Zoran Ferić: Kalendar Maja

Ugodna popuna

Petak 13.Siječanj 2012.

Uz ovaj roman nepristojno je stalno naglašavati da je debeo, sastavljen je od nekoliko žanrovskih slojeva

Izdanje

Više iz izdanja

Više od autora

Social

U većini odjeka uz novi roman Zorana Ferića “Kronika Maja”, kojeg je krajem prošle godine izdao Profil, naglašava se da ima 600 stranica i često se o “debljini” govori više i prije nego o sadržaju i stilu. Pomalo je i nepristojno nazivati ga “debelim”, građanski je pristojnije, a i točnije, reći da je - ugodno popunjen. Ovo i jest u dobrom smislu građanski i obiteljski roman, a ima niz žanrovskih slojeva. Prstenasti roman o životnim krugovima, likove prati od odrastanja pedesetih i šezdesetih godina, preko karijera i životnih problema do poznih godina. Glavni lik, ginekolog Tihomir, dok 2010. starački pijucka svoju kafu i vodi psihološki rat s konobarom oko duljine sjedenja i kusura, ugleda ženu koja mu je obilježila život. Preživjeli dio generacije organizira “novi maturalac” s brodom Tramuntana, na trasi kojom su išli na pr(a)vi 1961. godine. Siže razrađuje nekoliko vremenskih krugova. Priče o đačkim i razrednim zgodama na tragu su ponajboljih majstora (Lovrak, Horvat, Kušan, Ivanac...), a neke epizode imaju i horor situaciju, kao ona u kojoj dječaci “istražuju” stan udbaša, a on se iznenada vraća. U “drugom” maturalcu likovi su i luđi nego u prvom. Junaci rekapituliraju život, nekadašanje ljubavne zgode i nerealizirane (s)veze, uz paralelne žestoke svađe i razmirice. Stupovi naracije su Tihina opsesija za stalnim korištenjem usluga prostitutki, uličnih i onih na višoj (hotelskoj) razini. Erotske stranice, u rangu domaćih (Majdak i Valent) i svjetskih proznih asova (Miller, Bukowski) imaju i jaki humor. Čak i kod scene kada Tiho skoro popije batine (“on misli da smo svinje”) nakon što trojici radnika ponudi već plaćene usluge iza Esplanade. Intrigantna je i epizoda sa “Sestrom”, prvom medicinskom sestrom među prostitutkama, “legendom zagrebačke hotelske scene sedamdesetih”. Ona zaista radi na Rebru, na kardiologiji, a kako kaže pripovjedač “tri puta tjedno navečer je radila u Esplanadi, gdje je za veću lovu glumila ono što je uistinu radila danju”. Ferić i u ovim situacijama ne ide do pornografske mjere, radije ironizira i spominje “klijenta s kojim je bila navečer u Esplanadi, dan kasnije našla ga je na kardiologiji, u jedinici intenzivne njege, s jakim infarktom”. Roman je obziran u tretmanu starosti, a stalno isprepleće Eros i Tanatos. Stalna blizina smrti najbližih osoba i izvjesna skora vlastita spreže se s ljubavnim motivima. Fatalna Senka prolazi krug od djevojke, žene i dobrodržeće starice. Pripovjedački jezik i stil na uobičajeno su visokoj Ferićevoj razini. Bitan “lik” je i Zagreb uz urbane, životne (zajedničko gledanje programa prvih televizora) i političke mjene tijekom pola stoljeća. Naslov je saglediv uz ponavljanja romanesknog vremena i skoru (sada već i nadošlu) 2012. Unatoč žestokih minijatura, ovo je u najvećoj mjeri i emotivno topli građanski roman. Obiman, ali, ponavljamo, ugodno popunjen. Nipošto pretili!