Gospodarstvo

Vodu ćemo jeftinije prodavati Arapima nego Hrvatima

fotografija

Pixsell
Petak 21.Listopad 2011.

U Hrvatskoj se voda naplaćuje od 2,5 do 17,07 kuna po metru kubičnom. Istovremeno, cijena predviđena za izvoz u Saudijsku Arabiju ne prelazi 10,78 kuna po kubiku

Izdanje

Broj 6, 21.10.2011

Više iz izdanja

Više od autora

Social

U posljednjih nekoliko godina hrvatske su vlasti u nizu primjera pokazale da ne znaju koristiti rijetko obilno vodno bogatstvo Republike Hrvatske. Posljednji u nizu je nedavno najavljeni projekt kojim bi se voda iz naših rijeka jadranskog sliva prodavala Saudijskoj Arabiji. Već iz izjava koje je davao državni tajnik Zdravko Krmek, proizlazi da bi Dubrovčani vodu iz Omble mogli plaćati skuplje nego što će istu vodu plaćati S. Arabija. Metar kubični vode iz 5 km udaljene rječice Dubrovčani plaćaju 9,42 kune, i to ako nisu spojeni na kanalizaciju. Ako pak jesu, cijena je 11,92 kune, što je za mnoge građane sve samo ne beznačajno. Cijena za poslovne prostore je pak 17,07 kuna.

U ostatku Hrvatske voda se naplaćuje između 2,5 i 16 kuna, no Dubrovčani i Ombla bitni su zato što se upravo oko ovog izvora vrti početak planova Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, po kojima bi se voda S. Arabiji prodavala po cijeni između jednog i pol i dva dolara po metru kubičnom, odnosno između 8,09 i 10,78 kuna. Nakon Omble voda bi se crpila i iz Cetine, Krke, Zrmanje te iz hidroelektrane Senj. Ironija je utoliko veća što se u Hrvatskoj svako toliko čuje da je cijena vode u Hrvatskoj nerealna, dok je u S. Arabiji voda subvencionirana, pa se građanima kao životno nužna naplaćuje prosječno 0,43 kune po metru kubičnom, odnosno 14 lipa za prvih 50 kubika.

Doktor za krš
Autori predstavljaju projekt kao način da se bez ulaganja zaradi na onome čega imamo u izobilju. No, s time se ne slaže Ivo Lučić, doktor karstologije, znanosti o kršu, Dubrovčanin koji godinama proučava upravo Omblu i okolni kraj. – Možete li tu gospodu zamoliti da i na nama tako zarađuju? Jer moja mama sad u Dubrovniku kubik vode plaća 13,90 kuna – komentira Lučić, uz opasku da ne tvrdi da cijena vode predstavlja sav taj iznos, do kojega se ipak dolazi kroz ukupno devet stavki u računu. Cijena vode koja bi iz Omble završila u Arapskoj pustinji samo je kap u moru nelogičnosti u planu za koji se tvrdi da će godišnje donositi četiri milijarde kuna. Planira se izvoziti 80 milijuna kubika vode iz jadranskih rijeka, što je oko 1% ukupnog sliva i za što je državni tajnik Krmek izjavljivao da bi bilo “bez ikakvog utjecaja na okoliš”, jer bi “ionako završilo u moru”.

Ombla je zanimljiva i kao rijeka oko koje se lome koplja između ekoloških udruga i vlade zbog planirane podzemne hidroelektrane. Dotični projekt, koji bi - eto baš slučajno - služio i za crpljenje vode na točno onom mjestu koje se obećava Arapima, Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) ocijenila je inače kao vrlo rizičan. Zbog upitne isplativosti, ali i zbog krškog terena, zbog nepoznanica s podzemnim akumulacijama, zbog mogućeg podizanja razine vode u cijelom slivnom području Omble...

Naposljetku je EBRD savjetovao da se projekt, ako bi se u njega i ušlo, provodi oprezno i po fazama. Projekt je kritizirao i ugledni splitski hidrolog Ognjen Bonacci, koji je radio na studiji utjecaja HE Ombla na okoliš sve dok nije dobio nogu, a ravnatelj Instituta Hrvoje Požar Goran Granić izjavljivao je da je to “posljednji posao koji bi radio u hrvatskoj energetici”. EBRD je preliminarno izračunao da bi za njegovu isplativost bilo potrebno podići cijenu električne energije za tri puta. Ispada da bi izmještanje crpilišta za Dubrovnik i povećanje kapaciteta sa 500 na 1500 litara u sekundi taman isplatilo HE Ombla. Za crpljenje vode iz Omble Krmek je tvrdio i to da će se ona do tankera na moru dovoditi cjevovodima na pontonima, s čime ne bi trebalo biti problema zbog “prirodnog pada vode sa 800 metara visine”. Odakle takvi podaci, Lučiću kao čovjeku iz struke uopće nije jasno.

