Skoči na glavni sadržaj

U školama veće plaće, ali manje novca za nastavu

Analiza

Izdanje:

Jedini sektor među javnim i državnim službama koji će zaobići rezanje je znanost i obrazovanje. Prosvjetarima je to dobra vijest, ali školstvo bez ulaganja znači lošije znanje učenika
u_skolama_vece_place_ali_manje_novca_za_nastavu-pxl_120208_976-346.jpg

Profesori, učitelji i znanstvenici mogu biti mirni. Prema najavama iz Vlade, sektor obrazovanja i znanosti bit će jedan od rijetkih koji će izbjeći rezanje. Štoviše, ako se nova vlast bude pridržavala preuzetih obaveza, što je u intervjuu za Forum prije tri tjedna potvrdio i potpredsjednik Vlade Branko Grčić, plaće će im se čak povećati za 2,3 posto. Riječ je o realiziranju sporazuma iz 2006. o “prosvjetnom dodatku” kojim bi se plaća od, primjerice, pet tisuća kuna povećala za stotinjak kuna, što bi proračun koštalo 165 milijuna kuna. Ovo je posljednje, šesto po redu, usklađivanje plaća.

Tko želi rezati je budala

Ako se ispune najave o uvođenju novih predmeta, a spominjali su se građanski i zdravstveni, odnosno spolni odgoj, etika i informatika od prvog razreda, u proračunu će se trebati pronaći dodatni novac. Prvi na redu, kako je rekao ministar zdravlja Rajko Ostojić, je seksualni odgoj. Međutim, za jedan sat tjedno novog predmeta potrebno je 750 dodatnih radnih mjesta i 100 milijuna kuna troška iz državnog proračuna. Osim toga, nastao bi problem s postojećim kadrom budući da bi time dio predavača izgubio satnicu, dio njih i radna mjesta. Učitelji i profesori su ionako potplaćeni, pa se krpaju s instrukcijama, rade u lošim uvjetima. Od nekadašnjeg ugleda nije im puno ostalo, a sve su češće suočeni i s učeničkim nasiljem te pritiskom roditelja, što ima za posljedicu neujednačeno ocjenjivanje i rast odlikaša u pojedinim školama. Željko Stipić iz Sindikata Preporod kaže da je stanje u obrazovnom sektoru teško i da je nužno temeljito pospremanje.

- Naša očekivanja od nove Vlade nisu mala i zato nećemo pristati na mijenjanje radi mijenjanja nego tražimo osmišljenu reformu budući da o njenoj dinamici i sadržaju ovisi budućnost Hrvatske - kaže Stipić.

S njim se slaže i Vilim Ribić, čelnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, koji se također zalaže za reformu koja bi omogućila točan uvid u trošenje novca. U Ministarstvu su suzdržani do donošenja novog proračuna, ali tvrde da obrazovanje i znanost ne mogu biti predmet nikakvih rezova, jer se samo ulaganjem u taj sektor može ubrzati gospodarski rast Hrvatske. Nadaju se da ovaj stav podržava i premijer Zoran Milanović. Problem je, međutim, što čak 85 posto proračuna resornog Ministarstva ide na plaće koje su, ističe se, već sada 10 do 15 posto ispod državnog prosjeka pa tu nema prostora za nove uštede.

- U preostalih 15 posto proračunskog novca koji je predviđen za projekte i investicije, također nema mjesta za rezove. Ono što je nužno je bolja i transparentnija raspodjela tako ograničenih resursa. Ministarstvo će se zbog toga boriti za više novca koji će se transparentnije i efikasnije trošiti - kaže naš izvor.

Stipić naglašava da su pojedine stavke za razvoj već sada srušene do apsurda i da više nema iznimno potrebnog usavršavanja kadrova. Ističe da su proračuni za opremanje škola i knjižnica u odnosu na razdoblje prije krize smanjeni na trećinu. Ako se nastavi tako, sustav će početi vegetirati što će imati strahovito loše posljedice na učenike, dodaje Stipić.

Proračun ovog Ministarstva iznosi 11 milijardi kuna. U resoru je zaposleno oko 90 tisuća ljudi, najviše u osnovnom školstvu, njih 46 tisuća, dok u srednjem radi 23 tisuće ljudi. Oni skrbe za pola milijuna učenika. Primanja su s obzirom na obrazovnu strukturu iznimno niska. U osnovnim školama prosjek je 4860 kuna, odnosno 500 kuna manje od državnog prosjeka, dok srednjoškolski profesori primaju 5200 kuna, što je također niže od prosjeka. Stipić ističe da sustav nije pravičan, jer u srednjim školama, na primjer, 83 posto predavača ima više ili visoko obrazovanje, po čemu je ovaj sektor najobrazovaniji u državi, a unatoč tome ima manja primanja ne samo od državnog prosjeka, nego i od ostalih zaposlenih u javnim službama poput javne uprave i obrane (6,2 tisuće kuna) te zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (6,3 tisuće kuna). Iznimka je tek sektor visokog obrazovanja i znanosti gdje prosječna plaća iznosi 8,1 tisuću kuna. O mogućnosti rezanja, odnosno ušteda u ovom sektoru Ribić, slikovito opisujući stanje, kaže da se onome tko štrajka glađu ne može uskratiti hrana.

