Sport

Skijanje u krizi - čak je i biatlon atraktivniji od Svjetskog kupa

fotografija

Reuters
Petak 13.Siječanj 2012.

Vogrinec i Ligety traže smanjenje broja natjecatelja u slalomu i Veleslalomu uz eliminacijske utrke

Izdanje

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Kako bi išao u korak s vremenom, svaki sport prolazi kroz određenu evoluciju. Onaj koji to ne napravi, gubi na popularnosti i mogućnosti daljnjeg razvoja. Upravo je, poznavatelji tvrde, alpsko skijanje danas sport u kojem je vrijeme stalo, za kojim opada interes i koji vapi za kompletnim “face liftingom”, najviše u tehničkim disciplinama. Međunarodna skijaška federacija (FIS) teško mijenja stavove i pravila, te zasad potpuno ignorira sve brojnije kritičare. Trenutačno je najglasniji od njih najbolji veleslalomaš svijeta, Amerikanac Ted Ligety, koji je i u Zagrebu ponovio ranije stavove.

Tko želi gledati 70 skijaša?

- U FIS-u rade promjene koje su loše za sport i ugrožavaju skijaše. Posljednja je odluka o povećavanju dužine skija za veleslalom od sljedeće sezone, što je po meni opasno. No, to je u cijeloj priči možda i najmanje bitno. Imidž ovog sporta kontinuirano pada, prezentacija i format su mu katastrofalni. Ne mogu zamisliti uspješan sport gdje navijači svog favorita, ako ne izleti sa staze, gledaju maksimalno tri ili četiri minute. I to dvaput po minutu ili dvije sa razmakom od četiri sata. Tko želi gledati 70 skijaša na stazi, pa svi prestaju gledati utrku nakon startnog broja 20. Svaki bi se veleslalom i slalom trebao održavati navečer, tad bi na utrke dolazilo više ljudi nego sada. A veliki bi gradovi sve više trebali bit domaćini utrka, Zagreb je tu dobar primjer - objašnjava Ligety. Sa njim se u potpunosti slaže i Tone Vogrinec, alfa i omega skijanja na ovim prostorima. Veliki Slovenac će nam ponuditi rečenicu za koju nikad ne bi pomislili da će je upravo on izreći.

- Skijanje je danas najnezanimljiviji sport na svijetu. Posljednje slalomske utrke u Zagrebu i Adelbodenu pokazuju koliko su stvari “trule”. Naime, obje su utrke po meni neregularne. U Zagrebu nije bilo šanse da netko iznad startnog broja pet napravi neki rezultat. Staza je već tada “pukla”. A u drugoj je vožnji situacija bila još gora. Mnogi od favorita koji su startali pri kraju su imali ogromne zaostatke u odnosu na slabije skijaše, one koji su nakon prve vožnje bili između 20. i 30. mjesta. Ivica i Hirscher su genijalni skijaši pa su ipak uspjeli ostati na vrhu. Slikovito rečeno, to je kao da Blanka Vlašić u vis skače sa travnjaka, a njena puno slabija suparnica sa tartana. Iako je za dvije klase bolja, Blanka bi u takvim uvjetima teško preskočila 180 centimetara - tvrdi Vogrinec koji napominje da se slična stvar kao u Zagrebu dogodila i prošlog vikenda u Adelbodenu. No, 69-godišnji stručnjak tvrdi da postoji rješenje koje bi podiglo popularnost tehničkih disciplina, radi se o formuli koju je upravo on prvi ponudio FIS-u prije sedam ili osam godina, a sad ju zagovara i Ligety. Na njegovu žalost, ta ideja nije zaživjela. Vogrinec pojašnjava njezine detalje, a prvi preduvjet po njemu je daleko manji broj natjecatelja.

- Nitko nema interesa za tako velik broj skijaša. Televizija prestaje prenositi prvu utrku nakon rednog broja 30, a niti nas koji smo skijaški fanatici ne zanima netko tko starta 50., osim ako ne postoji poseban razlog. Ja sam, primjerice, u Zagrebu otišao u šator nakon rednog broja 25 - kaže Tone koji smatra da bi utrke u slalomu i veleslalomu morale imati 32 natjecatelja. Po njemu, taj bi broj popunili na sljedeći način - petnaest prvih na svjetskog rang-listi, te još trojica najboljih po kontinentalnim FIS bodovima. Ostalih 14 bili bi kvalifikanti, a kvalifikacije bi se održale dan ranije ili na isti dan, ako se radi o noćnoj utrci. Kvalifikanti bi došli na utrku o svom, a ne trošku organizatora čime bi se oslobodio prostor za povećanje nagradnog fonda utrke. Prijaviti bi se mogao svatko, no postojala bi osnovna pravila da kvalifikacije ne bi vozili baš turisti.

