Društvo

Umjetnost preživljavanja

Četvrtak 03.Svibanj 2012.

Kupuje se samo na rasprodajama od 50 posto, krpaju se odjeća i cipele, benzin se dijeli sa susjedima, tuširanje je sve kraće, šamponi duže traju, hit su bicikli i internet portali s popustima, a neki odgađaju i roditeljstvo i ne trebaju im Čačićevi bahati savjeti

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Ako ste nezaposleni, ako ste umirovljenik, ako ipak radite, ali vam je plaća sve manja i manja ili je mjesecima ne dobivate, ako vam je rata kreditanabujala do nepodnošljivosti, ako vas je zbog muke od drastičnog poskupljenja plina i struje zaboljelo cijelo tijelo, a ne samo glava, ako ste zamrzili odlazak na benzinske postaje, ako vam zbog poskupljenja prijevoza i ulazak u tramvaj diže tlak, ako obarate rekorde u apstiniranju od kupovanja nove odjeće i obuće... Ukratko, ako ste onaj mali, obični građanin Hrvatske koji pod udarom svih ovih nedaća strepi za egzisteniciju, onda sigurno znate na koji način svim ovim jarmovima koji su nam se navukli na vrat, ne dopustiti da nas posve slome. Štedimo, kombiniramo, preživljavamo. Odričemo se i onoga što nam treba, što želimo, što volimo.

Čekaju se totalne rasprodaje

– I onda nam bahati i razmetljivi Čačić, onako s visine, posprdno dobacuje da manje pričamo na mobitele, pa ćemo imati za skuplju struju. Ma, sramota! Koliko on ima mobitela? Koliko mjesečno na njima nabije impulsa i računa? Je li on svjestan da te njegove račune plaćamo mi?! Tek kada nam pokaže koliki su njegovi računi za mobitel, tek bi nam onda mogao držati lekciju kako da uštedimo 40 kuna za skuplju struju. Pa što ovi koji su na vlasti, nas, narod, ne pitaju gdje bi se trebalo manje trošiti i kako i gdje uštedjeti?! Svima bi nam bilo bolje jer smo umijeće snalaženja i preživljavanja doveli na zadivljujuću razinu – prilično gnjevno i neuvijeno istresla nam je tijekom prvosvibanjskog sindikalnog prosvjeda na zagrebačkom Trgu bana Jelačića 55-godišnja odgajateljica u vrtiću Marina Novaković, jadajući se da je ona remen stegnula tako što već dulje sve kupuje na sniženjima. I to ne onima prvima gdje su cijene spuštene tek 10 ili 20 posto. Ona čeka one velike, totalne rasprodaje. Kako bi smanjila potrošnju struje, mašinu za pranje rublja uključuje tek nakon 22 sata. – U mojoj zgradi – kaže – oko ponoći peru sve “veš-mašine”. Sve nas uspavljuje zvuk njihova zvrndanja. I zaista, kada razgovarate s ljudima kako se snalaze te ih zamolite da vam otkriju svoje metode preživljavanja, doznate štošta što već i sami primjenjujete, ali saznate i mnoštvo novih, i te kako korisnih savjeta. Kad sve te metode i savjete stavite na papir dobijete pravi vodič za preživljavanje.

Pa kad već mnogi ne žele da im “bahati prvi potpredsjednik” soli pamet, najbolje je da oni koji žive zajedničku nevolju pomoć potraže jedni od drugih. Evo njihovih priča o štednji. – Nas je u obitelji četvero. Za razliku od prije kada se kupovalo više hrane, sada kupujem samo četiri šnicla. Točno po jedan za svakoga. Viška hrane u našoj kući više nema. Ništa se ne baca. Nema više ni dugog tuširanja ili namakanja u kadi. U nekoliko minuta operu se i kosa i tijelo, i gotovo. Nema više ni gelova za tuširanje, losiona za tijelo, a bogme ni kremu za lice više ne upotrebljavam. Samo voda i običan sapun. Ni frizeru više ne idem. Tu i tamo “ofarba” me i kosu mi skrati prijateljica ili susjeda – vrlo iskreno, ali s tugom u glasu i očima, pod jakim prvosvibanjskim suncem, dušu nam je otvorila i 56-godišnja radnica Diokija Ana Radić, koja je prošlog petka dobila zaostale četiri plaće, a i dalje je prisiljena čekati one dvije i pol, još uvijek neisplaćene. S četiri mjeseca trudnom suprugom i sinčićem, polako šetajući zagrebačkom Vlaškom ulicom prema Maksimiru, 41-godišnji profesor matematike Vedran spremno i vrlo razgovorljivo iznosi njihov obiteljski “krizni” recept. Lani, u listopadu, prodali su drugi auto, otplatili ostatak kredita i tako se riješili mjesečnog utega. Preostali auto vozi uglavnom supruga, a Vedran je od poznanika kupio polovni bicikl i sad “pedalira” u svim smjerovima: do posla, do stana, do prijatelja, do tržnice...

