Zdravlje

Srce veličine kovanice od 5 kuna dokida presađivanja

Petak 25.Studeni 2011.

Nova generacija mehaničkih srčanih crpki minijaturnih je dimenzija, ugrađuju se u samo osrčje, sve su savršeniji i dugotrajniji i u nedostatku srca za transplantaciju, izbor su i kao konačna terapija kod zatajivanja srca

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Mehanička srčana crpka kao vanjska potpora cirkulacijskom sustavu krajem osamdesetih bila je tek ograničena pomoć teškim srčanim bolesnicima bez nade dok se danas, tri desetljeća kasnije, o mehaničkoj potpori za teško bolesno srce govori kao o bliskoj standardnoj metodi liječenja, čak i kao o konačnoj terapiji. I nije nestvaran san istraživača i liječnika da će za desetak godina mehanička srčana crpka možda u potpunosti zamijeniti transplantaciju srca. Učinjeni su veliki koraci u biotehnologiji i nove generacije srčanih crpki sve su bliže idealu umjetnoga srca. Nakon dugogodišnjih, temeljitih testiranja na životinjskim modelima, u američkom gradu Pleasantonu pored San Francisca u Kaliforniji, u proizvodnji je najnovija generacija mehaničkih srčanih crpki čije se dimenzije uspoređuju s kovanicom od pet kuna. Tvornicu tvrtke Thoratec, koja je među vodećima u svijetu u razvoju i proizvodnji ovih iznimno sofisticiranih uređaja, nedavno je obišla skupina deset odabranih liječnika iz četiri europske zemlje, prepoznatljive u kvaliteti provođenja koncepta mehaničke cirkulacijske potpore bolesnicima s uznapredovalim zatajenjem srca. Uz šest francuskih stručnjaka, jednog grčkog liječnika iz Atene i jednog škotskog iz Glasgowa, među povlaštenima su bila i dva hrvatska liječnika iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb - predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila prof. dr. Davor Miličić i predstojnik Klinike za kardijalnu kirurgiju prof. dr. Bojan Biočina. – Razvoj i moderna tehnologija omogućila je proizvodnju toliko malenih mehaničkih srčanih crpi da se one ugrađuju u samo osrčje pacijenta, dakle u samu srčanu šupljinu koja obavija srce pa se uređaj više neće trebati ugrađivati u trbušnu šupljinu odakle se spaja sa srcem. Cilj je da nova generacija uređaja za bolesnika bude komfornija, da dijelovi koji ulaze u srce budu sve manji, a da se konzole za baterije, koje šalju energiju u implantat u srcu, ne moraju više nositi oko pojasa. Energija postaje “nevidljiva” jer će se “nositi” u džepu poput mobitela. Budućnost će sigurno donijeti bežični prijenos energije, aparat će u cijelosti biti ugrađen u tijelo – kaže prof. Miličić. A tehnologiju proizvodnje tih sićušnih implantata prof. Biočina uspoređuje s ručnim radom posebnih dragocjenosti.

Spajanje sa srcem

– To nije klasična tvornica s visokosofisticiranim strojevima. To je svojevrsna manufaktura u kojoj strojevi proizvode dijelove cirkulacijske pumpe koji se potom ručno sastavljaju, a cijeli se proces pozorno, višestruko kontrolira. Jasno, uređaj mora biti posve pouzdan, mjesta za pogrešku nema – opisuje prof. Biočina. Uvjeren je da krajnji dometi mehaničke cirkulacije još nisu dosegnuti te da će se daljnji razvoj biotehnologije bitno doprinijeti i u području mehaničkih srčanih crpki koje će s vremenom postati metoda liječenja ne samo u slučajevima teškog zatajenja rada srca već i u ranoj fazi ove bolesti. Vrlo je važno istaknuti, napominje prof. Biočina, da je istraživanje između pacijenata s transplantiranim srcem i onih s ugrađenom mehaničkom cirkulacijskom pokazalo da je dvogodišnje preživljenje i kvaliteta života ista ili čak bolja u bolesnika s ‘umjetnim srcem’. Mehanička srčana crpka konstruirana je tako da se spaja s lijevom ili desnom srčanom klijetkom i tjera krv u aortu odnosno u plućnu arteriju. Naši sugovornici ističu da je prednost novih ‘umjetnih srca’ ne samo u tome što su minimalnih dimenzija već i u tome što ne rade na tzv. pulsirajućem principu već kontinuirano tjeraju krv. Iako bi, kažu, bilo logičnije da mehanička cirkulacijska potpora oponaša prirodni puls, dokazano je da “nepulsirajuće” crpke bolje opslužuju bolesnika. Ovdje nije kraj prednostima minijaturnog sofisticiranoga implantata. Upravo će njegove dimenzije omogućiti manju invazivnost pri ugradnji, pa će se izbjeći klasično otvaranje prsnoga koša. Uređaj će se ugrađivati u srce kroz male lokalizirane rezove na prsnome košu, najčešće uz srčani vršak. Ili, druga je mogućnost da se to učini transvaskularnim putem uz pomoć katetera, dakle metodama intervencijske kardiologije, a ne kardiokirurškim metodama. Dakle, manje traume za pacijenta i bolja kvaliteta života.

