Reportaža

Rade na burzi rada, a krivi su i nezaposlenima i poslodavcima

Petak 25.Studeni 2011.

Proveli smo dan s referentima Zavoda za zapošljavanje koji se svakodnevno suočavaju s bijesom otpuštenih i onih koji ne mogu do posla

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Vojska nezaposlenih građana Hrvatske svakodnevno kreće u potragu za bilo kakvim poslom. Tisućama njih prva i često jedina stanica u toj potrazi je Hrvatski zavod za zapošljavanje. A kako se ta potraga za radnim mjestom i plaćom prečesto zna rastegnuti godinama u nezaposlenih se počinje javljati ljutnja, agresija, razočaranje, očaj ili pak potpuna bezvoljnost, pesimizam... Takvi će ljudi u nekom trenutku lako izgubiti kontrolu, zapasti u stanje u kojem upravo u zaposlenicima HZZ-a vide glavne krivce za sudbinu koja ih je zadesila. A ta su stanja plodna podloga za konfliktne, incidentne situacije. - “Sad, nakon što ste mi ovo učinili mogu se i ubiti. Skočiti tu s vašeg prozora”, ulazeći sa štakama, onako odmah s vrata jednom mi je, prilično očajnim glasom kazala jedna gospođa. Ovako je reagirala jer sam je zbog nekoliko uzastopnih nejavljanja na Zavod morala brisati iz evidencije. Naravno, šokirao me njen nastup. No odmah sam je krenula smirivati, polako doznavati što se dogodilo. Pošto mi je ispričala da je imala tešku nesreću i da je bila na operacijama te je u takvim problemima koji su je snašli zaboravila na javljanje u Zavod, dogodila se zanimljiva situacija. Naime, pomogla sam joj sastaviti žalbu na rješenje o brisanju iz evidencije koje sam sama sastavila i poslala joj ga - prepričala nam je rukovoditeljica Odsjeka za razvoj i obrazovanje radnika zagrebačkog Zavoda Snježana Terihaj jednu od vrlo teških situacija u kojoj se našla kao savjetnica pri zapošljavanju. Ona je ujedno i jedna od petero trenera u procesu interne edukacije zaposlenika Zavoda čiji je jedan od ciljeva - poboljšanje komunikacije i izbjegavanje konfliktnih situacija kako s nezaposlenima, tako i s poslodavcima. I njenih troje kolega, savjetnika pri zapošljavanju koji su prošli spomenutu edukaciju, svjedoči u kakvim se sve situacijama znaju naći obavljajući svoj posao. - Prije mjesec dana u sobu mi je banuo 25-godišnji nezaposleni mladić, koji inače nije moja stranka, i odmah je počeo vikati, vrijeđati, psovati i Zavod i mene, a istovremeno je na komadiće trgao svoju radnu knjižicu. Pomislio sam na trenutak da bi mogao čak i nasrnuti na mene. Bio sam šokiran time što čini, ali nisam ništa ni stigao učiniti jer je on odjednom izjurio iz sobe i otišao. Zatim, stranke često misle da mi savjetnici nešto možemo, ali to ne želimo učiniti pa nam prijete da će nas prijaviti šefovima ili medijima - prepričava Vladimir Debeljak koji savjetuje nezaposlene.

Plaču, prijete i viču

Njegova kolegica Vera Klemen sjeća se slučaja kada je jedan nezaposleni inzistirao da ga se uključi u informatički tečaj, a onda se nije pojavio na testiranju. - Poslije toga je bio tako bijesan. Vikao je, prijetio... To je bilo toliko bučno da je dotrčao kolega iz susjedne sobe, što je klijenta još više razdražilo. Na kraju, ipak smo ga uspjeli smiriti - iznosi savjetnica Klemen svjesna da su oni mnogim svojim klijentima često i psiholozi i socijalni radnici i liječnici, jer im ljudi dođu posve shrvani problemima pa im, tražeći utjehu, povjeravaju svoje najdublje strahove. Petra Poljak koja komunicira s poslodavcima otkriva da i poslodavci znaju reagirati neprimjereno i agresivno. Ljuti su što se nezaposleni ne odazivaju na oglase, odbijaju ponuđeni posao... - Znaju poslodavci vikati na nas smatrajući da smo baš mi krivi što ne mogu naći adekvatne radnike. Zapravo, većina odmah krene s galamom, ali kad ih započnete konkretno ispitivati u čemu je problem, tko im se od onih koje smo im poslali nije javio, onda se smire i počnu normalno razgovarati - navodi Poljakova odajući i interno pravilo da nikome od savjetnika telefon, prije nego što se na njega javi, ne smije zazvoniti više od triput. Napominje i to kako najčešće u sobi sjedi po dvoje savjetnika pa, dođe li do nekog incidenta, drugi kolega odmah priskače u pomoć i sudjeluje u smirivanju situacije. A počne li cijela stvar izmicati kontroli zove se zaštitar. Upravo njegova pomoć zatražena je jednom u Rijeci, o čemu nam je pak pričala trenerica u riječkom HZZ-u Adrijana Derossi. - Jednom prilikom kolege su čule viku i galamu u kolegičinoj sobi. Vidjevši tamo jakog i snažnog muškarca kako izvikujući prijetnje drži podignutu ruku, očito u namjeri da ošamari kolegicu koja je bila sva crvena, kolege su pozvale zaštitara. Ipak, unatoč šoku i strahu, kolegica je uspjela pribrano nadglasati tog muškarca i gotovo mu narediti da sjedne i smiri se i razgovor je nastavljen. Znate, za nas je teška situacija i kada za nekoga imate samo 15-30 minuta, a taj netko ima vam potrebu ispričati sve što ga muči: o rati kredita, o neplaćenim režijama, bolesnoj baki... - priča trenerica Derossi. Njena kolegica iz Osijeka Ivanka Jager primjećuje da je burnih, agresivnih reakcija ljudi sada manje, ali su zato sve češće situacije u kojima se nezaposleni pred svojim savjetnicima - rasplaču. Zbog apatije, osjećaja bezizlaznosti, gubitka nade jedino što im je u tom njihovu jadu preostalo to su - suze. - Prije tri-četiri mjeseca došao mi je čovjek koji već dulje vrijeme ne može naći posao i počeo mi je pričati svoju životnu priču. Ima obitelj koju ne može prehraniti, ženu koja je također ostala bez posla i malu djecu. Ima i kredit koji mu visi nad glavom... U jednom trenutku, posve slomljen čovjek se rasplakao. Moj ne samo posao, već i ljudska dužnost je da takve ljude saslušam, pokušam motivirati, pokušam im vratiti vjeru u život, probuditi u njima optimizam i nadu - svjedoči I. Jager.

