Zdravstvo

U Rebro uložili gotovo dvije milijarde kuna, a otkazuju operacije srca

Petak 21.Listopad 2011.

Zbog kvara, starosti i potpune dotrajalosti medicinskih uređaja, obje sale za intervencijsku kardiologiju na Rebru prije desetak dana zatvorene! Nakon tjedan dana, jedna je, po tko zna koji puta privremeno ‘pokrpana’, no Klinika za bolesti srca i krvnih žila u zagrebačkom KBC-u, našoj najvećoj i, stručno, vodećoj zdravstvenoj ustanovi, ostala je, poslovnim rječnikom rečeno, bez svoga osnovnog posla.

Izdanje

Broj 6, 21.10.2011

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Bolesnici koji su na listi čekanja ove, inače, najveće kardiologije u Hrvatskoj, radi dijagnostičkog zahvata na koronarnim krvnim žilama, za tzv. koronarografiju, ili čekaju na ugradnju stenta u jednu ili više koronarki, ili trebaju medicinsku pomoć na perifernim krvnim žilama odgođeni su na neodređeno vrijeme. Radi se o više od dvije stotine pacijenata s kardiovaskularnim tegobama na listi čekanja, a svaki se dan lista proširuje s petnaestak novih bolesnika. Još je dramatičnije što je zatvaranjem laboratorija za intervencijsku kardiologiju, Rebro ispalo iz nacionalne mreže zbrinjavanja akutnog infarkta miokarda, zahvata koji izravno spašava ljudske živote.

A da situacija bude potpuno apsurdna, prema riječima ministra zdravstva Darka Milinovića, od 800 milijuna kuna koliko je u protekle dvije godine predviđeno i potrošeno za novu medicinsku opremu hrvatskih bolnica, gotovo 200 milijuna kuna dobio je KBC Zagreb. Usto, u gradnju i obnovu objekata na Rebru uloženo je 1,67 milijardi kuna. Sagrađeno je novo tzv. istočno krilo sa središnjim hitnim prijamom, operacijski blok s 36 novih sala, nova poliklinika itd. Preuređeno je i 80 posto starog dijela bolnice s kirurškim salama, središnjom sterilizacijom, transplantacijom koštane srži...

Ravnatelj KBC-a Zagreb akademik Željko Reiner u pravu je kada kaže da se radi o najvećem bolničkom sustavu u ovom dijelu Europe koji se zahvaljujući uloženom novcu i višegodišnjoj obnovi danas može pohvaliti sobama s najviše tri kreveta, zasebnim sanitarnim čvorom i klimatizacijom te da su uvjeti koje imaju pacijenti na Rebru danas daleko bolji nego u mnogim bolnicama u Europi. No, gdje se u ovoj priči i silnim milijunima, koje napokon plaćaju hrvatski građani, izgubila kardiologija, interventni kardiolozi i njihovi pacijenti kojima život znače dvije angiosale i petnaestak milijuna kuna.

Ni Šeks ne bi bio zdrav
Poznato je da je jedna sala stara trinaest, druga gotovo devet godina, to su uređaji koji su po svim mogućim parametrima amortizirani. Nadležno je Ministarstvo upozoravano da su sale na izdisaju i da mogu zakazati u najkritičnijem trenutku, usred medicinske intervencije u akutnom infarktu miokarda, s nesagledivim posljedicama za pacijenta. I, eto, dogodilo se, da su i jedna i druga sala u teškom kvaru i nije bilo drugog izbora nego zaustaviti rad laboratorija za intervencijsku kardiologiju i cjelokupni program. Prof. dr. Davor Miličić, predstojnik Klinike za kardiologiju koji je i predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva odbio je govoriti o detaljima, jer vjeruje da se Ministarstvo ovaj puta neće oglušiti za hitne potrebe srčanih bolesnika.