Jer visina od 800 metara nad morem u takvim terenima nema utjecaja na tlak na podzemne vode, nego samo neposredni tlak vodenog stupca od 200 ili 300 metara. O tvrdnji da crpljenje 1% vode iz jadranskog sliva ne bi imalo utjecaja na prirodu, odnosno da “toliko u rijekama nedostaje i tijekom nekih suša”, Lučić ima posebno mišljenje. –Takva izjava je najobičnija glupost koju si ne bi smio priuštiti ni brucoš studija ekologije – kaže on i dodaje da je ravnoteža biljnog i životinjskog svijeta u rijekama oblikovana milijunima godina, pa je svaka nagla promjena težak udarac na ekosistem. Državnog tajnika Krmeka stoga smo tražili da dodatno pojasni svoje tvrdnje, ali nije bio dostupan jer je u Dubrovniku otvarao 6. konferenciju Globalnog fonda za okoliš. Šteta, jer se na njegove izjave osvrnuo i predsjednik Zelene akcije Tomislav Tomašević, i to na najavu da će se za 150.000 tona vode od Arapa dobivati 60.000 tona nafte. – To je tako promašeno i anakrono.

Voda je resurs budućnosti, a nafta prošlosti – kaže Tomašević. Usto, ispada da se pregovori o tom poslu vode već godinama, a da javnost za to nije znala, i da se posao namjerava ugovoriti bez javne rasprave o vodnoj strategiji zemlje ili studije utjecaja na okoliš. Nelogičnost u razlici cijene vode u Dubrovniku u odnosu na prodajnu cijenu S. Arabiji, Tomašević uspoređuje s izgradnjom golf terena na Srđu kako bi se na njima izgradile luksuzne vile. On stoga smatra mogućim da je HE Ombla u stvari projekt za opskrbu tog planiranog luksuznog naselja električnom energijom i vodom.

Jandroković pozvao Hillary
– Ako su te namjere (s prodajom vode, op. a.) ozbiljne, a ne predizborni trik, mislim da se onda iza toga krije nečiji privatni interes – zaključuje Tomašević. Zbog kratkoročnih političkih interesa proziva i Lučić. – Ljudi koji lansiraju tu priču mislim da dolaze iz državnog vodnog menadžmenta kako bi se stekao dojam da se razmišlja o javnim interesima – kaže on. Na opskurnost upravljanja vodama u Hrvatskoj ukazuju i nedavni apeli Borislava Škegre, savjetnika premijerke J. Kosor, da se privatiziraju vodoprivredne tvrtke. Tomašević se prisjeća i “nezgode” kada se javnost zaboravilo obavijestiti da je ministar Gordan Jandroković američkoj državnoj tajnici Hillary Clinton poručio da Hrvatska poziva američki kapital da ulaže u hrvatsko vodno bogatstvo. A doista je riječ o bogatstvu. U Hrvatskoj je 2008. bilo 479 crpilišta vode, iz čega se zahvatilo 530 milijuna metara kubičnih vode. Bez Save i Dunava imamo 26 milijardi metara kubičnih obnovljivih rezervi vode godišnje, a s njima 112 milijardi, od čega čak 9,13 milijardi iz pitkih podzemnih voda. To znači da godišnje na svakog Hrvata otpada onoliko vode koliko stane u kocku brida visine 12-katne zgrade. Naravno, to ne znači da svaki od građana toliko vode ima na raspolaganju da je upropasti. Koliko (ni)smo iskoristili ono što imamo pokazuje i to da je na vodovod u Hrvatskoj danas priključeno oko 80 % kućanstava. U većem dijelu EU to je ili 100% ili barem blizu toga, čak i u jednoj Bugarskoj, s izuzetkom tek zemalja koje imaju brojne male izvore, kao Island ili Norveška, odnosno baltičkih zemalja.

Nadalje, naša mreža je takva da iz nje iscuri 46% vode, a najgore stanje je u Zadarskoj županiji u kojoj su gubici čak 63%. O uništavanju vodotokova prekomjernim betoniranjem da se i ne govori. I sve to u svijetu za koji Agencija za zaštitu okoliša upozorava da se zbog klimatskih promjena u budućnosti računa na češće suše, ali i na mogući prodor morske vode u priobalna vodonosna područja. Do nekih podataka o stanju voda u Hrvatskoj praktično je nemoguće doći; primjerice do podataka o koncesijama. Posljednji je onaj iz 2007., prema kojem je te godine 31 koncesionar iscrpio 860.000 kubika vode. O broju, vlasništvu i cijeni koncesija Forum se raspitivao u Ministarstvu financija, koje je odgovorilo da to nije u njegovoj nadležnosti. Zanimljivo, jer je to ministarstvo baš ono koje ubire naknadu od koncesija. Ministarstvo vodnog gospodarstva pak nije odgovorilo do zaključenja broja, iako je riječ o ne posebno složenim javnim podacima. Stoga ne čudi kad Lučić razinu svijesti o vodama u našoj resornoj administraciji uspoređuje sa Staljinovim udžbenicima i kaže da hrvatske vodne vlasti, kao da rade po njima, ne nastoje čuvati prirodu, nego je popravljati kako oni misle da bi bolje funkcionirala.

Vodno bogatstvo Hrvatske
S rezervama vode po stanovniku od 25.163 m³ godišnje, Hrvatska je peta u Europi i 42. u svijetu. Po vodnom bogatstvu smo odmah iza zemalja poput Islanda ili Norveške i vodom najbogatijih tropskih zemalja. Naše su vode usto još uvijek uvelike nezagađene

  • 860.000 m³ vode iscrpljeno je tijekom 2007. godine iz 31 privatne koncesija na izvore pitke vode
  • 479 crpilišta pitke vode danas postoji u Hrvatskoj
  • 530 milijuna metara kubičnih vode iscrpi se u Hrvatskoj iz prirode godišnje za osobne i ine potrebe stanovništva te industrije