Društvo

Revizorski nalazi s pronevjerama koje ne zanimaju ni policiju ni Bajića

Četvrtak 22.Ožujak 2012.

Gornji naslovi nalazi su Državne revizije koji još nisu sankcionirani. Revizija piše izvješća, a predmeti završavaju u ladicama bez epiloga. Ni sadašnja niti bivša vlast ne žele promijeniti tu praksu i dati Državnoj reviziji veće ovlasti

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Pet zagrebačkih fakulteta lani je prijavljeno DORH-u zbog ozbiljnih kršenja zakona, financijskih malverzacija i zloporaba položaja koje je utvrdila Državna revizija. Riječ je o Ekonomskom fakultetu, Građevinskom fakultetu, Arhitektonskom fakultetu, Filozofskom fakultetu i Muzičkoj akademiji. DORH je predmete dostavio nadležnim državnim odvjetništvima, zatražio je provjere policije i Porezne uprave te drugih odgovornih tijela. Revizija se odnosila na poslovanje 2009. i sankcija za one koji su prekršili zakon još nema.

Teško je procijeniti i kada će ih biti jer se svake godine u hrvatskom Saboru ponavlja jedna te ista priča. Kao u američkom filmu “Beskrajni dan” (Groundhog Day). Samo što glavni lik nije američki meteorolog kojeg glumi Bill Murray, nego glavni državni revizor koji podnosi izvješće o radu Državne revizije. U burnoj raspravi koja nakon izvješća slijedi sve se stranke zgražaju kako nitko ništa nije poduzeo nakon šokantnih revizorskih nalaza koji su otkrili da je država oštećena, a javni se novac nezakonito trošio.

Zatim krene ping-pong prepucavanje tko je za to kriv - DORH, nadležna ministarstva, sudovi, Vlada. Sve na kraju završi usvajanjem izvješća i sve padne u zaborav do iduće godine i novog izvješća. Prema mišljenju slovenskog državnog revizora dr. Igora Šoltesa, koji ima veće ovlasti od hrvatskog revizora, ako revizija utvrdi nepravilnosti i pronađe elemente krivičnog dijela onda treba očekivati i sudski epilog. Tek tada je krug zatvoren. Inače nema smisla. Primjeri revizija u Hrvatskoj bez sudskog epiloga su brojni.

Iako je utvrđeno da je država ostala bez stotina milijuna kuna zbog zastare i prebacivanje predmeta od jedne do druge institucije samo je manji broj onih koji su odgovarali za ono što su učinili. Prvi primjer je revizija privatizacije i pretvorbe od 2001. do 2004. Od 700 nepravilnosti, Državna revizija je 178 prijavila DORH-u. Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Dragan Novosel načelno nam je odgovorio kako “nepravilnosti još ne znače da postoje dokazi o počinjenju kaznenih djela jer su moguća različita postupanja protivna propisima”.

Glasnogovornica DORH-a nas je izvijestila da su temeljem tih prijava u kaznenim odjelima državnih odvjetništva formirano 339 predmeta, te da je 115 prijava odbačeno, u 53 slučaja su provedeni istražni postupci, optužnice su podignute u 36 slučajeva, a sudovi su dosada donijeli 15 presuda. Drugi primjer je već spomenuta revizija rada visokoškolskih ustanova u 2009. Napravljena je revizija 91 ustanove. Utvrđeno je da je samo 19 u potpunosti poslovalo prema zakonu. Čak 72 učilišta i fakulteta nisu prošli reviziju. Najgore stanje revizija je utvrdila na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Zbog toga je Klub zastupnika hrvatskih laburista na nedavnoj raspravi o radu Državne revizije tražio da sabor zaduži Vladu da u roku od 6 mjeseci dostavi posebno izvješće o tome tko je kriv što su nalazi revizije u slučaju Ekonomskog fakulteta završili u ladicama bez epiloga i posljedica za one koji su odgovorni.

Sabor je odbio takav prijedlog. Treći primjer je revizija raspolaganja nekretninama u vlasništvu države. Nalaz Državnog ureda za reviziju od 1. rujna 2010. do 20. listopada 2011. tvrdi da je država dala milijune eura za zgrade i ured koje ne koristi. Među ostalima je utvrđeno kako je Ministarstvo poljoprivrede za neupotrebljivu zgradu dalo 4265 eura po četvornom metru, a za šestogodišnji najam sjedišta Ministarstva obrazovanja zgradu se moglo kupiti.

Ništa bez kažnjavanja

Četvrti primjer je revizija 16 ministarstava u vladi Jadranke Kosor. Bezuvjetno mišljenje Državne revizije dobilo je samo pet - unutarnji i vanjski poslovi, zaštita okoliša, financije, branitelji i uprave. Ostali su kršili zakone u poslovanju. Sva izvješća o obavljenoj reviziji su dostavljena DORHu, koji ih je također dostavio nadležnim državnim odvjetništvima radi daljnjeg postupka. Jesu li nepravilnosti u ministarstvima koje je revizija utvrdila za 2010. ispravljene, utvrdit će se revizijom za 2011., a te revizije su u tijeku, rečeno nam je u Državnoj reviziji. A ako se 2011. ništa ne promjeni onda će to valjda utvrditi revizija za 2012. ili 2013. Jedan od način da nalazi revizije ipak dobiju epilog i da ne završavaju svi u ladicama je davanje većih ovlasti Državnoj reviziji. Slovenska država revizija ima zube jer joj zakon omogućava da sankcionira i traži smjene ministara, što je dosad i učinila nekoliko puta. Slične ovlasti imaju reviziji još nekih europskih zemlja. Slovenski zakon o državnoj reviziji, uz novčane kazne, predviđa da državni revizor može zatražiti smjenu odgovorne osobe za počinje propuste i o tome obavijestiti javnost. Ako se tijelo od kojeg je zatražilo smjenu ne očituje o tome zahtjevu u roku od 15 dana onda ga državni revizor može kazniti novčano.

