Ljubo Jurčić:

Vlada i HNB vode državu u katastrofu

fotografija

Robert Anić
Četvrtak 23.Veljača 2012.

Populistički Vladini potezi i kriva monetarna politika HNB-a, ako se nešto ne promijeni, od Hrvatske će napraviti Grčku

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Unatoč tome što sa svojom listom na parlamentarnim izborima nije uspio ući u Sabor Ljubo Jurčić ne odustaje od političkog angažmana. Predaje na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu na dodiplomskim i postdiplomskim studijima, jednom mjesečno predavanje održi i u inozemstvu, a uspješno stabiliziranje poslovanja Podravke potaknulo je i druge kompanije da ga pokušaju nagovoriti da se primi vođenja tvrtki. Jurčić, barem zasad, ne pristaje na takve prijedloge. U skladu sa svojom ekonomskom logikom, oštro kritizira Vladu i proračunske rezove tvrdeći da se takvim potezima Hrvatska ne može izvući iz krize. Štoviše, pod pritiskom vanjskih dugova uskoro bi, kaže on, moglo biti još gore...

Zašto odlazite iz Nadzornog odbora Podravke?

Završio sam misiju, kako bi se to moglo reći. Otišao sam u Podravku kao dio kriznog menadžmenta kada je tvrtka bila u krizi. Planirao sam da će angažman trajati šest mjeseci, najduže godinu dana, računajući da su rizične transakcije koje su dovele Podravku u kriznu situaciju takve da se problem može riješiti u tom razdoblju, ali je došlo do novih komplikacija, poput ugovora s OTP-om, tako da se moj ostanak produžio na cijelu godinu. Stabiliziranje tvrtke zapravo je trajalo dvije godine, do kraja 2011. godine, kada sam se trebao povući. f: Zašto niste odmah podnijeli ostavku? Zato što smo ušli u izborno razdoblje, pa nisam imao kome dati ostavku. Nakon izbora nisam žurio s tim činom jer bi ispalo da sam mogao surađivati s HDZ-om, čija me Vlada imenovala na funkciju u Nadzornom odboru, a da sada ne mogu sa SDP-om. Odmah nakon izbora otišao sam Zvonimiru Mršiću, kao jednom od političkih predstavnika nove vlasti, i rekao mu da stojim na raspolaganju, ali da ostanak u Podravci nije moj dugoročni interes. Ostao sam dok se dioničari nisu dogovorili o promjeni uprave. U tom razdoblju tri tjedna svakodnevno sam sudjelovao u razgovorima između Uprave i Nadzornog odbora da se sve prođe po zakonu kako bi se zaštitili interesi dioničara, ali i prava menadžera.

f: Kažete da promjena političkih okolnosti nije bila problem, odnosno da bi – unatoč prethodnim nesporazumima s bivšom strankom - mogli surađivati sa SDP-ovcima?

S nadzorom sam se prestao baviti prije dvanaest godina i ne želim to više raditi. Mogu napraviti neke ad hoc poslove, koji su više od samog nadzora koji ne smije biti tek formalan.

f: U kakva je situaciji bila Podravka? Je li bio moguć krah kompanije? Ljudi su se pitali hoće li tvrtka bankrotirati, hoće li se prodati, pričalo se o dvije tisuće radnika viška...

Računovodstveno gledano, bili smo blizu bankrotu, bio je dovoljan jedan dan blokade da se svi razbježe. Zato se glavna bitka vodila oko toga. Samo u jedan mjesec nam je dolazila mjenica na 105 milijuna kuna, komercijalni zapisi 140 milijuna, kredit od 80 milijuna kuna. Trebalo je paziti da nitko ne sjedne na račun jer bi u tom slučaju bilo teže razgovarati s bankarima. Neki su čak tražili da zatražimo državna jamstva. Sve u svemu, bilo je jako uzbudljivo.

Ostatak pročitajte u tiskanom izdanju