- Zatim bi ta 32 skijaša sudjelovala u 16 dvoboja po principu prvorangirani protiv 32. skijaša (najslabije vrijeme u kvalifikacijama), drugi protiv onog koji je 31. Dobili bi 16 skijaša i novih osam dvoboja, a vrijeme iz prvog kruga bi se poništavalo. I tek tada bi počela glavna utrka. Uz osam pobjednika u drugom krugu, u glavnu bi utrku ušla i četvorica sretnih gubitnika koji su izgubili dvoboj, no imali jako dobro vrijeme. Tih 12 skijaša vozilo bi dvije utrke i to obrnutim redoslijedom i tek tada bi se dobio konačni pobjednik - kaže nam Vogrinec.

Prednosti takve formule su, kaže, višestruke. Tako po njemu Ivica Kostelić na sljemenskoj utrci može taktizirati i ne mora u prvoj vožnji ići “na glavu”, već može malo i prikočiti i ipak proći dalje, a postignuto vrijeme u prvom krugu ne bi bilo bitno. Isto tako, gledatelji bi mogli uživati u njegovu skijanju u čak četiri, umjesto u dosadašnje dvije vožnje.

Sve diktiraju velike skijaške nacije

- Sada je slučaj da, ukoliko Ivica u Zagrebu ispadne u prvoj vožnji, to ujedno znači katastrofu i prekid interesa za utrku. Toga više ne bi bilo. Uz to, po ovoj formuli stalno bi se mijenjao poredak na vrhu utrke, nešto kao u biatlonu koji je danas puno zabavniji od skijanja - uvjerava Vogrinec koji napominje da bi ovim modelom nestao i problem prevelikog vremenskog razmaka između dvije vožnje. - Što čovjek može sada između dvije vožnje? Ima tri opcije - napiti se, raditi gluposti ili umirati od dosade. Sport je danas show business, a tome čelnici FIS-a posvećuju premalo pažnje - dodaje. Inače, spomenuti format natjecanja koji predlaže je generalnu probu imao prije pet godina u Sestriereu. Nije prošao najbolje... - Nije se od toga trebalo odustati odmah nakon prvog pokušaja. Cijela priča sigurno ima budućnost, no u nju treba uvjeriti i samo vodstvo FIS-a što je, znam iz iskustvo, jako teška misija - tvrdi.

- FIS je jedno poprilično tromo tijelo, a veliki utjecaj i dalje imaju velike skijaške nacije koje sve diktiraju. Primjerice, koga zanima super G. To je izmišljotina velikih reprezentacija da na taj način skupljaju bodove. Po meni su bitne sljedeće dvije stvari - natjecatelj sa startnim brojem jedan i 60 moraju imati iste uvjete, a isto tako se mora uskladiti pitanje duljina skija - kao najveće trenutačne probleme vidi Vedran Pavlek, direktor Hrvatske skijaške reprezentacije i član FIS-ovog Izvršnog odbora.

Pavlek se slaže da skijanju trebaju nove ideje i promjene.

- Skijanje bi trebalo dovesti u velike gradove poput New Yorka, Moskve, Pariza, a neke utrke kao što su Wengen, Kitzbühel i Schladming moraju ostati. Pa zar se svi najveći teniski turniri ne igraju u svjetskim metropolama. To bi privuklo sponzore, gledatelje i još više TV kuća. Uz obitelj Kostelić najvažniji čovjek našeg skijanja govori i da natjecatelji premalo zarađuju.

- Pogledajte na primjer koliko se povećavao nagradni fond u Wimbledonu ili Roland Garrosu u posljednjih dvadeset godina, a koliko u skijanju. Sada se voze utrke u čuvenom Wengenu - pa još je Bojan Križaj za pobjedu dobivao kao Ivica Kostelić lani. Nagradni fond je već desetljećima 100 tisuća franaka. Ako skijanje želi biti atraktivnije, konkurentnije i poštenije, tada skijaši moraju za uspjehe biti i bolje plaćeni - zaključuje Pavlek.

Čini se da je nekoliko paralel-slaloma po sezoni najveći ustupak koji čelni ljudi Međunarodne skijaške federacije mogu i žele napraviti po pitanju promjena sustava natjecanja.

