wikiweek

Umirovljenika V. Š. (70) spriječili u pokušaju da uđe u zgradu Sabora

Petak 20.Siječanj 2012.

Košmar Vladimira Šeksa

Vikiviks ekskluzivno doznaje da se potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks požalio ovih dana svojoj novoj najboljoj prijateljici Jadranki Kosor da je usnuo krajnje neobičan san...

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Uzbuna na Markovu trgu

Probudio se kao umirovljeni 70-godišnjak u njemu nepoznatom dvosobnom stanu.

Točnije probudio ga je zvuk zvona na vratima.

Poštar!

Bit će da ga nije vidio dvadesetak godina. Treba li se uhvatiti za dugme ili što drugo učiniti, pomislio je Šeks dok mu je poštar dodavao odrezak od mirovine i pljunuvši u prste počeo brojati novčanice.

- Tisuću, dvije. Sto, pedeset i... – reče poštar i poče vrtjeti rukom po džepu kao da traži još kunu i dvadeset lipa.

- Ne treba, hvala, zadržite – velikodušno će Šeks dok se zagleda u odrezak na kojem piše: =2.151,28 kn.

- Ovdje potpišite – rutinski nastavi poštar, dodajući kemijsku olovku.

- Što je ovo, oprostite?

- Vaša mirovina, naravno.

- A, gdje je ostatak? – zdvojno će Šeks.

- Bude drugi mesec, rekli su na televiziji, onaj novi ministar Mrsić, da buju usklađivali dva posto – pojasnit će mu poštar, dok vješto grabi olovku, jer gdje bi stigao da mu svaki penzić uzme po jednu kemijsku.

- Kakvih dva posto? Mene to ne tangira – napuhao se tu Šeks pred poštarom, ali ga nije impresionirao.

- Svi tak veliju za dva posto, ali čujte, bude vam to i po 40 kuna, za dva ručka tanka, ali fina bude – pouči ga poštar, lijepo pozdravi i ode dalje svojim poslom. Dva ručka? Otkud poštar zna koliko košta ručak u Saboru? Poprilično zbunjeni Šeks vrati se u stan i krene tražiti mobitel prvi, drugi, treći. Ali nigdje mobitela kojim bi nazvao šofera. Ipak pronađe u otrcanom kaputu neki model Nokije veličine trafostanice. Pokuša nazvati Sabor da mu pošalju šofera, ali se ispostavi da mu je bon iscurio, a da je broj Sabora zaboravio. Iz razmišljanja što mu se to događa prene ga udarac štapom po ramenu. Starija žena, sijede kose svezane u pundžu unijela mu se u lice i graknula: daj pare stari!

- Tko ste vi gospođo? Ja vas ne poznam – uzmakne Šeks

 - Ja sam tvoja zakonita žena. Joj stari, svaki mesec ista komedija. Zgrabiš penziju i pokušavaš zbrisati na gemišt. Kad te vidim, mogu ti se nadati, je li? - Ovo s gemištom mi se svidjelo kao ideja, ali o kakvoj i čijoj penziji vi govorite?

- O toj tvojoj crkavici govorim, stari – goropadno će žena dok mu iz ruke uzima dvije novčanice od po tisuću kuna.

- Uzmite si i ovih sto pedeset – pomirljivo će Šeks.

- Daj ne benavi. To nam je za hranu za celi mesec. Ove dve iljadarke ionako nam idu za režije i dugove.

- Čekajte gospođo, ovo sve je jedan veliki nesporazum – nastavi Šeks i gurne joj 150 kuna „za hranu“.

- To i ja velim otkad sam te upoznala – prvi puta se žena nasmije. - Ja iz ovih stopa idem u Sabor i sve ću razjasniti – odlučno će Šeks. Tu se žena već počinje gromko smijati i mahati rukama te ga uz jetko „budeš, budeš“ izgura prema izlazu.

Bez kune u džepu i bez bona za mobitel, Vladimir Šeks krene pješke prema zgradi Sabora. Prevrtao je kroz misli kako je dospio u ovaj posve neshvatljiv košmar. Gdje je bio sinoć? Na gemištu? Ili na više njih? Napokon dolazi na Markov trg. Odjednom su mu se i snimatelji učinili simpatični mada se iz nekog razloga nisu osvrtali na njega.

- Težak je život u oporbi, daleko od reflektora – pomisli na trenutak Šeks i pokuša zakoračiti u zgradu Sabora kada mu se tijelima ispriječiše dvojica mladića iz osiguranja.

- Kuda, gospodine?

- Na posao, pobogu.

- Kakav posao stari? Ovo je Sabor – odreže mu drugi, uhvati ga pod mišku i izvede na trg. Tu je Šeks održao nadahnuti govor o ugrozbi svekolikog oporbenog bića da bi se brzo umorio pa su mu zaštitari donijeli i stolicu da se malo odmori. Mali incident je zabilježilo nekoliko fotoreportera, a saborsko je osiguranje zapisalo da je umirovljenik V.Š. (70) nenasilno pokušao ući u zgradu Sabora.

Mediji to nisu prenijeli osim Vjesnika koji je objavio foto vijest uz potpis da nova vlast ispunjava obećanja i da su dopustili jednom umirovljeniku da mirno prosvjeduje na Markovom trgu.

- 0 -

- I što je bilo potom? – znatiželjno će Jadranka Kosor koja je cijelo vrijeme napeto slušala Šeksov san jedne zimske noći.

- Ništa. Čim sam se probudio i shvatio koliko mi je ružan bio san, nazvao sam tajništvo Sabora i stavio svoj odlazak u mirovinu u mirovanje.

Povezani članci