Kada su u pitanju novčane kazne u Sloveniji se mogu kažnjavati i oni koji ne isprave nepravilnosti te se ne očituju na nalaz revizije. U Hrvatskoj je novčana kazna predviđena samo ako reviziji ne dostavite sve tražene dokumente. Zanimljivo je da davanje većih ovlasti Državnoj reviziji ne podržavaju niti predstavnici SDP-a, niti HDZ-a iako su tijekom saborske rasprave kritizirali jalovost revizorskih nalaza. Zastupnik SDP-a Peđa Grbin smatra da je izrazito loše što je od 2935 naloga i preporuka Državne revizije da se stvari poprave i promjene samo u 900 slučajeva to i učinjeno. Međutim, Grbin ne bi podržao promjene zakona o reviziji koje bi tom tijelu omogućile barem neki oblik sankcioniranja. - Smisao revizije nije samo kažnjavanje nego prvenstveno ukazivanje onima koji su kontrolirani da li rade ispravno, zakonito ili ne, kako bi potom mogli ispraviti svoja postupanja. Zadaća državne revizije je i da o svojim nalazima obavijesti ne samo one koji su kontrolirani, već putem Hrvatskog sabora i javnost, koja će potom moći procijeniti da li izabrani politički predstavnici rade na ispravan i zakonit način, a ako ne rade, onda će takvo njihovo postupanje sankcionirati na izborima - smatra Grbin. Jedini je problem što se izbori održavaju svake četiri godine, tijekom kojih možete bez većih sankcija i problema zanemarivati sve nalaze revizije i raditi mimo zakona. Protiv davanja većih ovlasti Državnoj reviziji je i bivša ministrica financija i saborska zastupnica HDZ-a Martina Dalić. - Načelno sam protiv da se reviziji da mogućnost sankcioniranja. Nalaz revizije ne treba uvijek uzeti zdravo za gotovo. Kao direktorica banke nisam se uvijek slagala s nalazima revizije - izjavila je. Predsjednik Hrvatskih laburista i saborski zastupnik Dragutin Lesar smatra da Državnoj reviziji u Hrvatskoj ne bi pomoglo ni da ima mogućnost sankcioniranja. Možemo promijeniti zakon o Državnoj reviziji, ali ništa se neće promijeniti dok se ne riješi pitanje političke odgovornosti. Državna revizija u Hrvatskoj ima ovlasti da piše nalaze.

Ti nalazi dolaze pred Sabor. I tu sve završava jer Sabor gura glavu u pijesak, tvrdi. - Ni vladi Zorana Milanovića i ni bivšoj vladi Jadranke Kosor nije stalo da se kriminal koji je otkrila Državna revizija sankcionira. Političke elite bježe od političke odgovornosti. Dok je tako ništa se neće mijenjati. Jedino rješenje je zasada konstanti javni pritisak na političke elite, tako da se više nitko ništa ne usudi prešutjeti - tvrdi Lesar.

Kultura izvrdavanja

Za razliku od političara politolozi smatraju da bi se Državnoj reviziji ipak trebalo dati mogućnost sankcioniranja. Državna revizija korektno radi svoj posao i vjerojatno odskače po validnosti svog rada od čitavog niza regulatornih i kontrolnih institucija koje postoje u ovoj zemlji i da ona ne postoji imali bi još veću “džunglu”, smatra prof. Zdravko Petak, s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Nepostupanje po nalazima revizije Petak objašnjava i specifičnom “upravnom kulturom” Hrvata koja se u stvarnosti manifestira kao “izvrdavanja zakona” i nespremnost povinovanja pravilima. “Nisam iz prve ruke upućen u funkcioniranje revizije u Sloveniji i drugim zemljama.

Ali kada je u pitanju revizija financiranja stranaka i izbora, preporuke GRECO-a, Venecijanske komisije i niza nacionalnih institucija, ističu važnost primjerenih i odvraćajućih kazni u slučajevima kršenja pravila. A toga kod nas zapravo nema. Također je važno uspostaviti hijerahiju kažnjavanja - manje kazne za manja kršenja i drastične kazne za značajna kršenja pravila”. U protivnom, što je u Hrvatskoj u velikoj mjeri slučaj, na sva se kršenja pravila odmahuje rukom jer ćemo, možda, platiti nekih 10.000 ili 20.000 eura kazne, a nakon toga je i vuk sit i ovce na broju, upozorava prof. Petak. Da bi se stvari pomakle s mrtve točke političari i stranke moraju očito promijeniti svoj odnos prema Državnoj reviziji. Jer ako političari ne poštuju zakone i institucije kako mogu od naroda očekivati da ih poštuju.