- Nakon dvadeset i dvije godine bolnih rezova koje smo imali, u ovom jadnom sektoru nema više prostora za uštede. Zato, ako netko želi financijski štedjeti na nama, javno mu poručujem da je budala! - oštro će Ribić.

Da nema prostora za uštede slaže se i Stipić čiji sindikat Preporod okuplja zaposlene u osnovnim i srednjim školama. Prema njegovim riječima, prvi test nove vlasti bit će donošenje proračuna iz kojeg će se moći lako “pročitati” prioriteti Vlade.

- Ako se i nama bude smanjivao iznos novca, bit će nam jasno da nismo među prioritetima. Nestrpljivo čekamo prijedlog da se odredimo jer mislimo da je ulaganje u ovaj sektor zapravo ključ izlaska iz krize - veli Stipić.

Proračun se u odnosu na vrijeme prije nego što je došao HDZ-ov ministar Dragan Primorac 2003. godine povećao s osam na 11 milijardi kuna. U odnosu na ukupan proračun rast izdvajanja za znanost i obrazovanje bio je znatno niži tako da “zemlja znanja”, o kojoj se tada toliko pričalo, nikada nije ostvarena iako je u tom razdoblju broj zaposlenih povećan za više od deset tisuća ljudi, od čega pola u visokom školstvu, što je iziskivalo milijardu kuna novih proračunskih izdvajanja za plaće. Navodno je i bivši ministar Radovan Fuchs u svom mandatu zaposlio nekoliko stotina novih učitelja.

- Dio njih uistinu je bio potreban zbog ranijeg učenja stranog jezika u osnovnim školama te za koordinatore za državnu maturu, ali svakako je bilo i prekobrojnog zapošljavanja - tvrdi Stipić.

Postotak izdvajanja (4,5 posto) i dalje je puno niži nego u državama Europske unije gdje iznosi 5,6 posto BDP-a ili među skandinavskim državama gdje je osam posto. Broj škola neznatno je porastao sa 860 na 870, dok je srednjih škola oko 400. U dugoročnom periodu doći će do gašenja stotinjak matičnih škola koja nemaju potrebnih 150 učenika. U sindikatu su oštro protiv toga i tvrde da će inzistirati da se najprije smanji broj općina koje nisu samoodržive, a da se tek onda gase matične škole koje će time izgubiti mogućnost kontrole financija, čime će nestati i dio radnih mjesta poput ravnatelja i računovodstva.

Neučinkovita matura

Poseban problem je državna matura koju također treba mijenjati jer ne omogućuje svim učenicima jednako pravo na školovanje, budući da učenici iz gimnazija i strukovnih škola nemaju jednak start. Profesori upozoravaju da bi trebalo programski izjednačiti broj sati u ključnim predmetima u obje vrste škola da se ne događa da “strukovni” učenici imaju trećinu manje sati hrvatskog ili matematike u odnosu na gimnazijalce. Druga mogućnost, koju - kako neslužbeno doznajemo - podržavaju i u resornom ministarstvu, jest uvođenje tzv. strukovnih matura. Dosadašnja matura, posebno u prvim godinama provođenja u pripremi Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, nije se pokazala kao dobitna kombinacija. Događalo se da su učenici polagali maturu, premda još nisu ni “prošli” sve potrebno gradivo. Matura ukupno košta 36,6 milijuna kuna, od čega ispitnim koordinatorima ide pet milijuna kuna. Inače, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje ima godišnji proračun od 50 milijuna kuna. Najavljuje se i uvođenje malih matura za osnovnoškolce, a sve su glasniji i zahtjevi za ponovno uvođenje prijamnih ispita. Rezultati nisu dobri iz jednostavnog razloga jer sustav ne funkcionira. Reforme se , kao i u ostalim sektorima, započnu i ne završe. Stalno eksperimentiranje ima za posljedicu sve lošije znanje među učenicima. Uvođenje Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda dodatno je pogoršalo situaciju jer promjenu metodologije nije pratilo i usavršavanje nastavnika i profesora. Nisu zadovoljni ni spajanjem predškolskog odgoja, osnovnog i srednjeg školstva u Ministarstvu u jedinstvenu upravu s kojom će rukovoditi nova pomoćnica ministra Ankica Nježić, dosadašnja pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti u Koprivnici. Došla je na prijedlog Marije Lugarić, bivše saborske zastupnice SDP-a i Jovanovićeve zamjenice. I ona tvrdi da je obrazovanje, ako ne najvažnije, onda jedan od najvažnijih projekata nove Vlade.

Ova četvrta analiza posljednja je u ciklusu tekstova u Forumu u kojima smo obradili mogućnosti uštede u državnim i javnim službama.