Intervju

Za Srbe u Hrvatskoj Draža Mihailović je zlo

fotografija

Željko Lukunić/Pixsell
Četvrtak 12.Travanj 2012.

Za nas je jedini antifašistički pokret koji je djelovao na području Hrvatske bio partizanski, Narodnooslobodilački pokret

Izdanje

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Kako ocjenjujete inicijativu za rehabilitaciju Draže Mihailovića u Srbiji?

To je kontroverzna ideja sa stajališta povijesnih činjenica, a posebno sa stajališta procesa pomirenja u regiji. Sa stajališta Srba u Hrvatskoj tu nema kontroverzi. Za nas je jedini antifašistički pokret koji je djelovao na prostoru Hrvatske bio partizanski, Narodnooslobodilački pokret i oko toga, što se Srba u Hrvatskoj tiče nema nikakvih kontroverzi, čak ni onda kada se ustanak u Srbu želi proglasiti četničkim, naizgled od dijela marginalne skupine koju zapravo podržavaju ozbiljne grupacije u Hrvatskoj. Treba pustiti da ljudi u Srbiji obave tu raspravu kada je u pitanju povijesni odnos prema Draži, kao povijesnom akteru, i odnosu komunističke vlasti prema njemu, a istovremeno treba jasno reći da je simbolička uloga četništva, kao i ustaštva, u ratovima devedesetih bila eksploatirana kako od bivših rojalista i nacionalista, tako i bivših komunista. Poslužila je kao ideologija zla i oni koji se bave otvorenom kontroverzom Draže Mihailovića u Srbiji to moraju imati na umu, kao što i oni, koji se u Hrvatskoj bave Dražom, moraju imati na umu činjenicu da je ustaška ideologija nažalost prisutna kako u simbolima tako i u nekim zakonodavnim rješenjima u Hrvatskoj.

f: Na primjer?

Zakonom o civilnim i vojnim žrtvama rata, kojeg je 1992. usvojio Sabor, de facto se rehabilitira ustaški pokret i pripadnicima ustaških jedinica omogućava da uz dva svjedoka dokažu pravo na stjecanje mirovine i drugih povlastica kao žrtve rata, i kao pripadnici onoga što se tim zakonom naziva Domovinskom vojskom. A o tome koji je dominantan simbol u našim gradovima ne trebam govoriti ja, bolje bi bilo da govore drugi, posebno oni koji su se u ovom trenutku zabrinuli zbog Draže.

f: Treba li hrvatska država reagirati na rehabilitaciju četničkog vođe. Ministrica Pusić kaže da je to problem Srbije, a ima onih koji smatraju da bi zbog toga trebalo prekinuti diplomatske odnose.

Mislim da to nije stvar hrvatske države. To je u prvom redu stvar nepristrane historijske rasprave i stvar ozbiljnog političkog promišljanja, i s te strane mislim da Srbija mora biti svjesna činjenica u tom otvorenom procesu i da je na njima da najozbiljnije promisle koje su pozitivne a koje negativne posljedice takvog postupka. Činjenica je da su ideologije i ratne propagande tijekom devedesetih stvorene na matrici da su Srbi četnici, a da su Hrvati ustaše i zato te oznake treba koristiti krajnje oprezno, kako u domaćim tako i u međudržavnim i međunarodnim odnosima. Naš posao je da pazimo na svoje riječi, da precizno razlučimo što je što. Ne možemo reći dosta je Bleiburga i Jasenovca, jer imamo važnijih stvari i ostati stalni zarobljenici tih tema.

f: Nova vlast želi ukinuti saborsko pokroviteljstvo nad Bleiburgom, koje je uvela Račanova vlada.

Nije ga trebalo ni uvesti i oni koji su to napravili iskupljivali su “istočni grijeh”. A nisu trebali, jer tu nije bilo “istočnog grijeha”, nije bilo potrebno da prijeđu granicu koju je sebi i Tuđman postavio.

f: Zamjerate li to Račanu?

U tom trenutku njemu nije bilo lako ni zbog koalicije ni zbog opozicije. Nametnuto im je to kao krivica, a onda se to zloupotrijebilo da bi se proširio prostor desničarenja i prostor utjecaja poraženih ideologija kao što je ustaška. To se nije smjelo dopustiti. Povijesne činjenice govore da je Bleiburg mjesto poraženih snaga i poraženih ideologija, a ne mjesto stradanja. Mjesto stradanja je Tezno i slična mjesta i tamo treba odlaziti. Bio sam u Teznom i uvijek sam tamo spreman otići, ali s mjestom kao što je Bleiburg Sabor ne bi trebao imati ništa. Prijedlog za skidanje pokroviteljstva ću svakako podržati.

Originalni članak objavljen je u tisku