Savjetnici kao psiholozi

Trener splitskog HZZ-a Goran Domančić kaže da je u njih malen broj konfliktnih situacija popraćenih prijetnjama. - Svjesni smo - govori - da je nekom čovjeku dovoljno da ga ne pogledate, da mu ne kažete: “Dobar dan!”, pa da on eksplodira. I zato radimo na tome da to takvih situacija ni ne dođe. I Jasna Dumičić, trenerica u Rabu, ne pamti puno incidentnih situacija. Tek joj se jedna urezala u sjećanje i to ona kada je muškarac srednjih godina na radionice za nezaposlene više puta došao alkoholiziran pa je, u tim trenucima i sam očito nesvjestan što govori, spominjao - bombe. Procijenila je da taj čovjek treba individualni pristup i nakon toga komunikacija s njim bila je puno ugodnija. Svjesni da svaki nezaposleni koji kroči u Zavod na sebi nosi veliki i teški teret i da u razgovoru sa svojim savjetnikom za posredovanje pri zapošljavanju komunikacija ne može uvijek biti smirena, uljudna i ugodna, HZZ je još 2003. počeo provoditi spomenutu internu edukaciju svih svojih zaposlenika, osobito savjetnika pri zapošljavanju. U suradnji s Ministarstvom za međunarodni razvoj Velike Britanije, troje kolega iz britanskog zavoda za zapošljavanje počelo je držati seminare kojima je trebalo obučiti određeni broj zaposlenika Zavoda za to da oni jednog dana postanu treneri, predavači ostalim zaposlenicima Zavoda koje će podučavati komunikacijskim vještinama, prepoznavanju i izbjegavanju konfliktnih situacija te reagiranju dođe li do njih. Na interni natječaj javilo se tada 130 zaposlenika. U iduće dvije godine, kroz selekcijske radionice i kroz 400 sati teorijske i praktične obuke, odabrano je petero polaznika (Terihaj, Derossi, Jager, Dumičić i Domančić) koji su postali treneri svim ostalim zaposlenicima Zavoda te im je educiranje kolega postao novi i primarni angažman. Već 2004. odabrana trenerska petorka počinje samostalnu poduku u Zavodu. Od tada svaki zaposlenik koji radi pri posredovanju zapošljavanja i komunicira s nezaposlenima i s poslodavcima prolazi tri edukacijske radionice: razvijanje savjetodavnih vještina u komunikaciji s nezaposlenima, razvijanje marketinških vještina pri radu s poslodavcima te rad u teškim, konfliktnim situacijama.

800 nezaposlenih po referentu

Uvidjevši kolika je korist od tih treninga HZZ je razvio i novi projekt edukacije pod nazivom Centar tržišta rada koji upravo traje i njime će biti educiran 51 trener (među njima je 40 savjetnika iz Zavoda te 11 vanjskih sudionika iz raznih institucija povezanih sa Zavodom). Koliki je pak pritisak na zaposlenike Zavoda brojkama potkrepljuje ravnateljica HZZ-a Ankica Paun Jarallah. - HZZ ima 117 lokacija u cijeloj Hrvatskoj. U Zavodu radi 1280 zaposlenika, od čega 450 savjetnika za posredovanje pri zapošljavanju. To znači da jedan savjetnik u prosjeku obrađuje i prati 800 nezaposlenih. Za usporedbu, u Francuskoj na jednog savjetnika dolazi 30-40 nezaposlenih, a u Nizozemskoj 80-100. Jedan naš savjetnik dnevno razgovara s više od 30 nezaposlenih - govori Paun Jarallah. A primjećuju li korisnici HZZ-a - nezaposleni - efekte spomenutih treninga pri razgovorima sa svojim savjetnicima? O tome smo u srijedu oko podneva popričali s nekoliko nezaposlenih koje smo tada zatekli pred vratima zagrebačke burze. Mladi, 24-godišnji informatičar Luka pojadao nam se da već tri godine bezuspješno traži posao. Javio se na valjda 600 oglasa, ali ništa. Tvrdi da je 90 posto tih oglasa već unaprijed namješteno, a raspisuju se samo forme radi. Za savjetnike Zavoda kaže da su spremni saslušati svakog nezaposlenog, ali da puno ne mogu pomoći, jer su i sami prezaposleni. Grafička web-dizajnerica Ivana nešto je oštrija u ocjeni rada svoje savjetnice. U četiri godine, kaže, koliko preko burze bezuspješno traži posao, poslala ju je na samo jedan jedini razgovor.