Bez anestezije

Vlada koja ne zna srediti sebe, neće moći srediti ni državu

Petak 27.Siječanj 2012.

Vlada je najavljivala “clear start”, misleći na inozemnu revizorsku kuću koja bi snimila stanje u državi. Ispada međutim da prvo sebe mora dovesti u poziciju jasnog starta, jer za sada izgleda izgubljeno

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Vlada je do sredine siječnja održala tri sjednice, predsjednik Vlade bio je na bogosluženju u Katedrali Preobraženja Gospodnjeg, na skijaškoj utrci na Sljemenu, na okupljanju u povodu pravoslavnog Božića, na obilježavanju Dana međunarodnog priznanja i u posjetu Centru 112, a potpredsjednica Vlade posjetila je Slavonski Brod, Vukovar i bolnicu Sveti Duh. I to je sve što za prvu polovicu siječnja piše u kalendaru događanja i najava na web-stranicama Vlade. Nije ovo zakeranje maliciozne novinarke ni frustriranog HDZovca. Ovo je dio teksta dr. Katarine Ott, ravnateljice Instituta za javne financije, objavljen u magazinu Banka, koja se, analizirajući početak rada Vlade logično pita: “Je li ono što se dogodilo na prve tri sjednice Vlade dovoljno za Vladu koja ima ideje i koja se priredila za preuzimanje vlasti?” Istina, u međuvremenu se još dogodio referendum, proslava referenduma i još jedna sjednica Vlade, na kojoj su predstavljene smjernice za izradu proračuna, ali pitanje ostaje i dalje. Dr. Ott očekivala je u prvih mjesec dana, očito, više od Vlade. Očekivala je konkretne kratkoročne i dugoročne planove, paket sveobuhvatnih reformi i način njihova provođenja. Pronašla je na web stranici Vlade njezin Program za mandat 2011.-2015., ali smatra u najmanju ruku neobičnim što on nije bio na dnevnom redu niti jedne od prve tri sjednice Vlade pa se pita može li na službenim web stranicama Vlade stajati program kojeg Vlada “ne samo da nije usvojila nego o njemu nije ni raspravljala”. A u takvom Programu nema ni rokova kada će se što realizirati, a “nije čak ni rečeno kada će se pripremiti plan cjelovite fiskalne konsolidacije”. I slijedi još jedno logično pitanje: ne ukazuje li to da se Vlada nije dobro pripremila, a možda da čak nema ni ideja? Jezikom ekonomskog stručnjaka, ali i s laganom dozom sarkazma, dr. Ott je opisala upravo ono što od Vlade očekuju i građani, iako oni to verbaliziraju malo drugačije, manje stručno i više narodski, ali se ipak svodi na isto: znaju li oni uopće što rade? Imaju li neku ideju osim donošenja proračuna, povećanja PDV-a i udara po džepovima onih koji još uvijek ne kopaju po kontejnerima? Proračun je važan, ali nije početak i kraj rada Vlade, samo jedna od tekućih obveza. Doduše, dobra za testiranje političke volje i upućenosti vlasti u njezin posao. U situaciji u kojoj vladajući raspolažu s 80 ruku u Saboru, svakakav proračun može proći, ali nakon donošenja proračuna predstoji itekako ozbiljan posao. I Vladi je vrijeme da malo poradi na svom imdižu. Umjesto da se ministri i pomoćnici ministara prostiru sa svojim neusuglašenim pričama po medijima, možda je bolje napraviti nešto jasno, u određenom broju točaka, ne previše zamorno i stručno, ali ne ni frazerski i politikantski, što će pokazati što nas čeka u 2012., a što nakon nje. Vraćanje povjerenja u politiku može se dogoditi samo nizom iskrenih i pametnih poteza, a ne stvaranjem privida o velikom i važnom angažmanu koji nije potkrijepljen ničim osim gomilom riječi. Za sada je Vladin PR katastrofalan i očito je da mnogi nemaju političkog iskustva kojim bi se uspješnije nosili s dnevnom izloženošću, zbog čega ispadaju neuvjerljivi, neozbiljni i sve manje sposobni. Ne može jedan dan ministar zdravstva reći kada počinje život, a nakon napada Crkve objašnjavati što je u stvari mislio. Ne mogu Čačić i Linić govoriti o potrebi politički izabranih članova nadzornih odbora, a Komadinin pomoćnik Ferdelji objašnjavati kako bi bolje bilo da budu stručni, a politika takvih nema dovoljno. Pri čemu nitko ne govori od kuda će i na kojim temeljima stići famozne investicije, kako će se Hrvatska nositi s konkurencijom koja postaje žešća ulaskom u EU, kako će se i hoće li se uopće moći stvarati nova radna mjesta i za koga, može li propisan obvezni rok plaćanja, kojim bi se trebala smanjiti unutarnja nelikvidnost, doista polučiti svoj efekt, jer je sve više onih koji tvrde da to što je bilo 2000. nije idealno rješenje i 2012. Vladajući su tvrdili da znaju da nemaju vremena na pretek. Prvi od 12 presudnih mjeseci (sami kažu da je ovo presudna godina u kojoj će se vidjeti mogu li napraviti zaokret ili samo opstajati na vlasti do izbora) curi, a oni još nisu sigurni koga među njima pustiti da radi, a koga ostaviti da se šlepa. Nebitno je u konačnici što će reći vanjske kreditne agencije, ako oni sami sa sobom ne mogu izaći na kraj i nemaju plan B za slučaj da stvari ne krenu kako su ih zamislili. U kampanji je Kukuriku koalicija najavljivala “clear start”. Istina, pri tome su mislili na angažiranje vanjske revizorske kuće koja bi pogledala što se doista zbivalo u državnom sektoru i omogućila im da krenu s novog, jasnog i čistog stajališta. Ispada međutim da Vlada sama sebe nije dovela na poziciju jasnog starta. Prema do sada viđenom, među njima vlada prilična smušenost, nesigurnost i izgubljenost. A tko nema red u svojoj glavi, neće ga moći uvesti ni u državu.

Povezani članci