- Sve dok dvije ili tri glavne nacije ne shvate da je skijanje globalni sport i jedan od popularnijih u svijetu, ne može biti napretka. Ljudi danas idu na događaj, party, a to im ovaj sport ne omogućava - zaključuje Vogrinec. Zanimljivo je da glavni akteri - natjecatelji mahom ne dijele njegovo mišljenje i nisu za radikalne promjene. Većina se u cijelu stvar najradije ne bi miješala, a rijetki su oni koji otvoreno prizivaju skijašku “revoluciju”.

- Nisam o tome previše razmišljao, no sadašnji format utrka mi se ne čini lošim. Ono što na prvu mogu reći to je da nam treba više paralelslaloma, jer ih vole i skijaši i gledatelji - smatra Šveđanin Andre Myhrer na kojeg se nadovezuje i Francuz Jean-Baptiste Grange.

- Sadašnji format slaloma i veleslaloma je po meni sasvim u redu. Po tome su ove discipline jedinstvene u svijetu skijanja. Ja sam profesionalac i za mene je zakon postojeće stanje.

Neće biti više noćnih utrka

Nekako najhrabriji u iznošenju svojeg mišljenja je salzburški policajac Reinfried Herbst koji je svjestan da se nešto mora mijenjati.

- Ono što je sigurno to je da nam treba više noćnih utrka, jer one okupljaju daleko više gledatelja, što je i najvažnije. Potrebna je i organizacije više evenata oko same utrke, a posebice između dvije vožnje jer gledatelji pored vrhunskog skijanja traže i vrhunsku zabavu. Možda su rješenje pop koncerti na nekoliko pozornica, nisam siguran. U svakom slučaju, na tome treba poraditi. Što se tiče samog formata utrke, sviđa mi se model paralel-slaloma kao što je to u Münchenu. To je zanimljivije i gledateljima, pa nemam ništa protiv da ubuduće sve počiva na takvim utrkama, gdje se do pobjednika dolazi eliminacijskim dvobojima - iskreno će Austrijanac. Njegov sunarodnjak Mario Matt, pak, budućnost skijaškog Svjetskog kupa, baš kao i Pavlek, vidi u organizaciji utrka u velikim gradovima.

- Iako ljudi vole noćne utrke, ta priča ne može zaživjeti u potpunosti jer tu sve ovisi o njemačkoj televiziji (ARD i ZDF) koja je vlasnik TV prava za Svjetski kup i njoj ti termini nikako ne odgovaraju s obzirom da su noćne utrke u prime-time terminima kad su na njihovoj televiziji razni filmovi i serije. Nijemci izravno ne prenose niti Schladming koji bilježi rekordnu posjećenost u svijetu skijanja od 55.000 gledatelja.

Svjetski skijaški kup se, dvojbe nema, nalazi na prekretnici. Promjena sistema natjecanja i pravednija raspodjela financijskog kolača u korist skijaša sve su veći teret na leđima vodstva FIS-a koji će, na kraju priče, ipak morati ublažiti sadašnje stavove i retoriku. Okolnosti i sve manja popularnost sporta ga na to jednostavno prisiljavaju...

Hirscher: Moglo bi biti manje natjecatelja

Kad se radi o budućnosti i ustroju tehničkih disciplina u Svjetskom kupu, trenutačno vodeći skijaš Svjetskog kupa, Austrijanac Marcel Hirscher ima svoje mišljenje: - Za mene nije ključna stvar model natjecanja već popularizacija skijanja. Bitno je da utrku gleda što više ljudi, a onda se kao pravo rješenje nameće veći broj utrka oko velikih gradova kao što je, primjerice, Zagreb. Mislim da u tom smjeru treba graditi budućnost natjecanja u Svjetskom kupu. Razmak između utrka jednostavno mora postojati, velik je broj natjecatelja, trebaju svi završiti utrku. Možda je opcija smanjenje njihovog broja, no time se ne želim zamarati jer to nije moj posao.

Tomba: Trebalo bi sve ostati po starom

Jedan od najvećih skijaša svih vremena, Talijan Alberto Tomba, o novim idejama kaže: - U skijanju se stalno mijenja tehnologija i pravila vezana uz skije, pa zašto i formula održavanja utrka ne bi bila podložna promjenama. Ipak, ja sam po tom pitanju, kad se o slalomu i veleslalomu govori, dosta subjektivan jer sam u tim disciplinama ostvario svoje najveće rezultate. Mislim da bi trebale ostati dvije vožnje, po tome su toliko i posebni. Paralel-slalom jedan je od mogućih načina dodatnog povećanja interesa za ovaj sport, u moje se vrijeme vozio samo na samoj završnici Svjetskog kupa i bilo je zabavno. Izravni eliminacijski dvoboji među skijašima uvijek nose dodatna uzbuđenja.