Samo 3000 transplantacija

– Također, rezultati u kliničkoj praksi daju golemu prednost liječenju kada bolesno, prirodno srce ostaje u organizmu, poduprto uređajem za mehaničku potporu krvotoka u odnosu na implantaciju umjetnoga srca kao mehaničkog uređaja koje se u svjetskim centrima znanosti također nastoji razviti. Dok mehanička crpka nadomješta i nadopunjava rad bolesnoga srca, ugradnja umjetnog srca podrazumijeva da se srce pacijenta odstrani iz tijela. Preživljavanje uz mehaničke crpke za sada je bitno dulje nego uz umjetno srce, a i nus pojave, poput tromboza, krvarenja, kvara uređaja manje su nego kod umjetnog srca. Perspektiva mehaničke srčane crpke bolja je nego budućnost umjetnoga srca – napominje prof. Miličić. Koncept umjetnoga srca doživljavao je uspone, padove i krize, pa je svojevremeno Američka agencija za kontrolu hrane i lijekova, FDA, zabranila daljnja istraživanja na tom području da bi ga potom ponovno odobrila. Istraživački program umjetnoga srca kao mehaničkog stroja nikada nije posve napušten, ali su u kliničkoj primjeni rezultati loši. Dosadašnje vrijeme preživljavanja bolesnika s mehaničkom crpkom je već oko osam godina, a s umjetnim srcem tek oko dvije godine, kaže prof. Miličić te dodaje da i mi u Hrvatskoj imamo pacijenta koji s uređajem za trajnu cirkulacijsku potporu živi već duže od sedam godina te još trojicu, među kojima “najmlađi” živi s pumpom oko dvije godine. Srčana crpka koja se ugrađuje na Rebru i u SAD-u je prihvaćena i potvrđena kao opcija pogodna za trajnu cirkulacijsku potporu, dakle, za bolesnike koji imaju kontraindikaciju za transplantaciju srca, ali i za pacijente koji ne mogu dočekati presađivanje srca. Nova generacija visokosofisticiranih, sićušnih “umjetnih srca” nakon kliničke studije na manjem broju pacijenata, koja će se obaviti tijekom iduće godine, u kliničkoj uporabi mogla bi biti već za dvije do tri godine. Koliko će koštati još nije poznato, ali zbog velikih potreba liječnici se nadaju će bar s vremenom cijena padati. To je iznimno važno jer mnogo je stručnjaka koji vjeruju da će upravo nova generacija mehaničkih srčanih crpki moći u potpunosti zamijeniti presađivanje srca. Ima i onih koji drže da će transplantacija ostati najboljom metodom liječenja. Treći, pak, smatraju, da je budući put liječenja uznapredovalog srčanog zatajenja u genetskom inženjeringu kojim će se u laboratoriju uzgojiti ljudsko srce od, primjerice, svinjskog koje će imunološki biti identično budućem primatelju. U svakom slučaju, znanstvenici tragaju za optimalnim rješenjem zamjene transplantacije srca, jer, u svjetskim razmjerima, svakim je danom sve veći manjak srca za presađivanje u odnosu na potrebe spašavanja ljudi s uznapredovalim zatajenjem srca. Neprestano se otkrivaju novi bolesnici. Oko 2,6 posto populacije boluje od zatajivanja srca, 50 posto njih pati od zatajivanja srčanog mišića, a među njima oko 5 posto u fazi je uznapredovale bolesti s lošom životnom prognozom, lošijom od većine proširenih malignih bolesti. Ili, u SAD-u, u najtežoj fazi srčanog zatajenja trenutačno živi između 100.000 i 300.000 ljudi, a trećina njih, oko 50.000 ljudi, trebalo bi liječenje transplantacijom. O tom golemom raskoraku govori podatak da se u svijetu godišnje obavi manje od tri tisuće transplantacija srca! Više je nego očita nužnost radikalnog, učinkovitog i što jeftinijeg liječenja zatajenja srca, a profesori Miličić i Biočina vjeruju da je dugotrajnija i savršenija mehanička srčana potpora najbliže rješenje.