se ne bi na istom udaru našle sve intelektualne usluge, uključujući odvjetnike i pravnike, poslovne konzultante ili informatičke stručnjake? Također, svjetska i europska praksa potpuno je suprotna vladinoj odluci. Na međunarodnoj se razini, ali i u Hrvatskoj, posljednjeg desetljeća svake godine pojavljuje sve veći broj međunarodnih natječaja za komunikacijske projekte u javnom sektoru koje financiraju iz pretpristupnih ili strukturnih fondova EU, UN, Svjetska banka ili EBRD. Zar će Vlada i ovim svjetskim institucijama zabraniti da financiraju komunikacijske kampanje kojima su nerijetko krajnji korisnici državne institucije?

Netransparentni odnosi

Stoga su stručnjaci za odnose s javnošću, okupljeni u strukovnim udrugama (HUOJ i HUKA), jedinstveni i odlučni u svojoj namjeri da zaustave diskriminaciju i stigmatizaciju cijele jedne profesije, kao i s time povezanog daljnjeg širenja antipoduzetničke klime. Najveći dio poslova agencija za odnose s javnošću ostvaruje se u suradnji s tvrtkama u stranom vlasništvu u kojima postoji razumijevanje o značaju kvalitetne komunikacijske podrške. Upravo zbog toga, za struku nema opasnosti da će zbog ovakve odluke Vlade ostati bez najvažnijeg dijela tržišta. No, kakva je poruka poslana hrvatskim poduzetnicima, malim i srednjim tvrtkama koji se još uče zakonitostima kompetitivnih ekonomija? Dobili su poruku da nije potrebno koristiti struku, nego se osloniti na vlastite resurse koliko god oni možda bili nedostatni utakmicu na proširenom tržištu EU. Pomnijom analizom, uviđa se da je potez štetan jer Vlada i javna tijela ostaju bez dijela znanja i kompetencija koncentriranih u agencijama koje najbrže usvajaju svjetske prakse, uvode inovacije i nove tehnologije. Kolege koji rade u državnoj upravi ili tvrtkama nisu u mogućnosti sami usvajati takva znanja onom brzinom koja je danas potrebna jer se bave nizom administrativnih procedura te upravljaju procesima unutar sustava u kojima su zaposleni. Stručnjaci iz agencija su im potrebni kako bi, kroz sinergiju s internim timovima, svojim specifičnim znanjima i iskustvima doprinijeli kvaliteti provedbe projekata. Takav oblik suradnje vanjskih savjetnika s internim timovima uobičajena je praksa diljem svijeta, o čemu najbolje govore brojne podrške pristigle proteklih dana od međunarodnih i regionalnih udruga kao i pojedinačnih agencija. Nadalje, u proteklih osam godina struci je rad s Vladom i državom bio prilično ograničen zbog, kasnije objelodanjenih, poslova koje su sklapali Maček i Sanader, a koji su kulminirali u aferi Fimi medija koja nikada nije ni bila agencija za odnose s javnošću. Upravo stoga, bilo kakvo obrazloženje kojim se ova odluka povezuje s mogućim izbjegavanjem nove afere “Fimi medija“ nije utemeljeno jer bi se po toj logici trebao zabraniti rad s agencijama za marketing, zakup medijskog prostora i organizaciju događanja što odgovara djelatnostima s kojima se bavila Fimi medija. Međutim, u odluci se ne spominju tvrtke takvih djelatnosti. Struka je stoga jedinstvena u stavu da se konačno želi odmaknuti od bilo kakvog povezivanja s Fimi medijom i percepcije o ostalim netransparentnim praksama koje su naslijeđene. Među takve prakse svrstavaju se i netransparentni odnosi koji osobi koja je zaposlena u privatnoj tvrtci omogućavaju nesmetani pristup povjerljivim državnim informacijama, a bez ikakve mogućnosti državne kontrole korištenja povjerljivih informacija jer rad te osobe nije ugovorno reguliran. Hrvatski PR stručnjaci s odobravanjem su dočekali Milanovićevo inzistiranje na podizanju demokratskih standarda u odlučivanju i komuniciranju s građanima te transparentnijem vođenju države, odnosno transparentnijem trošenju javnog novca.

