Hrana

Vegani, uz tofu i soju, dajte djeci da jedu i meso

Petak 09.Prosinac 2011.

Veganstvo je prerestriktivno da bi bilo primjereno za prehranu djece i adolescenata, pa je tako i znanstvenim istraživanjima uočen sporiji rast i razvoj djece hranjene na taj način

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Sve je više roditelja vegetarijanaca i makrobiotičara, a u posljednje vrijeme i sve brojnijih vegana, koji s ponosom ističu kako i njihova djeca slijede njihov “svijetli primjer” prehrane – pa da im mališani, eto, zato tako i “pršte od zdravlja”. No koliko su vegetarijanska i makrobiotička, a posebno veganska prehrana uistinu zdrave, i koliko su takvi restriktivni stilovi prehrane “rizični” za djecu? To više što službena medicina upozorava i na to da su mogući negativni zdravstveni učinci takve prehrane djece slabokrvnost, suboptimalni rast do pothranjenosti, rahitis, slabije kognitivne sposobnosti, pa čak i sljepoća, te neuromuskularni poremećaji. – Istraživanja pokazuju da se osobe koje pribjegavaju alternativnim stilovima prehrane poput vegetarijanstva i makrobiotike uistinu zdravije hrane, ali djelomično i zato što općenito njeguju zdravi životni stil, što uključuje, primjerice, i redovitu tjelovježbu i češći boravak u prirodi. Takvi stilovi prehrane mogu zadovoljiti sve potrebe za nutrijentima, no samo ako su dobro isplanirani i uravnotežni, te ponekad i uz pomoć dodataka prehrani. Doduše, vegetarijanska prehrana je zdravstveno prihvatljiva i može osigurati sve potrebne nutrijente, ali samo ako je pravilno planirana. No u djetinjstvu, adolescenciji te tijekom trudnoće i dojenja kada su energetske i nutritivne potrebe iznimno velike valja pribjegavati manje restriktivnim oblicima vegetarijanstva (primjerice semivegetarijanstvu) te se savjetovati sa stručnjakom – kaže magistrica nutricionizma Sandra Krstev Barać. A s veganstvom je priča još ozbiljnija. – Povoljan učinak veganstva na zdravlje je zbog iznimne restriktivnosti upitno. Izbacivanjem svih namirnica životinjskog porijekla lako može doći do deficita vitamina B12, D, esencijalnih masnih kiselina, kalcija i željeza. Veganstvo je prerestriktivno da bi bilo primjereno za prehranu djece i adolescenata pa je tako i znanstvenim istraživanjima uočen sporiji rast i razvoj djece koja su hranjena na taj način. Odrasle osobe koje se odluče za veganstvo moraju osim dosta planiranja i znanja o prehrani posegnuti i za kvalitetnim dodacima prehrani koji će nadoknaditi prehrambene propuste (osobito nedostatan unos vitamina B12 koji je prisutan samo u namirnicama životinjskog porijekla).