I sad kad su se riješili kredita i dvostruke kupovine benzina, mjesečno na raspolaganju imaju dvije i pol tisuće kuna više. Samo da još vrate manji dug i onda će, unatoč svim nedaćama, ipak biti lakše. A da bi se to dogodilo što prije, u akciju se uključio i šestogodišnji sin. Na maminu zamolbu da sam ispriča kako on štedi, mali Borna sav zajapuren i zadihan od trčanja brzo je izrecitirao kako on dok četkicom pere zube obavezno zatvori vodu da ne curi, čim izlazi iz svoje sobe gasi svjetlo u njoj i kad nešto prolije, onda to ne briše hrpom papirnatih ubrusa, već krpom koju onda mama može oprati. Sjede ći pak u hladu, na jednoj od maksimirskih tratina, igrajući se sa svojim mališanima, tri nas mame zborno upućuju u plan koji su one skovale. Susjede su i dobre prijateljice, znaju se još iz osnovne škole, stanuju u istoj maloj ulici i u godinu dana sve su tri postale mame.

Odgađanje roditeljstva

– Pelene su strašno skupe. Stalno smo kukale kako nam užasno puno novca ode na njih. I onda je Maja došla na sjajnu ideju da udružimo novac, kupimo gazu na metre i skrojimo svakoj dovoljno pelena koje onda peremo. Prije toga smo kupile nekoliko gotovih platnenih pelena kako bismo vidjele od kakvog su materijala i kojih su dimenzija. I da, imamo još jedan trik. Sve imamo karticu jednog lanca trgovina. No, kad jedna odluči iskoristiti svoje bodove na kartici i pritom dobije popust od 15 posto na svu robu, onda u šoping idemo sve tri. Napravimo popis svega što trebamo, potrpamo to u čak dvoja, a nekad i troja kolica, na blagajni jedna od nas na sve to iskoristi svoj popust i tako svi uštedimo 15 posto – precizirala je 29-godišnja diplomirana ekonomistica Jasna. Inventivna Maja još je dodala kako ona sve deterdžente za pranje suđa, šampone za kosu i tekuće sapune za ruke razrjeđuje vodom i tako ih dulje troši. Malo dalje od njih, sam na jednoj od klupa između Vidikovca i Švicarske kuće, sjedio je gospodin Marko, umirovljenik, bivši poslovođa.

Vedrog je duha, spremnog na zafrkanciju, pa čak i na crni humor. – Znate kako bih ja najbolje uštedio? Da umrem. Dobro, dobro, sad se malo i šalim. Ali znate, zaista nije lako. Pa ja se ne sjećam kad smo si žena i ja kupili nešto novo od odjeće ili obuće. Nas dvoje mjesečno živimo od dvije mirovine koje zajedno iznose četiri tisuće kuna. Evo, hlače koje imam na sebi imaju već nekoliko zakrpa. Cipele stalno nosimo na popravak kod šustera. A žena na plac ne ide rano ujutro, već pred kraj radnog vremena kad prodavači ipak spuste cijene. No, strah me iduće zime. Kako ćemo poplaćati račune od plina i struje? I sad smo pazili, stalno smanjivali grijanje i često se umotavali u deke. Što se struje tiče, ha čujte, bude li baš tako gadno, prijeći ćemo i na svijeće – smijući se završio je gospodin Marko, dok su dvije 20-godišnje studentice bez imalo krzmanja priznale da pri potrošnji ionako skromnog džeparca dobivenog od roditelja štede tako što se u tramvaju švercaju, na koncerte idu ako su besplatni ili su im ulaznice koliko toliko prihvatljive, a poznaju i ponudu gotovo svakog gradskog second- hand shopa. Ispijajući, pak, kratku kavu, 32-godišnji nezaposleni grafičar Igor opisao nam je svoju tešku muku. – Oženio sam se prije dvije godine. Zvučat će grozno, ali to je čista istina, ja i supruga, koja na sreću ima posao i radi kao tajnica, štedimo i tako što stalno odgađamo postati roditelji. Jednostavno, shvatili smo da, živeći u kući mojih roditelja, sa samo jednom plaćom, uz sav ovaj užas od poskupljenja, ne možemo imati dijete.

