Izdanje:
U većini odjeka uz novi roman Zorana Ferića “Kronika Maja”, kojeg je krajem prošle godine izdao Profil, naglašava se da ima 600 stranica i često se o “debljini” govori više i prije nego o sadržaju i stilu. Pomalo je i nepristojno nazivati ga “debelim”, građanski je pristojnije, a i točnije, reći da je - ugodno popunjen. Ovo i jest u dobrom smislu građanski i obiteljski roman, a ima niz žanrovskih slojeva. Prstenasti roman o životnim krugovima, likove prati od odrastanja pedesetih i šezdesetih godina, preko karijera i životnih problema do poznih godina. Glavni lik, ginekolog Tihomir, dok 2010. starački pijucka svoju kafu i vodi psihološki rat s konobarom oko duljine sjedenja i kusura, ugleda ženu koja mu je obilježila život. Preživjeli dio generacije organizira “novi maturalac” s brodom Tramuntana, na trasi kojom su išli na pr(a)vi 1961. godine. Siže razrađuje nekoliko vremenskih krugova. Priče o đačkim i razrednim zgodama na tragu su ponajboljih majstora (Lovrak, Horvat, Kušan, Ivanac...), a neke epizode imaju i horor situaciju, kao ona u kojoj dječaci “istražuju” stan udbaša, a on se iznenada vraća. U “drugom” maturalcu likovi su i luđi nego u prvom. Junaci rekapituliraju život, nekadašanje ljubavne zgode i nerealizirane (s)veze, uz paralelne žestoke svađe i razmirice. Stupovi naracije su Tihina opsesija za stalnim korištenjem usluga prostitutki, uličnih i onih na višoj (hotelskoj) razini. Erotske stranice, u rangu domaćih (Majdak i Valent) i svjetskih proznih asova (Miller, Bukowski) imaju i jaki humor. Čak i kod scene kada Tiho skoro popije batine (“on misli da smo svinje”) nakon što trojici radnika ponudi već plaćene usluge iza Esplanade. Intrigantna je i epizoda sa “Sestrom”, prvom medicinskom sestrom među prostitutkama, “legendom zagrebačke hotelske scene sedamdesetih”. Ona zaista radi na Rebru, na kardiologiji, a kako kaže pripovjedač “tri puta tjedno navečer je radila u Esplanadi, gdje je za veću lovu glumila ono što je uistinu radila danju”. Ferić i u ovim situacijama ne ide do pornografske mjere, radije ironizira i spominje “klijenta s kojim je bila navečer u Esplanadi, dan kasnije našla ga je na kardiologiji, u jedinici intenzivne njege, s jakim infarktom”. Roman je obziran u tretmanu starosti, a stalno isprepleće Eros i Tanatos. Stalna blizina smrti najbližih osoba i izvjesna skora vlastita spreže se s ljubavnim motivima. Fatalna Senka prolazi krug od djevojke, žene i dobrodržeće starice. Pripovjedački jezik i stil na uobičajeno su visokoj Ferićevoj razini. Bitan “lik” je i Zagreb uz urbane, životne (zajedničko gledanje programa prvih televizora) i političke mjene tijekom pola stoljeća. Naslov je saglediv uz ponavljanja romanesknog vremena i skoru (sada već i nadošlu) 2012. Unatoč žestokih minijatura, ovo je u najvećoj mjeri i emotivno topli građanski roman. Obiman, ali, ponavljamo, ugodno popunjen. Nipošto pretili!