Ali, prema bolničkim pričama, znalo se ranije dogoditi da uređaj za vrijeme samog zahvata ispadne iz funkcije, dok su u pacijentovim žilama kateteri, pa bi se hitno morao prebacivati u drugu salu, koja je, srećom, bila još u pogonu. Ravnateljstvo bolnice, Ministarstvo zdravstva, svi koji su to trebali znati, prije više od godinu dana bili su upozoreni na gorući problem u najvećoj kardiološkoj ustanovi u zemlji. Liječnici su se nadali razumijevanju, no danas se pitaju - kako će se, kada i hoće li se uopće problem riješiti!? Aktualni ministar zdravstva Milinović i pretendent na tu funkciju Rajko Ostojić, koji i radi na Rebru, obilaze Hrvatsku, debatiraju o tome koji je sposobniji u rješavanju listi čekanja, pokušavajući skupiti što više političkih poena, ali gorući problem najveće bolnice u zemlji za njih ne postoji.

Koliko je god istina da svaki šef odjela ili šef klinike drži da je njegova struka najvažnija kada se radi o ulaganju i razvoju, može li itko spočitnuti da je intervencijska kardiologija u pravom smislu vitalna struka o kojoj doslovno ovise životi pacijenata. I kada novca za sve nema, bilo bi nužno voditi brigu o prioritetima. Prof. Miličić uvjeren je da nitko u ovoj državi ne može izvući argument da je bilo kojoj bolnici u Hrvatskoj neki uređaj trenutačno bitniji ili hitniji. Vladimir Šeks danas ne bio vitalan kao što jest da nije, prije nekoliko godina, na vrijeme stigao, u akutnom infarktu srca, upravo na Rebro i dobio stent. Građani se uopće nastoje educirati da prepoznaju simptome infarkta kako bi u što kraćem vremenu stigli u bolnicu na hitni zahvat što će im ne samo spasiti život već i u velikoj mjeri očuvati zdravlje srca.

Do kraja prošloga tjedna KB Dubrava prihvatila je bolesnike s akutnim infarktom miokarda koji po mreži pripadaju Rebru, ali i tu nastaje problem jer bolesnici koji se po inerciji voze na Rebro moraju čekati prijevoz u Dubravu pa se tako gubi dragocjeno vrijeme za intervenciju. Ali, pacijenti s blažim oblicima infarkta do daljnjega se neće moći rješavati. – Svakoga dana imali smo tri do četiri bolesnika s akutnim infarktom miokarda koje smo zbrinjavali odmah, nekoliko desetaka minuta nakon ulaska u kliniku. One s blažim, s tzv. intermedijalnim oblicima infarkta, također smo, u skladu s najnovijim stručnim smjernicama, liječili intervencijski, u roku od 24 do 48 sati – govori prof. Miličić razočaran što Klinika nije dobila uređaje na koje već nekoliko godina imaju pravo, što nisu ušli u investicijski ciklus te su, eto, morali zaključati vrata interventnoj kardiologiji.

I bilo bi, kaže, posve logično i razumno da se neke investicije u zdravstvu o kojima neposredno ne ovise životi hitno preusmjere. Miličić je prije godinu dana Ministarstvu zdravstva dostavio specifikaciju potrebnih uređaja, a, kako doznajemo, prije nekoliko dana obavijestio ih je da su sale zatvorene i da je program intervencijske kardiologije na koronarnim arterijama definitivno stao. Da situacija nije nimalo bezazlena i što to znači za pacijente govori i podatak da se na Rebru godišnje napravi oko tisuću intervencijskih kardioloških zahvata. Ovoliki broj bolesnika ne može preuzeti ni jedna bolnica. U Zavodu za bolesti srca i krvnih žila u Vinogradskoj bolnici obavi se godišnje oko 800 intervencijskih dijagnostičkih koronarografija i oko 800 kateterizacija s ugradnjom stenta, od toga kod 400 pacijenta koji dolaze u akutnom infarktu.