Neimenovani izvori

Nažalost, prošlotjedna Vladina odluka o zabrani angažiranja vanjskih komunikacijskih savjetnika nastavak je loše prakse donošenja odluka bez dijaloga sa zainteresiranim javnostima. Uz to, praksa komuniciranja s javnošću gdje se najvažnije informacije plasiraju od strane neimenovanih bliskih izvora nije u skladu sa samonametnutim visoko postavljenim demokratskim standardima. Takva vrsta komunikacije je netransparentna jer se o važnim pitanjima javnih politika rasprava svodi na dijalog imenovanih predstavnika zainteresirane javnosti i neimenovanih izvora bliskih Vladi. Samo tjedan dana prije donošenja sporne Vladine odluke, HUOJ je osnovao radnu skupinu za javna nadmetanja, s ciljem izrade smjernica za javne natječaje koje bi trebale pomoći u preciznom određivanju kriterija odabira te transparentnijem procesu javne nabave. U sklopu konstruktivnog dijaloga s Vladom, željeli bismo unaprijediti proces javnih natječaja u korist stvaranja jasnih i demokratskih smjernica za korištenje usluga odnosa s javnošću od strane javnih subjekata.

Daria Mateljak, direktorica Hauska & Partner

Ova odluka Vlade predstavlja opasan presedan lošeg ponašanja države prema poslovnom sektoru jer se njome samo jednom segmentu pružatelja intelektualnih usluga poručuje da je nepoželjan i sumnjiv, a pritom se dopušta da iz tog istog sektora još uvijek Vlada uživa, bez javnog natječaja, usluge jedne agencije. Odluka je donesena bez analize troškova i bez usporedbe s troškovima drugih intelektualnih usluga kako bi dokazala svoje argumente. Ovako ostaje dojam da je odluka donesena arbitrarno, emotivno i bez jasnih kriterija. Ako je motiv štednja proračunskih sredstava, onda bi Vlada trebala znati da se mjere štednje provode isključivo strogim planiranjem i kontrolom, jasnim uređenjem tržišta te transparentnim javnim natječajima i ugovorima, a ne zabranom suradnje s dijelom poslovnog sektora. Uštede se moraju predstaviti i u kontekstu projekcije očekivanih rezultata - posljedica za Vladine projekte, tj. hoće li oni biti jednako uspješni ako se ukinu te usluge.

Manuela šola, vlasnica PR agencije Abrakadabra

Razumijem nastojanje Vlade RH da maksimalno iskoristi interne resurse i ne troši novac poreznih obveznika ako to nije potrebno, ali sam uvjerena to nije motivacija donesene odluke pa je samim time ne mogu niti podržati. Naravno, u svim komunikacijskim situacijama i poslovima, kada interni kapaciteti i stručnost nisu dostatni, valja raspisati javni natječaj i to je područje na kojemu Vlada treba raditi. Cijela industrija i agencije odnosa s javnošću, koje su članice HUKE, imaju veliku motivaciju za uređivanjem ovog područja i za transparentnim javnim natječajima i apsolutno smo otvoreni za rad i suradnju na tom području. Kao poduzetnika me ovakva situacija izuzetno zabrinjava – društvo u kojem premijer svim institucijama ili kompanijama gdje Vlada ima većinski ili pretežiti udio zabrani rad s jednom industrijom, bez obzira kako velika ili mala bila, je društvo koje ne potiče razvoj poduzetništva. A meni kao poduzetniku to je neprihvatljivo.

Krešimir Macan, direktor PR agencije Manjgura

Preživjeli smo i Mačeka i Sanadera jer smo godinama uspješno radili s privatnim sektorom, preživjet ćemo i Bardić i Milanovića. Ali ovdje nije stvar u novcu, jer ga niti nema. Vlada je cijelu jednu struku pokušala zabraniti i diskreditirati zbog kritika koje je struka izrekla. Takvo što ne rade ozbiljne vlade koje znaju što rade.