Dogovorili smo se još malo pričekati. Uz to, auto star 12 godina više uopće i ne vozim. Stalno je u garaži. Izračunao sam da tako svaki mjesec uštedim oko 600 kuna. Prestao sam i pušiti. Nije bilo lako, ali kad sam shvatio da za šteku i pol cigareta mjesečeno potrošim oko 300 kuna, nije bilo druge nego postati nepušač. Eto, mene će kriza učiniti zdravijim – nizao je Igor svoja odricanja, a prijatelj mu Nikola domeće kako su se on i njegov kolega s posla, zahvaljujući tome što obojica žive u Sesvetama, dogovorili da visokim cijenama benzina doskoče tako što će ih svaki tjedan, izmjenjujući se, na posao voziti jedan od njih. Inače, nastavlja, on i žena svaki mjesec s tekućih računa podignu sav novac koji mogu kako bi znali s koliko točno kuna raspolažu. Kad plate sve režije i vide koliko im ostane za život, onda troše tako da je svaka kuna precizno namijenjena i određena za ono što je neophodno. Hvali i svoju ženu Snježanu jer je do perfekcije dotjerala pečenje kruha. – Mjesečno dva, tri puta sama ispeče kruh u najvećem protvanu i potraje nam tri, četiri dana – raspričao se Nikola. Udruživanje, koje za cilj ima smanjenje troškova, blisko je i 38-godišnjoj pravnici Vesni. Ona i njezina obitelj štede i tako što često sudjeluju u kupnjama preko internetskih stranica namijenjenih zajedničkom, kolektivnom kupovanju kojem je cilj da udružena veća grupa ljudi određene proizvode i usluge dobije puno jeftinije. Tako je Vesnina obitelj nedavno obavila servis automobila, bojlera i klima uređaja te uštedjela 500 kuna.

Na isti način nekad dijete odvede na pizzu ili kazališnu predstavu, i uvijek sve plati upola jeftinije, jer se za isto ono što treba i njoj, prijavi stotinjak i više ljudi. Svojom inovativnom metodom štednje mnoge će sigurno iznenaditi 42-godišnji Ivica s Trešnjevke, otac dvoje djece. Nezaposlen je, u “fušu” odradi sve što mu se ponudi, a to što zaradi istopi se u trenu. Kako se u njegovoj kući rublje često mora prati, domislio se kako smanjiti račun za struju. Budući da je priključen na gradsku mrežu pa ima toplu vodu, on pri pranju rublja gumenim crijevom sa slavine u kupaonici direktno u “veš-mašinu” sprovede vruću vodu i tako dodatno štedi struju jer mašina ne mora dugo zagrijavati vodu. Zbog kredita u švicarcima, režija zbog kojih grijanje na plin postaje težak uteg i zbog svih već navedenih poskupljenja, mnoge promjene u dosadašnjem načinu života morala je unijeti i obitelj kolegice novinarke. Jedna od promjena odnosi se i na skorašnje ljetovanje. Imaju vikendicu na moru i dva automobila, no zbog sve tanjih kućnih budžeta postao im je problem doći do vlastite kuće. I njenim roditeljima umirovljenicima, i njenoj sestri samostalnoj umjetnici i njoj zaposlenoj. Skup benzin, skupa cestarina. I pao je dogovor.

Više se na ljetovanje neće ići s oba auta. Jedan će cijelo ljeto ostati u Zagrebu, a drugi će cijelo ljeto biti na moru. Koristit će ga svi. Štedljivo. Na žalost, mnogi ni u takvoj kombinaciji neće vidjeti more. Niti znaju kad bi se to uopće moglo dogoditi, jer krizi ne naziru kraj. – Znate, mi obični ljudi zaista se na sve načine dovijamo kako preživjeti. No, ja bih baš voljela pitati sve naše političare štede li i oni i njihove obitelji. Čega su se to oni morali odreći, što su morali prodati, čega više nema na njihovu stolu... Sumnjam da bi bili iskreni. Sigurno bi opet lagali i još nam se više zgadili – ogorčena je bila 31-godišnja defektologinja Branka, priznajući kako je ljubomorna na one koji imaju neku zemlju, dvorišta i vrtove u kojima mogu posaditi razno voće i povrće, poput njene kolegice koja zadnjih nekoliko godina gotovo da i ne odlazi na tržnicu. Skoro sve što treba posadila je na obližnjoj zemlji.