Treba mješovita prehrana

I doc. dr. Duška Tješić-Drinković, predsjednica Hrvatskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu Hrvatskog liječničkog zbora ističe da vegetarijanska i veganska prehrana iziskuje vrlo brižljivo biranje jelovnika kako bi se postigla uravnotežena prehrana, daleko više nego što je to potrebno za mješovitu prehranu. – Stoga nije mudro da se u ranoj razvojnoj dobi djeteta izbjegava hrana životinjskog porijekla, s izuzetkom semivegetarijanstva, što i nije vegetarijanska prehrana u užem smislu te riječi. Za djecu osobito nije prihvatljiva veganska dijeta. Na temelju pregleda medicinske literature, uvida u prehrambene navike našeg pučanstva i iskustava iz naše sredine, stav našega stručnog društva jest da se vegetarijanstvo nijednog oblika ne preporučuje tijekom djetinjstva. Što je u prehrani više ograničenja, što je dijete mlađe, u dojenačkoj dobi ili u predškolskom uzrastu, to je potencijalno veća opasnost po zdravlje i za normalni rast i razvoj djeteta. Priklanjam se onom dijelu medicinskih stručnjaka koji zagovaraju mješovitu prehranu, uključujući i namirnice životinjskog porijekla u razdoblju rasta i razvoja. I Europsko društvo za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu također ne podržava ograničenu prehranu djece – ističe dr. Tješić-Drinković. Naša sugovornica izdvaja da je hrana životinjskog porijekla vrijedan izvor prehrambenih sastojaka, prvenstveno proteina i nekih mikronutirtijenata - željeza, cinka, kalcija, vitamina B12 i B2 i A – i stoga je preporučljivo da je sastavni dio dječje prehrane. S druge strane, pobornici vegetarijanstva ističu pak dokumentirane studije koje govore da je među vegetarijancima manja pojavnost nekih bolesti kao što su visoki tlak, ishemijska bolest srca, debljina, dijabetes tipa 2, neki oblici raka. No, ove potencijalne prednosti treba staviti u odnos s mogućim rizicima pri procjeni adekvatnosti vegetarijanstva u dječjoj prehrani, napominje dr. Tješić-Drinković. Prema preporukama iz prehrambene piramide iz 1999. godine dnevni unos mliječnih proizvoda treba biti 500 do 750 ml, a unos mesa ili zamjena za meso kao što su grahorice, jaje i orašasti plodovi oko 150 do 200 grama. U vegetarijanskoj piramidi iz 2002. nude se “adekvatne” zamjene, no riječ je o namirnicama obogaćenim kalcijem, vitaminima D i B grupe, što podrazumijeva nabavu posebnih proizvoda i pitanje je koliko je to dostupno širem krugu pučanstva. U sredinama sa slabijim ekonomskim standardom, uključivanje hrane životinjskog porijekla u prehranu poboljšava biokemijski profil djece. Primjerice, dodatak obroka na bazi mlijeka koji čini svega 20 posto energetskog unosa osigurava oko 40 posto kalcija i 80 posto potreba za vitaminima B12 i riboflavinom. A ako je riječ o mesnom obroku koji čini 20 posto kalorijskog unosa osigurat će se 80 posto potreba za vitamine B grupe, 100 posto potreba za cinkom i 25 posto potreba za željezom. – Ljudi vegetarijanskog opredjeljenja su nerijetko agresivni u zagovaranju svoje ideologije, pa u ime slobode izbora smatraju svojim pravom da nametnu ista načela prehrane i svojoj djeci. Upozoravajuća je međutim činjenica da se svako toliko u literaturi pronalaze napisi o štetnim posljedicama vegetarijanske ili veganske prehrane na zdravlje djeteta, i to u razvijenim zemljama. Dakle, zdravlje djeteta dovodi se u rizični položaj ne zbog materijalnih ili drugih objektivnih okolnosti, već zbog pogrešnih uvjerenja roditelja – zaključuje doc. Duška Tješić-Drinković. Stoga, mogu li tofu, soja i slične namirnice uistinu zamijeniti sve što organizmu treba, pogotovo mladom i onom u razvoju? Naša nutricionistica naglašava da su tofu, kao i svi ostali proizvodi od soje, nutritivno vrlo vrijedne i lako probavljive namirnice koje osiguravaju sve esencijalne aminokiseline, prehrambena vlakna, fitoestrogene, izoflavone i brojne druge tvari s povoljnim učinkom na ljudsko zdravlje, ali...

Prednost organskoj hrani

– Soja i sojini proizvodi mogu poslužiti kao odlična zamjena za meso, ali samo u pravilno isplaniranoj, uravnoteženoj i raznolikoj prehrani. Drugim riječima, koliko god soja bila odlična namirnica ona postaje “zdrava” samo u sklopu cjelokupne pravilne prehrane. Kad je pak riječ o organskoj hrani, ona se često doživljava kao zdravija od one konvencionalno uzgojene. No neke studije pokazuju da organski proizvedena hrana nema veću hranjivu vrijednost od konvencionalne, dok druge veličaju organsku hranu kao superiornu, osobito po znatno većem sadržaju antioksidansa. S druge strane, nepobitna je činjenica da konvencionalno uzgojena hrana sadrži više sintetskih pesticida, herbicida, fungicida i ostalih kemikalija. – Zabrinutost je osobito aktualna kada su u pitanju dojenčad i djeca te trudnice i dojilje. Dojenčad i mala djeca, naime, jedu manje raznoliku hranu od odraslih, a ujedno zbog manjeg tijela unose više hrane, pa i toksina po kilogramu tjelesne mase. Posljedica je veće nakupljanje štetnih tvari u organizmu i to nerijetko u količinama koje nadmašuju sigurnosne količine. Vjeruje se da je konzumacija konvencionalne hrane, i u njima sadržanih pesticida, uzrok sve većeg broja alergijskih reakcija u djece – kaže S. Krstev Barać. I zato, prema riječima direktorice Biovege Jadranke Boban Pejić, potražnja za organskom hranom u nas raste. I to ne zbog pomodarstva već, tvrdi, osviještenosti da su organske namirnice bolje – i za zdravlje ljudi i za zdravlje okoliša.