Marina čulić Fischer, Izvršna partnerica, Pleon Partner

Preko mreže Ketchum Pleon jedne od vodećih globalnih agencija za odnose s javnošću, pitali smo kolege u preko sto zemalja svijeta jesu li se igdje susreli s praksom kakvu je upravo uvela hrvatska Vlada. Iz 59 zemalja, od SAD-a do Kine, u tri dana dobili smo ekspliciran negativni odgovor, a ni jedna zemlja nije javila da takvu praksu poznaje. Mislim da se ovdje ne radi o tome da će PR agencije biti gladne kruha, nego se radi o nedemokratskom utjecanju na slobodu tržišta i pogrešnim porukama o našoj struci. Struku treba urediti, a ne je zabraniti. Država ima pravo odreći se nečijih intelektualnih usluga na temelju rezanja javnog proračuna ako smatra da joj te usluge nisu potrebne, ali ovo izgleda kao osobni obračun s kritičarima Vladine komunikacijske strategije. Možda ne bi bilo sporno ni da su se usluga agencija za odnose s javnošću odrekla državna tijela, iako sve vlade svijeta za kompleksnije komunikacijske programe koriste vanjske dobavljače, ali zabraniti tu praksu tvrtkama u kojima država ima bilo kakve udjele ta poduzeća stavlja u neravnopravan tržišni položaj, što je nedopustivo i štetno. Kolege iz svijeta jednoglasno su stale uz hrvatske stručnjake za odnose s javnošću, a strani mediji već se raspituju o ovom slučaju. Radi se o situaciji koja nije dobra ni za koga i hitno nam je potreban konstruktivan dijalog s Vladom.

Mario Aunedi Medek, Dopredsjednik Upravnog odbora Hrvatske udruge komunikacijskih agencija (UO HUKA-e), direktor Media Vala

Hrvatska udruga komunikacijskih agencija (Huka) smatra odluku Vlade Republike Hrvatske o zabrani rada državnih institucija i tvrtki s agencijama za odnose s javnošću neutemeljenom i diskriminirajućom te poziva Vladu na preispitivanje odluke, uz konstruktivni dijalog i konzultacije. U ovakvom stavu složne su sve članice HUKA-e, bez obzira radi li se o agencijama koje su radile na poslovima s javnim sektorom ili ne, a podršku nam daju i brojna međunarodna udruženja, koja ističu kako je ovakva praksa zabranjivanja presedan u demokratskom društvu. Dapače, korištenje vanjskih konzultanata pa tako i stručnjaka za odnose s javnošću uobičajeno je u svijetu, posebice u europskoj praksi, gdje su komunikacijski stručnjaci uglavnom zaduženi za razvoj i implementaciju integriranih komunikacijskih strategija, kroz procese gradnje reputacije, upravljanja javnim pitanjima te kriznim situacijama. Iako nam je jasno da Vlade Republike Hrvatske želi racionalizirati troškove, mislimo da zabrana bez ikakvih prethodnih konzultacija sa stručnom javnošću nije primjerena odluka. U sklopu konstruktivnog dijaloga s Vladom, pozivamo Vladu da ponovno razmotri svoju odluku, u korist stvaranja jasnih i demokratskih smjernica za korištenje usluga odnosa s javnošću od strane javnih subjekata.

Violeta Colić, direktorica Premise

Zabrana suradnje s agencijama i stručnjacima za odnose s javnošću ne samo državnim institucijama već i tvrtkama u kojima država ima udjele, loša je odluka, štetna ne samo za tržište ovih usluga već i za samu državu. Mi smo i do sada preko 95 % prihoda ostvarivali kroz suradnju s privatnim sektorom. No, zabraniti korištenje usluga vrhunskih komunikacijskih savjetnika i stručnjaka tvrtkama u kojima država ima udjele, a koje su izložene tržišnoj utakmici i od čijih se uprava očekuju izvrsni rezultati ili uspješna realizacija teških i izazovnih projekata poput zahtjevnih restrukturiranja, što je naravno u interesu i Vlade i države u cjelini, teško je objašnjiva odluka. Nejasno je kako Vlada može upravama koje bi trebale samostalno voditi tvrtke i odgovarati za postignute rezultate nametati s kim smiju, a s kim ne smiju surađivati, odnosno koje usluge smiju, a koje ne smiju koristiti. Tko onda odgovara za rezultate tih tvrtki - njihove uprave ili Vlada? Obrazloženje da se državni sektor radi štednje treba osloniti na vlastite resurse ne drži vodu jer je onda isti stav trebalo zauzeti i prema svim drugim vanjskim davateljima intelektualnih usluga poput poslovnih konzultanata, revizora, odvjetnika… a to nije slučaj. Općenito, korištenjem vanjskih usluga umjesto zapošljavanja velikog broja ljudi unutar državnog sektora javni novac može se trošiti puno efikasnije i racionalnije.