I sve to u laboratoriju koji se, nakon osam godina korištenja, često kvari i također je na izdisaju. Do sada su Rebro i Vinogradska, osim velikog dijela Zagreba, u hitnim intervencijama “pokrivale” područja Siska, Karlovca, Samobora, Velike Gorice, Jaske, Varaždina, Bjelovara, često i pacijente iz Požege i drugih gradova. Teško da u pomoć može ‘uskočiti’ KB “Sveti Duh” jer je i njihova angiosala već dala sve od sebe. Kad je u kvaru, pacijente preuzima Vinogradska, i obrnuto. Angiosalu staru nekoliko godina ima KB Merkur, ali u tu bolnicu gdje se u pravilu rade samo elektivni, ne i hitni zahvati na koronarkama, uskoro stiže još jedna sala! U bolnicama u Zadru i u Slavonskom Brodu invazivna kardiologija je skromnog obima, Karlovac i Dubrovnik imaju nove angiosale, ali nemaju ni jednog stalno zaposlenog intervencijskog kardiologa.

Ne bi li trebalo postojati bolji nadzor gdje se ulaže znatan novac i odgovornost investiranja ograničenoga novca? Jedna angiosala stoji oko milijun eura. Interventna kardiologija zlatni je standard među metodama zbrinjavanja akutnog infarkta miokarda. Uz transplantacijski program, liječenje akutnog infarkta je među najuspješnijim medicinskim programima u Hrvatskoj, prepoznat i u međunarodnim stručnim krugovima. Hrvatska je među prvih pet europskih zemalja po uspješnosti intervencija, po dostupnosti liječenja i preživljavanja bolesnika sa srčanim udarom koji stignu na vrijeme u bolnicu. Nacionalnom mrežom 24-satnog dežurstva pokriveno je čak 75 posto bolesnika u Hrvatskoj koji se liječe hitnom intervencijom u akutnom infarktu srca. Prije pet-šest godina smrtnost od infarkta u našim se bolnicama kretala od sedam do čak 20 posto, danas je u prosjeku oko 10 posto, a kod bolesnika koji se liječe hitnom intervencijom četiri do sedam posto. Smrtnost od infarkta je tako prepolovljena.

Ispali iz sustava
No, ukoliko izostane brza reakcija, vrlo brzo ovi će dojmljivi pokazatelji postati samo lijepo sjećanje. Jer, šest godina od uspostavljanja, mreža 24-satnoga dežurstva interventnih invazivnih kardiologa, koji spašavaju živote ljudi u akutnom infarktu, počinje se raspadati na glavnim šavovima zbog starosti i česti kvarova medicinskih uređaja. Naši vrhunski kardiolozi muku muče s opremom umjesto da energiju ulažu u još bolju organizaciju mreže i edukaciju ljudi da se skrati vrijeme od početka boli do prvog medicinskog kontakta i intervencije. I spasi više ljudi. Današnji prosjek od tri ili više sati ne zadovoljava, jer se proširenje začepljene krvne žile mora obaviti što prije, najbolje unutar 60 do 90 minuta, da bi oštećenje srca bilo što manje. Iz sustava je prvi ispao centar na Rebru gdje se, uz Vinogradsku, obavljalo najviše hitnih proširenja začepljenih krvnih žila s ugradnjom stenta.

U RH od bolesti srca i krvnih žila godišnje umre 26 tisuća ljudi
Bolesti srca i krvnih žila vodeći su uzrok smrtnosti u Hrvatskoj. Od njih godišnje umre oko 26 tisuća ljudi ili polovina od ukupnog broja umrlih u državi. Preciznije, lani je u Hrvatskoj taj postotak iznosio 49,6 posto u ukupnom mortalitetu. Od ukupnog broja umrlih od bolesti srca i krvnih žila, ishemijska bolest srca odnijela je 11.264 života, među kojima je i oko 3800 ljudi koji nisu stigli do bolnice da bi im se hitnom intervencijom uspostavio normalan protok krvi kroz začepljene koronarne arterije i umrli su zbog akutnog infarkta miokarda.