mr. sc. Damir Jugo, član Uprave Millenium Promocije i član Upravnog odbora Hrvatske udruge komunikacijskih agencija

Materijalne odnosno financijske posljedice ove Vladine odluke na poslovanje naše agencije neće biti značajne s obzirom na zanemariv udio, manje od 5 %, u prihodima koje ostvarujemo iz ovog segmenta tržišta. Mnogo je veća šteta stigmatizacija i svojevrsna zabrana cijele struke, koja u Hrvatskoj zapošljava više od 1000 djelatnika, a za koju se u ovom trenutku školuju stotine mladih ljudi. Agencija za odnose s javnošću je tvrtka kao i svaka druga, tvrtka koja zapošljava ljude, plaća poreze, doprinose i sva ostala davanja koje je država propisala. Stoga smatramo da bismo morali imati pravo ravnopravno i bez ograničenja djelovati na cijelom tržištu, kao i sve ostale tvrtke. Nitko ne osporava Vladi i Premijeru pravo da odluče ne surađivati s agencijama na pojedinim projektima, ali je sporna činjenica da je Vlada, donošenjem ove odluke, svim agencijama uskratila mogućnost da uopće nude svoje usluge na dijelu tržišta. Upravo to smatramo nedopustivim i opasnim presedanom, koji je potpuno protivan slobodnom poduzetništvu i slobodnom tržištu.

Davor Huić, direktor Briefing komunikacije

Potpuno je nejasno zašto se Vlada odriče pomoći ljudi koji su spremni sva svoja znanja i iskustva staviti u službu provedbe upravo javnih politika i time budu saveznici onima koji te politike donose i provode. Ako je problem u netransparentnosti postupaka kojim su se u prošlosti ti poslovi dijelili (i sumnje da tu sve nije bilo baš kako treba), onda treba zajednički raditi na tome da se iznađe rješenje kako to popraviti, a ne kako se kolokvijalno kaže - izbaciti dijete s posteljicom. Stoga HUKA već radi na prijedlogu smjernica za provedbu javnih natječaja u području komunikacijskih usluga koje misli podastrijeti vladi u najskorijom budućnosti. Te će se smjernice bazirati na poznatim i široko prihvaćenim europskim praksama odabira najpovoljnijeg ponuditelja, nešto slično (ali možda manje kompleksno) od natječaja za te poslove koje provodi eu u sklopu IPA i drugih projekata. Naime, ta praksa pokazuje da se u području komunikacija mogu postaviti jasni i objektivni kriteriji (reference, veličina, iskustvo stručnjaka itd itd.) koji će postupak nabave ovih poslova napraviti potpuno transparentnima. To znači da postoji način da država (to jest svi mi) dobije za svoj novac najbolju uslugu u području koje joj nasušno treba: komunikaciji javnih politika građanima.

Ankica Mamić, direktorica, IM&C agencije

Odluka hrvatske Vlade da zabrani rad PR agencijama u javnom sektoru i javnim poduzećima za mene je duboko uvredljiva. Ne znam je li moguće nekom zabraniti rad, no moramo biti svjesni da je ovom odlukom izvan zakona stavljena cijela jedna profesija. Htjela bih napomenuti da je ovaj potez odnosno odluka Vlade ujedno i loša poruka cijelom privatnom sektoru u kojem i za kojeg mi obavljamo najveći dio posla. Vjerujem da će se pokazati da je ova odluka i pravno neprovediva jer, ne zaboravimo, ukida pravo na rad legalno registriranim trgovačkim društvima. Ovakvo ponašanje izrazito je antipoduzetnički orijentirano i protivno je načelima tržišnog natjecanja. Što se tiče nas kao agencije, stoje sljedeće činjenice: IM&C nije mogao raditi niti za vrijeme HDZ-a, a ne možemo ni danas, pa se nama dakle ništa nije promijenilo.